Svi smo čuli za Robina Sharmu i njegovog Vođu bez titule. U praksi to rijetko vidimo na našim prostorima. Osobe na visokim pozicijama često samo zbog titule dobivaju pozornost. Zato smo se potrudile pronaći žene koje nisu poznate po titulama već po djelima. One vodstvo nisu pokazale samo ove godine već je to njihov način života.
Žene liderice ukazuju na probleme i bore se protiv nepravde
Prva od njih je svestrana Vedrana Miholić, programerka i direktorica prodaje tvrtke CROZ. No, osim što je uspješna u svom poslu, uvijek traži dodatne izazove kako bi pokazala da se inicijativom može svašta postići. Iza Vedrane se kroz godine nakupio čitav niz primjera njezine društvene angažiranosti, primjerice jedna je od osnivačica udruge Roda. Onaj najvažniji i trenutno najaktualniji primjer jest njezino djelovanje kao jedne od ambasadora inicijative eskills for Jobs, nastale kao reakcija na zaključak ministra obrazovanja Vedrana Mornara kako Vlada nema dovoljno novaca da bi se informatiku uvelo kao obavezan predmet u osnovne škole.
Srećom, ima onih koji na taj proglas nisu sjedili „prekriženih ruku“ primajući takvu odluku kao gotov čin, već su nizom akcija i društvenih istupa odlučili boriti se za obrazovanje budućih generacija.
Sve je počelo otvorenim pismom budućem premijeru upozoravajući na hitnost situacije, s obzirom na to da u Europi nedostaje čak 900.000 ICT stručnjaka, a Hrvatska u nekim granama teško održava korak s ostatkom svijeta.
Uskoro se oko inicijative okupila i IT industrija te je nastala radna skupina koja radi na cjelovitoj kurikularnoj reformi, a Vedrana je kao ambasadorica, u borbi za obrazovanje, održala mnoge javne nastupe te dala brojne intervjue u kojima ističe važnost informatičke pismenosti u današnjem svijetu.
„Osobno mislim da je danas nemoguće biti kreativan bez digitalnih vještina i iskoristiti do punog potencijala vrijeme u kojem živimo. Kada osoba provede određeno vrijeme samo učeći što sve može napraviti kroz IT, to ju na kraju čini radno kvalitetnijom“, zaključila je Vedrana koja je prije tri godine s grupicom suradnika osnovala je udrugu Programerko koja promovira programiranje kod najmlađih. Programerko nekoliko puta godišnje organizira zabavne radionice programiranja za djecu već od vrtićkog uzrasta.
Vodstvo jedne osobe može pomoći tisućama drugih
Da se ne boji uzeti stvar u svoje ruke pokazala je i pustolovna Riječanka Ines Tinka Kalajžić, magistrica komunikologije koja je prije tri godine spakirala torbe i krenula upoznavati svijet.
Ove godine u travnju, tijekom njezinog boravka u Nepalu tu je zemlju pogodio razorni potres. Kada se našla u paklu izbjeglica, straha, smrti i očaja, spoznala je kako se često zna dogoditi da ljudi okreću glavu od tragedija koje se ne zbivaju u “njihovom dvorištu”, uljuljkani u sigurnu svakodnevicu svojih mirnih života. Priznajući da je i sama bila takva kada ju neka tragedija nije osobno doticala, Tinka je odlučila „okrenuti stranicu“, te pronaći načine kako pomoći ljudima u nevolji.
„Tisuće i tisuće nepalskih ljudi tražilo je sklonište ispod raznoraznih mršavih stabala. Gladni, žedni, promrzli i očajni. A kada proživiš to iskustvo skupa s njima – gomilom stranaca zemlje koju si imala prilike istraživati samo jedan dan… Bez obzira na to što nemaš nikakve veze s Nepalom – počneš osjećati kako su svi oni “tvoji”. Nemaš pojma tko su, kakvi su, jesu li dobri ili zli, iskreni ili lažljivi… Ali imaš osjećaj da su “tvoji” – i da im moraš pomoći“, izjavila je Tinka za Index.hr.
Upozoravala je na tešku situaciju po medijima, pokrećući inicijative i humanitarne akcije za prikupljanje novaca te dajući intervjue u kojima je naglašavala kako problem nije niti izdaleka riješen, samo zato što priče o Nepalu polako nestaju iz medija.
Boljelo ju je, priznaje, kada bi o sebi vidjela napise i komentare da samo traži „pet minuta slave“, ali ipak nije odustajala od svog konačnog cilja – podizanja društvene svijesti i upoznavanja s problemima s kojima se susreću ljudi daleko od nas, ali koji zbog toga nisu ništa manje bitni. Upozorila je i na birokratske probleme s kojima se ljudi, koji bi željeli pomoći ugroženima bilo gdje u svijetu susreću jer ne znaju kako krenuti i koji je najbolji i najbrži način da novci stignu uistinu tamo gdje su potrebni.
Nakon nepalskog iskustva, Tinka je uistinu pokazala da neće okretati glavu od tragadija te je svoj udobni život u rujnu zamijenila novom tragedijom, ovog puta pomažući sirijskim izbjeglicama koji su danima bili stacionirani u Beogradu. Svoja iskustva i zapažanja kako pomoći tim ljudima prenosila je putem društvenih mreža, čime je zaradila još negativnih kritika, na koje je odgovarala kulturno i ljubazno, trudeći se utjecati na ljudski primitivizam i neznanje.
Gordana Frgačić je top managerica u ljudskim resursima koja se istovremeno strastveno zauzima za poboljšanje položaja žena općenito i u poslovnom svijetu. Autorica je knjige Zašto smo manje plaćene iz koje svaka žena u svakodnevnim situacijama može prepoznati predrasude prema ženama, ali i samosabotažu koja je također prepreka napredovanju.
Ona nije probila stakleni strop, ali je dovoljno visoko pozicionirana da bi mogla negirati problem kao što to čine mnoge žene s vrha. Kad ga jednom probije, u što smo sigurni, moći će još više napraviti za žene u biznisu. Do tad je možete često pratiti u izjavama na našem portalu i na njenoj Facebook stranici Gordana Frgačić.
Foto: privatna arhiva, FB stranica Tinke Kalajzic
