„RUS“ i „fu*k off“ neki su od natpisa koje je netko ispisao po automobilu ukrajinskih turista u Splitu, na Pujankama, napisao je Dalmatinski portal. I kao da ta vijest sama po sebi nije dovoljno ružna i zastrašujuća, jer slikovito prikazuje koliko zapravo empatije nemamo, dodatno su nas odlučili šokirati komentatori na društvenim mrežama. Objava ove vijesti na Facebooku sakupila je 2800+ reakcija i 2300+ komentara, od kojih velika većina ide u smjeru „svaka čast“ i „bravo“.
I Hrvati su negdje – stranci
I možemo se zavaravati da je to samo Facebook, da su to samo društvene mreže, samo internet… ali ovi komentari odražavaju našu stvarnost. Stvarnost u kojoj mrzimo, vrijeđamo, ne razumijemo, ne podnosimo. Stvarnost u kojoj zaboravljamo da su i naši ljudi, Hrvati, a možda čak i naši članovi obitelji ili bliski prijatelji, u nekoj drugoj državi – stranci. Znamo da to više nije novost. Hrvati iz svoje države odlaze trbuhom za kruhom, bježeći ne samo od ne baš tako savršenog životnog standarda ili svakodnevne korupcije, već i od ovakvog mentaliteta.
Na društvenim mrežama svakodnevno čitamo i negativne komentare prema radnicima iz Nepala, koji su u Hrvatskoj strani radnici jednako kao što mnogo Hrvata spada u skupinu stranih radnika u Njemačkoj ili Irskoj i diljem Europe, ali i cijelog svijeta. Bismo li voljeli čitati da i njih treba „potjerati od kud su došli“ ili im „zabraniti ulazak u državu“? U prvih pet mjeseci ove godine Nepalcima je izdano 9.718 radnih dozvola, što ih čini trećom nacijom s najvećim brojem stranih radnika u Hrvatskoj u navedenom razdoblju, nakon državljana Srbije i Bosne i Hercegovine.
Ali „možda“ prstom ne bismo trebali upirati u njih. Možda bismo se trebali zapitati zbog čega nam nedostaje domaćih radnika. Zbog čega ne možemo svoje ljude angažirati za svoje poslove? Zbog čega ne možemo platiti svog čovjeka? Zbog čega radije uzimamo stranca, za minimalac? Ovako pucamo u krivu metu. Ali to je sad druga priča. Ne moramo promatrati ove tragove ksenofobije samo kroz prizmu stranih radnika. Vratimo se na zlo rata.
Pročitajte više: Manuela Vukelić dovodi strane radnike u Hrvatsku: Filipinci i Indonežani ‘rođeni’ za turizam, za građevinu Uzbekistanci
Ukrajinci su na Pujanke došli ‘kao i svaki drugi gosti’
O divljaštvu na Pujankama medije je obavijestio zgroženi vlasnik apartmana u kojemu su ukrajinski turisti odsjeli.
„Zaista sramota! Oni nisu izbjeglice, nisu nikome ‘oteli’ podstanarski stan, to su normalni gosti koji su u Splitu planirali ostati devet dana. Došli su na odmor kao i svaki drugi gosti i nisu zaslužili da im se ovako nešto desi. Bili su u Zagrebu, Rijeci, proputovali obalu i plan im je bio ostati još neko vrijeme ovdje. Nakon što su ovo doživjeli, odlaze kući“, ispričao je vlasnik Dalmatinskom portalu.
I svaka njegova riječ je na mjestu. Ipak, čak i da je riječ o ljudima koji jesu izbjeglice, bi li to opravdalo ovakav čin? Opet zaboravljamo da su među nama ljudi, naši bližnji, obitelji, prijatelji, susjedi, Hrvati… koji su bili izbjeglice za vrijeme devedesetih. Naši ljudi na svojoj su koži osjetili rat. Pa opet, nemamo empatije čak niti prema turistima. Opet mrzimo, vrijeđamo, ne razumijemo, ne podnosimo. Stvarno „bravo“ i stvarno nam „svaka čast“. Svim se silama trudimo otjerati turiste koji su izabrali baš našu zemlju za svoju ljetnu destinaciju, unatoč ludim cijenama o kojima se ne prestaje govoriti ove godine. Kakve bi reakcije bile da se tako netko odnosi prema hrvatskim turistima u drugim zemljama? Bi li i onda komentari bili “svaka čast”?
Možemo razumjeti manjak poštovanja ili razumijevanja prema ljudima koji nam nanose zlo, ali prema ljudima koji samo žele odmoriti, ili su u potrazi za „boljim sutra“, iako bi, naravno, radije bili u svojoj državi nego stranci negdje drugdje… to ne možemo. I ne smijemo.
Foto: Canva / screenshot Dalmatinski portal
