Školovanje samo po sebi nije dovoljno ako želite uspješnu karijeru, sve više ljudi se slaže s tim. Veliku ulogu igraju odgoj, ali i ono što naučite izvan “školskih klupa”. Upravo to je priča Mirele Sučić Čevre, regionalne direktorice u turoperator kompaniji Kuoni Tumlare, koja smatra da je njezin put prema uspjehu odredio odgoj roditelja.
“Kao klinka, nisam počela radila iz nužde, bio je to isključivo stav mojih roditelja da steknem radne navike, vrijednost novca i da se osamostalim. Vrlo se dobro sjećam da je moja prva plaća bila manja od iznosa kojeg su mi roditelji dali za jedne dobre cipele. Dakle, nije se radilo o tome treba li mi taj novac, raditi se moralo! Iako mi se to tada nije sviđalo (dok su svi moji vršnjaci imali dugo toplo ljeto ja sam pola praznika provela naporno radeći), danas mislim da je to najbolja stvar koju su roditelji učinili za mene i sigurno ću motivirati svoju djecu da počnu raditi što prije.”
Prepoznala mogućnosti interneta i iskoristila ih
Za vrijeme studija nije bila okružena kolegama koji su uz studij imali i neke poslove. To je bilo zaista neobično, barem u njezinom okruženju. “Ja sam naime imala drugačiju viziju i potrebe i bila nadasve kreativna u traženju studentskih poslova, iskorištavajući svoja znanja i vještine, a fokusirajući se pritom na traženje prakse koja će mi kasnije u karijeri dobro doći. Primjerice, pričala sam dobro talijanski jezik i služila se e-mailom, što je tada bila rijetkost i odlučila sam svoju pomoć ponuditi stranim tvrtkama za koje sam znala da mogu platiti više od domaćih. Tako bih ja redovito otišla na stranice Zagrebačkog Velesajma (u to vrijeme svakog mjeseca se održavao drugi sajam), pronašla talijanske izlagače i javila se otvorenom molbom.
Napisala sam da sam studentica ekonomije koja priča talijanski i da im stojim na raspolaganju za potrebe logistike, prijevoda i slično. Masovno su me zvali jer im se svidjela moja proaktivnost, i to što Talijani nisu pričali engleski ni hrvatski pa sam im pomogla u prevođenju poslovnih sastanaka (svakako sam bila jeftinija od profesionalnog prevoditelja), a nerijetko sam mogla i diktirati cijenu jer je potražnje bilo! Kroz to sam naučila mnogo stvari koje su me kasnije izdvojile iz mase vršnjaka koji su završavali fakultete: ja sam već znala kako izgleda poslovni sastanak, pregovaranje, poslovna kultura itd. Imala sam naprosto praksu!“
Smatra da je upravo iskustvo stečeno tijekom fakulteta imalo veliki utjecaj na njezin poslovni razvoj i kasnije nanizane uspjehe.
Najmlađa direktorica predstavništva
Nekoliko je godina radila u talijanskoj turističkoj tvrtki, a na poziv i preporuku kolegice otišla na razgovor u tvrtku Tumlare. “Otišla sam više iz usluge njoj, o Japanu i toj konkretnoj tvrtki nisam znala skoro ništa, no uskoro sam shvatila koliko je to velika kompanija, kakvu priliku ustvari dobivam i zašto me žele. Prvu ponudu sam ipak odbila, ali pregovori su išli dalje i nakon nekoliko mjeseci praktičnog „nagovaranja“ sam prihvatila posao. Tada je krenuo moj put u ovoj kompaniji (danas Kuoni Tumlare) koji traje već 14 godina.”
Prihvaćanjem posla postala je najmlađi direktor u čitavoj grupaciji, bila je direktorica zagrebačkog predstavništva te je bila zadužena za operativu područja bivše Jugoslavije. “Iz današnje perspektive, nisam ja bila spremna za tu ulogu, mislim da je to s njihove strane bio vrlo riskantan potez, ali su očito vidjeli neki potencijal u meni.
Razlog mog uspjeha je to što ne odustajem i što sam velika radnica. U poslu sam uvijek bila lojalna i uvijek davala više nego što se tražilo.”
Prvih pet godina na mjestu direktorice je intenzivno razvijala ured, prvo je zaposlena ona, a u ured je došlo preko 20 ljudi. Intenzivno je radila, otvarala su se nove destinacije i eminentna tržišta. Pri dolasku mladih zaposlenika uvijek im ističe kako je multinacionalna kompanija odlična škola. “Uvijek im želim istaknuti kako se ne trebaju fokusirati na prvu plaću nego na učenje. Naučit će svašta o radu u multinacionalnoj kompaniji i velikom sustavu, upoznat že svoju zemlju i regiju, iskusit će moć pregovaranja i suradnje te kako je surađivati s drugim kulturama. Upravo zbog znanja koje sam stekla na svom poslu i iskustava koje mi je pružio, vjerujem da sam se jako promijenila i izgradila i na osobnoj razini.
Nakon uspješnog operativnog rada na poziciji direktorice ureda, nadređeni su je počeli uključivati u razne projekte i vrlo blisko je surađivala s globalnom upravom. Projekte je uspješno odrađivala, njezina zaduženja su se povećavala, a onda su joj ponudili mjesto regionalne direktorice za čitavu Istočnu Europu, a nakon što je kompaniju kupila grupacija JBT (najveći japanski turoperator) te se ista spojila s Kuonijem, uloga Generalne direktorice za Istok dobila je svoju puno veću razinu. “Ja uz posao nisam stala ni na završetku fakulteta i jako sam se posvetila i akademskom usavršavanju. Kroz nekoliko godina sam magistrirala i doktorirala Destinacijski menadžment.”
U jednoj godini 200 dana na putu
Mirela se često susreće s pitanjem je li se ikad zasitila svog posla, a kako je nemirnog duha smatra da se ne bi zadržala u kompaniji da posao nije i više nego dinamičan. “Svake godine su se događale promjene, akvizirali smo razne firme u našu grupaciju što je donosilo i konstantne prilagodbe tako da sam stalno učila nešto novo, svake godine sam osjetila promjene i nikad mi nije bilo dosadno. Na različitim obrazovnim ustanovama sam odrađivala gostujuća predavanja za studente, pisala znanstvene članke pa i monografiju. Ako bih dosadašnju karijeru morala ukratko opisati, vjerojatno bi to bilo: Eppur si muove (Ipak se kreće).“
Znalo joj se i dogoditi da je i do 200 dana godišnje na putu, što je ako se uzmu u obzir godišnje odmore te državne praznike, zaista ogromna brojka, a najluđe poslovno putovanje bilo je – Zagreb-Beograd-Istanbul-Atena-Beograd-Zagreb-Japan- Tajvan–Hong Kong–Oslo –Kopenhagen–Zagreb, i to u svega 20 dana.
“To je izuzetno naporno! Kad si mlad zacrtaš si neke ciljeve, možda želiš impresionirati samog sebe, a možda nekog drugog, ali onda shvatiš da se ozbiljan posao može napraviti samo ako se gleda dugoročno i održivo. Tada moraš gledati kako trošiš svoje vrijeme, na kraju krajeva kako i sebe trošiš. Previše zamora nije korisno ni tebi ni firmi.”
Takav naporan tempo može dovesti do burnouta kojeg ni Mirela nije izbjegla. “Kad moraš donositi neke strateške strukturalne i operativne odluke koje su teške, kad se sve mora dogoditi u vrlo kratkom periodu i kad onda nastojiš raditi paralelno na previše fronti, tada se dogodi burnout – emotivni i fizički i psihički. Onda ti zbilja treba nekakvog odmaka, to je važno prepoznati.
Tada shvatiš da moraš pronaći balans. Posao će i dalje biti napravljen, samo ćeš se ti možda malo manje potrošiti. Mislim da je jako važno postići taj switch u glavi.”
Pročitajte više: Koje vrste turizma su otporne ove sezone, a dosad su bile nedovoljno iskorištene?
Najveći izazov je pronalazak vremena
No taj switch dolazi isključivo sa sazrijevanjem. Prisjeća se kako je na početku karijere bila sa starijom kolegicom na putu i prije poslovne večere kolegica je željela riješiti neke mailove. Kad je pogledala njezin inbox, bilo je toliko neotvorenih mailova da je Mirela bila zaprepaštena. Kolegica je odgovorila na neke, isključila laptop i jednostavno otišla na večeru. “Ja sam bila u šoku. Tada nisam razumjela kako može otići na večeru, smatrala sam da je neodgovorna. Ja bih vjerojatno noćima radila da zadovoljim sve, koliko god to nerealno bilo. Naravno da sam s vremenom shvatila da sebi ne možemo postavljati nerealne ciljeve i da je stvaranje prioriteta ključ svega.
Također, kad sam bila mlađa jako teško sam priznavala pogreške, a još teže priznavala da nešto ne znam. Kad sazreš, shvatiš svoje vrijednosti i što sve „donosiš na stol“ te puno lakše priznaš kad nešto ne znaš. Dapače, najvažnije je da ti je ugodno u svojoj koži, da si svjestan što znaš i što ne znaš te da se okružiš pravim ljudima za situacije koje ti nisu bliske i u kojima trebaš pomoć “
Danas si i ona odredi prioritete, okružuje se ključnim suradnicima “Bitno je imati kontinuitet, biti zreliji u cijelom pristupu i rezultat neće izostati.”
Pročitajte više: Mirela Sučić Čevra: “Pripremajmo se za novi business as usual u turizmu!”
Osvrt na hrvatski turizam?
Hrvatska je zemlja kojoj je turizam temelj gospodarstva, što je (vidjelo se) jako riskantno, a Mirela smatra kako nemamo najjasniju strategiju, a ona bi, ako svoj razvoj temeljimo na turizmu trebala biti poznata svakom pojedincu, nebitno je li isti dionik ove industrije ili nije. “Mislim da se još nismo opredijelili jesmo li zemlja za masovni turizam ili želimo biti elitna destinacija. Isto tako, nemamo infrastrukturu prilagođenu potrebama rasta turizma koji smo dopustili da se događa i ako izuzmemo ovu 2020. godinu, sve do nedavno rast je bio neodrživ i neusklađen.
Često vidimo da u nekoj destinaciji otvaramo hotele s 5 zvjezdica, a druga infrastruktura, kao što su ceste, restorani, ostala ponuda, to ne prati. Ja sam doktorirala upravo na temi destinacijskog menadžmenta i kvalitete, obradila smjernice destinacijskog razvoja od strane Europske Komisije i sasvim je jasno da je ključ uravnoteženog i održivog razvoja, uključenost i sinkronizacija svih dionika destinacije, izravno ili neizravnog uključenih u turizam. Potreban je fokus na modele kvalitete, simplifikacija sustava i kontinuirano podizanje svijesti. Nekako bih rekla da se još uvijek tražimo, ali ova prijelomna 2020. može predstavljati i prekretnicu i pozitivno nas usmjeriti.”
Neću se praviti da sam netko tko stiže sve jer je to apsolutno nemoguće
Uz karijeru i obrazovanje, Mirela ima i bogat privatni život, putuje, društvena je, supruga je i majka dvije djevojčice. Porodiljne je prema uzoru na strane kolege, a vlastitim odabirom, prekidala nakon 4 mjeseca, a kako bi sve uskladila imala je i dadilju od prvog dana. Muž joj je poduzetnik pa ističe da im je pomoć neophodna. “Trenutno imamo ženu koja živi s nama i radi za nas. Neću se praviti da sam netko tko može i stiže sve jer je to apsolutno nemoguće i gdje si mogu olakšati, svakako ću to i učiniti“.
Kao i gotovo sve majke, borila se s osjećajem krivnje, no shvatila da je kaos normalna pojava, uz svu moguću pripremljenost i organiziranost.
Diplomatski pristup i networking vode do uspjeha
Kroz karijeru u multinacionalnoj kompaniji i velikom sustavu, shvatila je da je ključan diplomatski pristup. “U velikim kompanijama uvijek postoje neke politike, ali mislim da treba biti fer prema svima i imati poštovanje prema svojoj radnoj okolini. To je dugoročno jako važno, a zbog toga će cijeniti i vas.”
Isto tako, važno je da se kolege i nadređeni mogu osloniti na vas. “Koliko god je teško ispuniti ono što si obećao, uvijek ispuni!”
Networking je izuzetno važan za vašu karijeru. “Prva stvar koju su me učili na faksu jest ta da je informacija najveći kapital. I složila bih se u potpunosti! Doći do informacije i znati ju pravodobno iskoristiti jest zaista vještina i prednost, a tu su networking i komunikacija ključni. Otvorite se, osluškujte, družite i izmjenjujte informacije. I nema srama! Svatko je u nečemu dobar, i nitko, baš nitko nije sveznajući. Poštovanje, samokritičnost i samouvjerenost u ispravnoj kombinaciji daleko će vas dovesti. ”
Foto: Privatna arhiva
