S 1.9.2019. na snagu je stupio Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dohodak. Jedna od novosti je da su troškovi redovne skrbi djece radnika poslodavcu porezno priznati izdatak na koji se ne plaća porez na dohodak.
Direktorice najvažnije zaposlenice
To je odlična vijest za poslodavce koji na taj način mogu svojim zaposlenicima pružiti više, iako se može reći i da ne može baš sva odgovornost za demografiju biti na poslodavcima.
Postavlja se pitanje što je sa vlasnicama/direktoricama tvrtki (vrijedi i za muški spol)?
U Hrvatskoj su, osobito u zadnjih godinu dana, stvari postavljene tako da je direktor od prvog dana poslovanja prvi i najvažniji zaposlenik. Odnosno, od prvog dana je dužan plaćati poreze i doprinose na osnovicu od 5.213 kuna, što na nivou godine iznosi 22.833 kune.
Povezano: Što nam donosi konačni prijedlog zakona o doprinosima?
Ono što su mnogi poduzetnici radili u prvih nekoliko godina poslovanja je da nisu bili zaposleni u svojoj tvrtci kako bi im što više novca ostalo za ulaganje u poslovanje. Ili su bili zaposleni na pola radnog vremena. To su često radile i poduzetnice koje uz posao kuhaju, razvoze i odvoze djecu i efektivno i ne rade puno radno vrijeme što se i vidi na prihodima njihovih tvrtki. Svi koji nisu zaposleni na puno radno vrijeme kategorizirani su kao “zlorabitelji” jer ne plaćaju doprinos za zdravstveno osiguranje, a koriste zdravstvenu zaštitu.
Povezano: Kako žive i rade “zlorabiteljice” kojima ministar Marić konačno želi stati na kraj?
Jednostavni odgovor ministra Marića je bio da ne morate biti zaposleni u svojoj tvrtci, samo ćemo vama kao fizičkoj osobi na kraju godine poslati obračun doprinosa za plaćanje.
I tako poduzetnici početnici dobar dio poticaja za samozapošljavanje troše na doprinose, odnosno novac se vraća u državni proračun, umjesto da se ulaže u poslovanje.
Povezano: Od 1.1.2019. gotovo je sa ženskim poduzetništvom
Troškovi čuvanja djece su poslovni troškovi
Razlike između žena i muškaraca u poduzetništvu postoje, ali nisu ogromne. Sve do trenutka dok poduzetnica ne dobije dijete. Odnosno, čim trbuh postane vidljiv. Poduzetnice na sastanke idu zamaskirane da se on ne vidi, jer je rizik nedobivanja ili gubitka posla ogroman. A porodiljni dopust u većini slučajeva ne postoji. Jer u firmi od nekoliko zaposlenih mi nismo nikakve velike direktorice već smo glavni radnici.
Kako bi sve to izgurale, poduzetnice često dok su djeca mala rade od kuće, s njima u krilu, idu na sastanke s djecom i to je odlično. Kućni ured smo normalizirali kao inkubator ženskog poduzetništva. Ali moramo biti realni i reći da on nije akcelerator. Odnosno, ako želite biti freelancer, biti samozaposlena i to vam je dovoljno, ok. Ali ako želite da taj biznis raste, onda ćete morati posložiti stvari u nekom trenutku i izaći u pravi ured kako bi svaki dan sjedili sa svojim zaposlenicima.
A stvari će se lakše posložiti ako su troškovi čuvanja djece poslovni, odnosno porezno priznati trošak. S time da nije jasno iz Pravilnika da li bi tu ušli i troškovi dadilje za bebe, odnosno djecu koja još ne idu u vrtić. Pravilnik je jasan da obuhvaća samo troškove predškolske djece, a bilo bi dobro da obuhvaća i recimo troškove boravka za školsku djecu.
Iva Grković iz tvrtke za računovodstveno i porezno savjetovanje INBiro RiR d.o.o. iz Pravilnika ne vidi razlog da poduzetnice koje su u radnom odnosu u svojoj tvrtci (dakle radnice) ne bi smjele i svojoj djeci platiti vrtić. Također, navodi da je izmjena i dopuna Pravilnika tek stupila na snagu i da će sigurno u u nadolazećem periodu, kroz primjenu u praksi, biti niz upita oko detaljnijeg tumačenja i pojašnjenja Pravilnika.
Što vi kažete “zlorabiteljice”, treba li i vama ova olakšica?
Foto: 123rf
