Životinje su divne i to je nešto s čime će se mnogi složiti. Puno ljudi danas ima kućne ljubimce, a oni koji nemaju, u pravilu ih žele. Psi i mačke ostaju najpopularniji kućni ljubimci. I dok se mačke najčešće udomljavaju i spašavaju s ulice, udomljavanje pasa kao da se dovodi u pitanje u odnosu na kupnju.
No, udomljeni psi pokazuju zaista veliku privrženost, što će njihovi vlasnici uvijek iznova potvrditi.
Zašto ljudi kupuju pse?
Mnogi i danas vjeruju kako udomljeni psi dolaze s određenim traumama i kako ne mogu biti dobri ljubimci zbog okolnosti života na ulici. Naročito to brine roditelje koji se boje da će pas nauditi djetetu. Dodatno, mnogi misle da u npr. skloništima neće pronaći psa kakvog žele i s kojim će ‘kliknuti,’ pa im je jednostavnije pogledati ‘ponudu’ i kupiti psa, piše LinkedIn. Često žele znati i povijest psa, odnosno uvjete u kojima je rastao i detalje o zdravlju i ponašanju majke, upravo kako bi predvidjeli buduće ponašanje psa.
No, udomljavanje pasa sve je popularnije, a kao glavni argument navodi se humanost čina i zahvalnost tih pasa.
Drugi argument je prisutnost tzv. štancera koji masovno uzgajaju pse isključivo zbog zarade na štencima. Ženke se uzgajaju prečesto, a štenci se majkama uzimaju prerano. Ženku zadržavaju onoliko koliko je ‘korisna,’ odnosno koliko može rađati. Bilo da kupuju ili udomljavaju psa, ljubitelji životinja u pravilu su vrlo svjesni ovog problema i ne žele podržavati ovakav tip rada.
“Kad bi ljudi više udomljavali, manje bi bilo potrebe za uzgojem i tim nekim ‘serijskim’ štancanjem životinja. Kao da su proizvod s police dućana, a ne živa bića,” govori naša novinarka Petra Orešković.
Štanceri u pravilu nisu registrirani uzgajivači, stoga uvjeti u kojima se drže psi nisu regulirani. Kupcima se ne dozvoljava da vide uvjete u kojima se psi drže. Također, štanceri u pravilu neće biti specijalizirani za uzgoj jedne pasmine jer je cilj uzgojiti ih što više, piše World Dog Finder. Stoga, ako primijetite štancere u svojoj blizini, svakako ih prijavite. U pitanju je oblik okrutnosti prema životinjama.
Pročitajte više: Poboljšavaju li kućni ljubimci atmosferu na poslu i produktivnost?
“Sve bih ih udomila da mogu!”
“Moja obitelj i ja udomili smo tri psa. Pet godina s nama je bila naša mezimica Elsa, koja je bila mješanac pudlice i Jack Russella. Bio je to prvi ljubimac kojeg su mama i tata poklonili sestri i meni, i to za Božić. Dočekala nas je u košarici, s mašnicom na glavi, ispod bora. Imala je manje od dva mjeseca. Još bebica. U šaku je stala,” prisjeća se Orešković.
“Danas imamo Mašu, također je mješanac nalik na Jack Russella, i imamo Maxa, njemačkog ovčara,” govori Orešković. “Ne sumnjam da i kupljene životinje obožavaju svoje vlasnike, ali mislim da udomljene životinje osjećaju doživotnu zahvalnost i da je zbog toga njihova ljubav još trunkicu veća.”
S njom se slaže i Petra Labura, sponsorship & event menadžerica.
“Prvog psa, mini maltezericu Zaru, koja će uskoro navršiti 10 godina, sam kupila. Od malena sam htjela maltezera, no zbog obaveza i škole se nisam mogla brinuti o psu, te sam ga tek s 22 godine nabavila uz mamino obećanje da će je čuvati dok sam ja na poslovnom putu i općenito odsutna,” otkriva i dodaje kako je ubrzo odlučila pružiti dom još jednom psu.
S majkom je pratila stranice na Facebooku za udomljavanje.
“Srce mi se slomi svaki put kad otvorim te stranice, kad vidim more slika predivnih stvorenja koje je netko bešćutno odbacio. Sve bih ih udomila da mogu!”
Tako je od majke jednu večer dobila fotografiju “male, bijele pahuljice koja je bila zalivena katranom i bačena u šumu na kišu.” U najkraćem je roku krenula po nju.
“Nakon provjere od strane vlasnice udruge za udomljavanje, dogovorili smo prijevoz i naša Sky je došla doma. Trebalo ju je očistiti od katrana. Bojali smo se da joj je spalilo dušnik, no imala je sreće da joj nije ušlo u nos,” govori.
Pročitajte više: 5 pasmina pasa koji će savršeno odgovarati aktivnim ženama
Udomljavanje pasa najhumanije je što možete učiniti
Kad dovode novog psa u kućanstvo, mnoge vlasnike brine kako će se psi slagati, naročito kad je u pitanju pas iz skloništa zbog zastupljenog mišljenja da su teško predvidljivi.
“Mjesec dana je trajalo ‘privikavanje’ Zare na Sky, dok nije shvatila da i dalje ima svu moju pažnju i ljubav, ali da ima i prijateljicu za igranje,” otkriva Labura kako je krenuo odnos njezinih danas vrlo bliskih pasa.
Drugačija privrženost i osjećaj zahvalnosti ono su što vlasnici udomljenih pasa najviše osjete.
Orešković ističe kako će uvijek podržavati udomljavanje pasa. Ne zato što želi da joj životinja bude zahvalna, već zato što je to prilika da nesretnom biću pruži “ljubav, sreću, igru, dom.”
“Udomljeni psi, s kim god pričam da je udomio, izražavaju posebnu ljubav, zahvalnost. To su životinje koje su prošle ne baš lijepe trenutke. Njima u početku treba vremena da se priviknu da ih nitko neće tući, derati se na njih, izgladnjivati ih i da ne ulazim u sve te strahote kakve znam pročitati i vidjeti. Treba vremena i ljubavi, ali se to vrati duplo, ma čak i više! Privrženost psa, koji te uvijek doma dočeka sretan, mašući repom i jedva čekajući da se pomaziš s njima, to ne može nadomjestiti ništa na svijetu,” dodaje Labura.
“Svatko željan druženja, prijateljstva i neopisive radosti koja će ih dočekati kad dođu s posla u svoj dom trebaju razmisliti o tome da udome ljubimca jer time čine humaniju stvar: za svijet, za životinje i za sebe,” zaključuje Orešković.
Foto: Petra Orešković, privatna arhiva / Petra Labura Instagram, privatna arhiva
