Nastya i Yana su početkom rata u Ukrajini migrirale u Zagreb. U Ukrajini su iza sebe morale ostaviti svoje radove i materijale za rad, a njihov studio za izradu keramike je trenutno u ruševinama. S nama su podijelile svoj dojam Hrvatske, koje izazove očekuju prilikom osnivanja poduzeća za izradu keramike, kako je biti ukrajinska poduzetnica i što je iduće za njih. Osim planova za budućnost, osvrnule su se i na početke njihove suradnje kao i trenutno stanje u Ukrajini.
Novi dom pronašle su u Hrvatskoj
Nisu planirale ostajati u Hrvatskoj. “Zagreb je trebao biti privremeno mjesto da odmorimo i posložimo misli. Međutim, kako smo ovdje provele tjedan dana, zaljubile smo se u grad. Zaljubile smo se u arhitekturu i ljude koje smo tu upoznale.” Upravo zato su odlučile ostati i u Zagrebu nastaviti njihov rad s keramikom.
Pročitajte više: Ukrajinke koje su migrirale u Zagreb pomažu sugrađanima u ratu prodajom keramike s feminističkim motivima
Počeci suradnje u Ukrajini
U Ukrajini su imale studio u kojem su izrađivale i oslikavale keramičke tanjure s feminističkim motivima. “Upoznale smo se u Rimu prije tri godine i postale dobre prijateljice. Mi smo obje feministkinje pa smo odmah shvatile da želimo raditi nešto takvo, educirati ljude i podržavati žene. Keramika se sama pojavila. Naposljetku, tanjur je tako jednostavan svakodnevni objekt koji se nalazi u baš svakom domu. Njima se ni ne pridaje pažnja, jer su samo tanjuri.” Upravo to su htjele promijeniti i u ovom svakodnevnom objektu su pronašle pristupačan način na koji mogu podijeliti ideje koje su njima važne.
“Kroz keramiku govorimo o predivnim ženama koje mogu biti što požele, da menstruacija nije sramotna i da se riječ vulva ne treba šaptati. Nitko drugi to nije radio u Ukrajini, pogotovo ne u keramici.”
Pročitajte više: Istraživanje povodom Dana žena: Više od 60% djevojaka osjeća sram tijekom menstruacije
U Zagrebu počinju ispočetka uz pomoć građana
U Ukrajini su ostavile svoju peć, materijale i sam studio za izradu keramike. “Bilo ih je nemoguće evakuirati, to bi bilo na stotine kilograma tereta. U Zagrebu moramo početi od samih temelja, trenutno nemamo gotovo ništa.”
Svakim danom upoznaju ljude koji se također bave izradom keramike. “Moramo pronaći ljude koji će nam napraviti peć, pronaći mjesto za rad i skupiti dovoljno novaca kako bismo mogle platiti sve te troškove.” Keramičari iz Hrvatske su im već i ponudili svoje peći, ali će ipak trebati pronaći mjesto za rad u kojem će se nalaziti i peć. Teško je prenositi keramiku kod prvog pečenja jer je jako krhka.
Ljudi su im pomogli i s kupnjom materijala. U Hrvatskoj postoji više vrsta gline u usporedbi s Ukrajinom te ih još moraju testirati. U Ukrajini su isprobale različite tipove gline kako bi otkrile najbolje materijale s obzirom na tehnologiju i krajnji rezultat. “Nismo dozvoljavale bilo kakve defekte, tanjuri su morali izgledati savršeno.” Veliku pažnju pridaju kvaliteti proizvoda te će nastojati postići rezultate na istoj razini i u Hrvatskoj.
“Mi smo radoholičarke i teško nam je mirovati.”
Mogućnost otvaranja studija za keramiku razmatrale su i prije rata te su razmišljale o otvaranju tvrtke u Poljskoj. “Sada dok smo u Hrvatskoj, logično nam je da ćemo započeti tvrtku ovdje. Mi smo radoholičarke i teško nam je mirovati.”
Osim pronalaska adekvatnog prostora za rad i peći za keramiku, izazovi koje očekuju prilikom otvaranja obrta u Hrvatskoj uključuju financije te poznavanje hrvatskih zakona koji uređuju vođenje poduzeća kako bi sve odradile korektno i legalno.
Način rada njihovog obrta neće se mijenjati kada ga uspostave u Hrvatskoj. “Naše glavno pravilo je to da moramo dobro poznavati naše kupce kako bi im pružile nezaboravno iskustvo koje žele podijeliti sa svojim prijateljima. Naše drugo pravilo odnosi se na vrhunsku kvalitetu. Mnogo keramičara je spremno prodavati okrhnute proizvode samo zato što su ručno rađeni. Za nas, visoka kvaliteta i vizualna estetika su oboje jako važni, baš kao i za naše kupce.”
Njihovi dizajni neće doživjeti velike promjene jer smatraju da je ono što su do sada prikazivale još uvijek važno i relevantno. U planu je kolekcija koja će biti posvećena ratu i feminizmu u ratu. Osim toga, planiraju i izrađivati skulpture jer je to jedan od projekata kojeg su već neko vrijeme odgađale.
Žene poduzetnice u Ukrajini se podcjenjuje
“U patrijarhatu je teže biti poduzetnica. Mnoge žene su jednostavno podcijenjene. Više očiju je uprto u poduzetnice nego u poduzetnike. Kao žena trebaš shvatiti ne samo da imaš dobru ideju nego i da sama po sebi puno vrijediš.”
Iako se nisu suočavale s maltretiranjima i uznemiravanjem kao poduzetnice, dobile su dosta komentara na svoje dizajne koji su se osvrnuli na to kako bi se trebalo predstavljati žensko tijelo. “Znale smo dobivati komentare da bi žensko tijelo trebalo biti prikazano više atletski građeno i s većim prsima.” Naime, u svojim radovima oslikavaju različite tipove i dimenzije ženskog tijela i smatraju da je to važno jer su tako ljudi izloženi različitosti tijela u javnom prikazu te ih nauče prihvaćati.
Ukrajinski poduzetnici trenutno su se našli u ratu. “Većina tvrtki trenutno ne može raditi jer se svi resursi i ljudi usmjeravaju na obranu zemlje, ali nitko od naših prijatelja koji ima svoj biznis nije ga izgubio. Mogli su prenamijenili poslovanje, posebno ako je njihov posao bio vezan za tekstilnu ili prehrambenu industriju. Mi pokušavamo pokrenuti posao u inozemstvu kako bi mogle skupiti čim više novaca i donirati prijateljima i volonterima u domovini. Sve što želimo je podržati ukrajinsku ekonomiju, čak i u ovako kritičnoj situaciji.” Navode i da ne žele da se ikog izostavi, odnosno ostavi nezbrinutog.
“Što se trenutno događa u Ukrajini se ne bi trebalo događati u 2022., nezamislivo je.”
Vijesti o Ukrajini redovito prate, ali i sa svojim prijateljima provjere jesu li opisani događaji zaista takvi kakvim su prikazani. “Situacija u Ukrajini je tužna. Tijekom rata, drukčije ne može biti, a trenutno se ne poboljšava. Naš grad Harkov je bombardiran svaki dan. Ponekad rjeđe, ali većinu vremena aktivno. Svi naši prijatelji i rođaci koji su ostali u Harkovu i u drugim ukrajinskim gradovima više ne provode noći u svojim stanovima, samo u podrumima. Što se trenutno događa u Ukrajini se ne bi trebalo događati u 2022., nezamislivo je.”
Yanina obitelj je još uvijek u Ukrajini, ali su ih uspjele odvesti u mirnije područje. Čak i to područje je trenutno redovito bombardirano. Nastjina obitelj je također u Ukrajini, oni su napustili Harkov i migrirali u zapadni dio države. Osim obitelji, mnogo njihovih prijatelja je ostalo u Ukrajini jer ne žele napustiti zemlju. Pomažu drugim ljudima i vojsci tako što prikupljaju novac, dostavljaju hranu i lijekove te pomažu evakuirati ljude s kritičnih točaka. “Ljudi poput nas, koji su također otišli, pomažu s evakuacijom ljudi, pronalaze volontere, skupljaju donacije i pripremaju sve kako bi prihvatili sunarodnjake u susjednim zemljama.”
Ako ih želite podržati, možete im pomoći kupnjom digitalnih tanjura na njihovoj Etsy stranici, uplatom na Revolut račun @ianakvmss, a javiti im se možete i na ovaj mail – [email protected]. Trenutno skupljaju novac za peć, studio i materijale koji su im potrebni za daljnji rad.
Foto: Morraceramics, Privatna arhiva
