Živimo u svijetu gdje nam je sve nadohvat ruke. Zbog užurbanog načina života i nedostatka vremena željeli bismo sve imati isti tren. Imamo glazbu na zahtjev, filmove na zahtjev, a uskoro bismo mogli imati i taksi na zahtjev. Ali, ovdje se ne radi o standardnim službenim taksi službama koji možemo naći u gradovima. Ovdje se radi o Uber taksiju kojeg može voziti bilo tko.
Uber taksi
Uber je američka internacionalna kompanija smještena u San Franciscu. Uber je osnovan 2010. godine, a radi se o digitalnoj platformi koja pomoću mobilne aplikacije na pametnom telefonu povezuje vozače i klijente kojima je potrebna vožnja, također nazvanoj Uber.
Princip rada Ubera je veoma jednostavan. Svaki vlasnik pametnog mobilnog telefona može skinuti aplikaciju Uber na svoj mobilni telefon koji automatski učita lokaciju na kojoj se korisnik nalazi. Korisnik može izabrati između nekoliko opcija ponuđenog prijevoza, ovisno o brzini, luksuzu automobila ali, i godišnjem dobu – za vrijeme blagdana cijena je nešto viša. Nakon odabira opcije javlja se vozač koji ispunjava traženu opciju, najbliži trenutačnoj lokaciji korisnika te javlja za koliko vremena stiže. Nema naručivanja taksija preko korisničkih službi nadajući se da će doći na vrijeme. Ovdje korisnik sam komunicira s vozačem koji može biti na traženoj lokaciji i za nekoliko minuta.
No, ovo nije tipična taksi služba, a razlika je upravo u tome što bilo tko može biti vozač. Nisu potrebne nikakve licence, bitno je samo da vozač ima vozačku dozvolu i automobil u vlasništvu. Vozač uzima 80% zarade od prijevoza dok 20% ide kompaniji Uber kao posredniku. Sva se plaćanja obavljaju putem aplikacije tako da se na kraju vožnje cijena prijevoza naplaćuje s kreditne kartice klijenta koju klijenti upisuju prilikom registracije na aplikaciju.
Države i taksi službe diljem svijeta bore se protiv ove konkurencije. Taksi službe prvenstveno jer općenito ne vole konkurenciju ali, oboje se bore protiv ovakvog načina poslovanja jer nije potrebno plaćati davanja u obliku poreza ili drugih davanja koje taksi službe inače plaćaju. Iako kompanija posluje diljem svijeta, u nekim su im gradovima zabranili poslovanje zbog nelojalne konkurencije i “rada na crno”.
Kako Uber može pomoći ženama?
Žene općenito u svijetu teže nalaze posao od muškaraca. Pogotovo ako već imaju djecu. Čak i ako imaju posao, teško je uz standardno osmosatno radno vrijeme odgajati djecu. Briga za njihove potrebe dok odrastaju, odlazak u kupnju odjeće, odlazak u vrtić/školu, briga za djecu dok su bolesna. Sve su to problemi s kojima se majke svakodnevno susreću. Još je teže ako su djeca mala i zahtijevaju više vremena. U Uberu žena može sama odabrati radno vrijeme. Ne postoji osmosatni rad osim ako to sama ne želi. Da, potrebno je puno sati sjediti za volanom kako bi se mogla zaraditi pristojna plaća ali je prednost u tome što u bilo kojem trenutku majka može otići po dijete u vrtić jer si raspored vožnje slaže sama.
Još jedna velika pozitivna stvar koju donosi ovakav način rada je i sigurnost. Mnoge žene rade popodnevne smjene i nakon odlaska s posla, naročito ako rade u nesigurnim dijelovima grada, se boje hodati ulicom. Zaposlenje u Uberu bi moglo omogućiti ženama da rade u sigurnosti vlastita automobila. Da, uvijek postoji opasnost od nesreće na cesti, ali ne postoji opasnost od pljačkaškog napada pošto se sve transakcije obavljaju putem aplikacije i gotovina u ovom poslu ne postoji. U Uberu u SAD-u radi 14% ženskih vozača dok podaci za ostale zemlje još nisu dostupni.
Borba protiv Ubera diljem svijeta
Liberalizacija tržišta i razvoj tehnologija smanjili su, na opće zadovoljstvo kupaca, cijene inače skupih usluga kao što su taksi službe. No, diljem Europe još uvijek postoji premali broj taksija za potrebe kupaca, a cijene su još uvijek velike. Do nedavno je i kod nas postojao monopol taksista i liberalizacija je omogućila uvođenje konkurencije ali, cijene su još uvijek visoke, taksista nema dovoljno, a čekanje taksija ponekad zahtjeva previše vremena. Uber prijevoz bi mogao ovo promijeniti i države se bore protiv uvođenja ovakvog načina rada. U Bruxellesu je sud zabranio rad Uber taksistima zbog nelojalne konkurencije postojećim taksistima, kojih je premalo, a vozač može platiti i kaznu do 10 000 eura. Nije Bruxelles jedini s ovakvom zabranom – zabrane postoje diljem svijeta. Zabranu rada kompaniji dali su neki sudovi u Njemačkoj, Francuskoj, Španjolskoj ali i u Indiji, Kanadi, Australiji.
Širenjem bi Uber mogao uskoro doći i do Hrvatske. Bez obzira na sudske zabrane vožnje u nekim gradovima Europe, Uber i dalje širi svoje poslovanje diljem svijeta. Hoće li i hrvatske vlasti zabraniti vožnju Uber vozačima ako se kompanija proširi kod nas ćemo tek vidjeti. Dakako da od taksi služba možemo očekivati veliki otpor. U Hrvatskoj vozači taksi vozila moraju imati licencu za rad, a taksi službe moraju plaćati porez i ostala davanja državi. Čak i da Uber razvije svoju uslugu u Hrvatskoj i omogući dodatan izvor zarade, vozači mogu očekivati plaćanje poreza i mogućih drugih davanja državi kako bi mogli raditi za Uber.
Foto: 123rf, arhiva
