Sjećate li se vremena prije Interneta i pametnih telefona? Kada nam je najveća distrakcija bio televizor? Koliko vam je puta palo na pamet, kada ste primjerice vidjeli kako današnja djeca stalno igraju računalne igrice ili one na mobitelima, kako se svijet promijenio i kako ste se vi nekada stalno igrali vani. Nekada nam je najveća kazna kada smo nešto napravili bila da smo morali ostati u kući. Današnjoj djeci je najveća kazna kada ih se „potjera“ van i zabrani tehnologija u svakom obliku – TV, računalo, telefoni, tableti…
Istina je da se svijet promijenio i moramo mu se prilagoditi. Tehnologija i povezanost na Internet kamo god da dođemo nam je omogućila da nam komunikacija s bilo kim na svijetu bude nadohvat ruke. Uključujući i s onima koji sjede preko puta nas.
Pametni telefoni nam uništavaju odnose
Puno sam puta sjedila na kavi s prijateljicama i prijateljima dok su oni (ili ja) tipkali na mobitel. Isto sam tako puno puta vidjela mlađe generacije kako sjede zajedno za stolom i svatko gleda u svoj mobitel ili se čak dopisuju jedni s drugima (a sjede jedan nasuprot drugog).
Osim što je to, priznajem, nepristojno, takav način komunikacije (ako se to može nazvati komunikacijom) ima i određeni učinak na interpersonalne odnose.
To stalno gledanje u ekran pametnog telefona dok smo okruženi drugim ljudima ima i svoj naziv – phubbing. Iako nema hrvatske riječi za taj fenomen, možemo ga najjednostavnije objasniti kao ignoriranje druge osobe zbog gledanja u ekran pametnog telefona. I upravo bi vas taj phubbing mogao koštati prijateljstva i veze.
Istraživanje Jamesa A. Robertsa i Meredith E. David s Poslovne škole Hankamer sa Sveučilišta Baylor u SAD-u, pokazalo je da phubbing utječe na zadovoljstvo u vezi, pa na kraju i u životu.
Istraživači su ispitali 453 odraslih ispitanika i otkrili da kada partner gleda u mobilni telefon, druga osoba se osjeća ignorirano i da njihovo zadovoljstvo vezom opada.
„To manje zadovoljstvo vezom pak dovodi do manjeg zadovoljstva u životu i na kraju, veće razine depresije“, otkrio je jedan od istraživača James A. Roberts.
Iako je ovo istraživanje ispitivalo zadovoljstvo romantičnom vezom, te rezultate možemo prenijeti na apsolutno sve odnose – s prijateljima, kolegama na poslu, roditeljima, djecom… jer uzrok i posljedica su svugdje isti – phubbing, odnosno ignoriranje zbog gledanja u mobitele dovodi do osjećaja usamljenosti i neželjenosti, što uzrokuje destabilizaciju odnosa. Na kraju krajeva, zašto bi uopće htjeli s nekim na kavu ili na neki dogovor ako će stalno gledati u pametni telefon?
Tehnologija nas istovremeno povezuje i udaljava
Kao što nam je već poznato, tehnologija nam je omogućila da nam cijeli svijet bude nadohvat ruke. S druge strane, previše informacija i komunikacija putem Interneta nas udaljava jedne od drugih – emocionalno i fizički.
„Takva vrsta povezanosti sa sobom može donijeti osjećaj nepovezanosti. Kada je većina naše svakodnevne komunikacije površna, imamo osjećaj da nas nitko ne vidi, ni ne čuje. Ironično je da pokušavamo ublažiti tu osamljenost tako da posežemo za svojim pametnim telefonima i tražimo trenutačno i lako povezivanje, što je na kraju i izvor naše osamljenosti, umjesto da stvaramo dublju povezanost s ljudima koji nas okružuju, kroz razgovor i iskustva licem u lice. Moderna tehnologija nas drži usamljenima zajedno“, napisala je u svom članku dr. Jan Hills.
A posljedice odrastanja s tehnologijom?
I roditeljstvo je danas mnogo teže nego je bilo u doba naših roditelja. Prvenstveno zbog toga što danas i žene i muškarci rade sve duže radne sate. Naši su roditelji imali više-manje 8-satno radno vrijeme, došli doma i posvetili svoje vrijeme djeci. Ako naši roditelji nisu imali vremena, uvijek smo imali prijatelje i otvoren prostor za igru. Igru uživo, a ne online. Upravo ta emocionalna povezanost nedostaje današnjoj mladeži i djeci. Jesmo povezani putem Interneta, ali nam treba stvarna povezanost, ona u „četiri oka“.
„Današnja djeca se emocionalno ne povezuju. E-mailovi, poruke… svemu tome nedostaje emotivne kvalitete interakcije licem u lice“, rekla je Denise Daniels, stručnjakinja za roditeljstvo i medicinska sestra na pedijatriji, za Deseret News.
Komunikacija putem tehnologije nije ista kao komunikacije licem u lice. Ta tehnološka komunikacija utječe na mozak djece kod odrastanja. Neurotransmiteri u mozgu kod djeteta reagiraju i razvijaju se na temelju glasa roditelja, drugih osoba, na temelju igre s vršnjacima. Nedostatak takve komunikacije mijenja mozak djece.
„Bez obzira na sve prednosti, tehnologija može promijeniti moždane puteve i razvijati ih na drugačiji način nego što bi se razvili u normalnim okolnostima. Njihovi se neuronski putevi promijene i razviju se na neki drugi način, što utječe na koncentraciju, samopouzdanje i u mnogim slučajevima ne razviju dublje osobne odnose. Izgube empatiju“, rekla je dr. Kate Roberts, školska psihologinja.
S druge strane, nije sve tako sivo i tehnologija ima i neke korisne učinke. Kod mnoge djece olakšava komunikaciju s roditeljima. Tako se primjerice, studenti iz Splita koji studiraju u Zagrebu mogu bez problema svakodnevno čuti s roditeljima putem Skypea i to komunikacijom lice u lice, makar ona bila putem Interneta.
Isto tako, omogućuje i povučenoj djeci da lakše ostvare komunikaciju s vršnjacima ili čak pozovu curu/dečka na spoj.
U svakom slučaju, s tehnologijom kod djece moramo biti oprezni. Ni premali, ni preveliki doticaj s tehnologijom nije dobar. Potrebna je kontrola vremena koje provedu na Internetu ili na pametnim telefonima.
Jesmo li ovisni?
Jeste li znali da u svijetu postoje centri za odvikavanje ovisnosti o Internetu i tehnologiji? Iako se psiholozi i psihijatri diljem svijeta još uvijek ne mogu složiti da li je ovisnost o tehnologiji i Internetu zapravo prava ovisnost, takvi su centri sve popularniji. Ono što je možda malo ironično je da na Internetu postoje stranice koje pružaju savjete kako liječiti tu ovisnost ili kako provoditi manje vremena online. Čak postoje aplikacije koje nam govore kada je vrijeme da pustimo svoj mobitel iz ruke.
Službena ovisnost ili ne, vjerojatno ste već mnogo puta primijetili, kada izađete iz kuće bez pametnog telefona, bilo da ste ga zaboravili ili ste ga ostavili na punjaču, da ste se osjećali kao da ste ostavili desnu ruku kod kuće. Nelagodno ili možda čak pomalo usamljeno. Većina nas može bez pametnog telefona, ali se bolje osjećamo kada je s nama, kada znamo da se u bilo kojem trenutku možemo povezati, makar to značilo ignoriranje neke druge osobe, iliti već spomenuti phubbing.
Na kraju, ako mislite da se taj phubbing ne odnosi na vas, da vi samo pogledate na mobitel kada je to potrebno, samo da vidite novi mail, poruku na Facebooku ili da samo pročitate onaj zanimljivi članak, imajte na umu da je vrijeme relativno i da ne prolazi isto vama na mobitelu kao onome tko sjedi preko puta vas i čeka da završite.
Foto: 123rf, Pixabay
