U Zagrebu, pred Božić, održana je uistinu posebna izložba. Posebna jer su je zajednički održali otac i sin – akademski kipar Pero Jelisić i slikar Davor Jelisić. Posebna i zato jer je prostor izložbe bio u stanu njihove kćeri i sestre – Maje Jelisić Cooper. Ova se obitelj zajednički otvorila javnosti kako bi vratila umjetnički duh u Zagreb nakon što ga je pandemija umalo istjerala.
Umjetnička izložba humanitarnog karaktera
Jelisić Cooper nedostajala su kulturna događanja, druženja i izložbe.
„Došla sam na ideju da organiziramo doma zajedničku izložbu mog tate i brata koja je imala za cilj pomoći najbližim umjetnicima, ali i okupiti prijatelje i ljubitelje umjetnosti,“ pojašnjava Jelisić Cooper. Prije svega je željela napraviti lijepo i drugačije druženje s dragim ljudima sličnih interesa. To je bilo prošle godine, pred sam Božić, te se izložba održala uz strogo poštivanje covid-mjera, uključujući testiranje na licu mjesta. Okupilo se 25-ero ljudi čije je oduševljenje potaknulo ovu obitelj da nesvakidašnju izložbu ponovi i ove, znatno manje restriktivne, godine.
Ovogodišnja je izložba posebno oplemenjena, na što je Jelisić Cooper zaista ponosna.
„Uz ‘live experience’ stvaranja kiparskog dijela, pri čemu je tata radio portret mog brata po sjećanju, te uvodno stručno predstavljanje umjetnika i njihovih djela likovne kritičarke Ive Koerbler, dodatno smo obogatili događaj nastupom tvoje glazbenika – Krešimira Ferenčine na violi, člana zagrebačke filharmonije i mog bratića, te Maše Biban Capponi, mlade čelistice druge godine muzičke škole Elly Bašić.“
Ovogodišnja je izložba okupila čak 60-ero ljudi. Imala je i humanitarni karakter – dio novca namijenjen je Udruzi bolesnika oboljelih od melanoma jer se njezin brat i sam bori s tom bolešću zbog čega nije bio prisutan tijekom izložbe.
„Inače, cijeli sam život odrastala uz umjetnost, a i studirala sam povijest umjetnosti prije nego što sam otišla na MBA i usmjerila se u business. Ovo je bio spoj umjetnosti, moje velike ljubavi, pomaganja, okupljanja obitelji, prijatelja i poslovnih partnera i poznanika koji vole i cijene umjetnost i kulturu,“ otkriva nam Jelisić Cooper svoj motiv.
Pročitajte više: Kako je Frida Kahlo svoju bol pretvorila u umjetnost?
Drugačiji iskustveni svijet
Vrata svojeg obiteljskog stana javnosti je odlučila otvoriti zato što sam po sebi nalikuje na galerijski prostor. Intimnost doma nije bila prepreka. Štoviše, smatra da je tako izložbi dala osjećaj posebne, prisne atmosfere kakav se teško može dobiti u javnom prostoru.
„Izložba u takvom ambijentu je nešto dosta nesvakidašnje i jedinstveno na našoj kulturnoj sceni, gdje se gosti transferiraju u jedan drugačiji iskustveni svijet,“ pojašnjava.
Sama organizacija je trajala oko šest tjedana, a obuhvaćala je i izradu kataloga. Odabir i fotografiranje djela, bilježenje podataka, koordinacija sa suradnicima, prijevoznicima i glazbenicima nije bila jednostavna, no bila je uspješna. Bilo je potrebno paziti na mnogo sitnica, poput označavanje djela uz izložena mjesta, a svaki je koktel dobio naziv umjetničkog dijela kao poseban pečat.
„To mi je unatoč velikom angažmanu, bio gušt,“ priznaje Jelisić Cooper. „Bilo bi sve skupa puno napornije i teže izvedivo da nije bilo dragih ljudi koji su mi pomogli u raznim segmentima pripreme i samog događanja, a primarno su to bili dragi prijatelji i obitelj kojima sam zaista zahvalna.“
Pročitajte više: Xie Xin – kineska plesna umjetnica koja osvaja svijet
„Odlučili smo to pretvoriti u godišnji event“
Nakon same izložbe Jelisić Cooper je oduševljena reakcijama. Iako je očekivala da će one biti pozitivne, posjetitelji su uspjeli nadmašiti njezina očekivanja.
„Vjerovala sam da će se ljudima svidjeti, ali nisam mislila da će baš toliko uživati, pokazati takvo oduševljenje skulpturama, slikama, muzičkim izvedbama i cijelim događajem, a ne libiti se izreći ga. Dakle, toliko pohvala, iskrenih ushićenja i toplih emocija dugo nisam iskusila, a gledajući nasmijana i opuštena lica, moji najbliži i ja bili smo iznimno sretni. Odlučili smo to pretvoriti u godišnji event.“
Nema sumnje kako će ova izložba postati kultno okupljalište ljubitelja umjetnosti.
Priznaje kako je najteže od svega bilo dovesti stan u prvobitno stanje, kao i vratiti eksponate na njihove primarne lokacije. „Trebalo nam je tjedan dana da se u tom segmentu pokrenemo.“
No, za to je vrijeme uživala u doživljaju ‘galerije’ iznova i iznova. „Jedino su nam falili udobni kauči,“ šali se.
Foto: privatna arhiva
