Ivana Balić nije tipična poduzetnica. Ona paralelno vodi svoj obrt i radi u tvrtki Otos koja se bavi prodajom ortopedskih pomagala, a gdje je na funkciji voditeljice prodaje i marketinga. U toj je tvrtki već 20 godina, a svoj obrt Eduplusco vodi zadnje tri godine.
„Odlučila sam otvoriti taj obrt kad je krenula korona. Čovjek se zaželi novih izazova u životu, želi se dokazati u nekim drugim vodama. A prodaja je meni uvijek bila bliska, započela sam kao prodavač,“ opisuje Balić svoje početke.
„Voljela sam uvijek raditi s ljudima i dan-danas kolegama kažem da sam najsretnija kad se nešto zakomplicira, pa se spustim dolje i završim za pultom u trgovini. Nekako se osjećam najviše kod kuće tamo. No, kako je rasla moja karijera, sve sam više bila u uredu, iza ekrana, s brojkama, budžetima. Sve manje sam se bavila prodajom.“
„Pandemija me natjerala da se pokrenem“
U Otosu je neko vrijeme bila i interni coach za prodaju što joj se svidjelo. Počela je aktivno razmišljati o tome, a pandemija ju je konačno potaknula da se u tom smjeru i pokrene. Odlučila se konačno ostvariti i kao trenerica prodaje.
„Većina mogu posla se temelji na online predavanjima putem platforme. Korona je bila ta koja nam je svima otvorila oči da je to moguće, da ne moramo držati predavanja fizički, nego i remote. To je možda bilo to što me poguralo.“
Prije toga je oklijevala. Cijeloj njezinoj generaciji se govorilo da trebaju biti zadovoljni gdje jesu, sretni što imaju posao i da se ne treba „gurati“ u poduzetništvo, iako su joj njezini roditelji uvijek bili podrška. Bila je skeptična i prema samoj sebi. „Zar doista mislim da ću nešto revolucionarno napraviti?“
Bila je svjesna i da će biti lice svojeg poslovanja, „prva na udaru,“ no to je značilo i da je puno razmišljala o tome koliko vrijedi, što zna i što može. Danas zna da je ispravno odlučila, a i u Otosu je naišla na vrlo pozitivne reakcije.
„Imam jako dobar odnos s direktoricom. Ona mi je bila velika potpora u svemu i poticala me da ostvarim svoju želju. Znala je da to neće utjecati na moju učinkovitost. Mislim da je to jako važno kad se odlučite na ovako nešto.“
Pročitajte više: Konferencija Žene u trgovini – “Ne smijemo se bojati biti žene”
Dokazati se van tvrtke poseban je izazov
Iako posluje već tri godine, i dalje se osjeća kao da je u početnoj fazi poslovanja. Smatra da je to zato što sve i dalje radi pretežito sama. Vodi knjige, bavi se marketingom, drži predavanja, održava web stranicu…
No, najveći joj je izazov građenje kredibiliteta van svoje matične tvrtke.
„Ja sam 20 godina u prodaji i puno znam, ali kad krenete raditi posao kao što je trener prodaje, morate dokazati svoj kredibilitet van tvrtke u kojoj ste radili tako dugo, što je poseban izazov. Stvoriti kredibilitet kod klijenata i pokazati im znanje koje imam i koje im može pomoći nije lako, a branša u kojoj radim je vrlo zasićena. Ima jako puno trenera koji drže različita online predavanja.“
U uvjetima u kojima velik broj ljudi nudi slične usluge, Balić se mora jako potruditi kako bi potencijalnim klijentima dokazala da je baš njezina edukacija ta koja je vrijedna ulaganja. Oni uvid u njezinih 20 godina rada nemaju, a na njoj je da ga pravilno predstavi.
Pročitajte više: Jesu li automatizirani dućani bez blagajnika budućnost? Evo što kažu stručnjakinje
U poduzetništvo se ne može ući ležerno
Danas radi više nego ikada, i to ne krije niti uljepšava. Drago joj je što joj priroda posla omogućava da radi fleksibilno, a svoje radno vrijeme i dalje većinom provodi u uredu.
„Da je lako nije. Da bih preporučila bilo kome tko nema debele živce da žonglira dvije karijere, ne bih,“ otvorena je Balić. „Ja sam možda u specifičnoj situaciji. Imam troje djece i sad su već veći, a kad su bili mali i puno me više trebali, vjerojatno se ne bih odlučila na ovako nešto. A sad kad me ne trebaju toliko imam više mogućnosti raditi 12 ili 15 sati dnevno.“
Kad odradi radni dan od 8-9 sati u uredu, kod kuće odradi još 4-5 sati. Slobodni dani postali su neki oblik luksuza, što je shvatila kad je provela cijeli dan snimajući online predavanje na Uskrsni ponedjeljak. S vremenom je dobila blagdane natrag.
„Neke stvari su odrađene, neki preduvjeti napravljeni, tako da nema više rada blagdanima. Ali da se radi puno više – radi se puno više.“
Osim slobodnog vremena, na samom početku nije bila svjesna ni nekih ograničenja koja samostalna djelatnost nosi sa sobom. Krenula je u obrt bez očekivanja, ležerno, uz „vidjet ćemo kako će to biti“ stav. Nešto je to što ju je zanimalo, a ako u nekoliko godina ne bi ništa zaradila, nije smatrala da bi to bio problem. Njezina je egzistencija bila osigurana, primanja stabilna. A onda je postala svjesna mjesečnih izdataka koji nisu uključivali PDV i slične državne namete, već npr. cijenu održavanja platforme.
„Zbog tih izdataka to ne može biti hobi i to mora biti profitabilno,“ rekla je i dodala da je do profitabilnosti došlo nakon otprilike dvije i pol godine.
Pročitajte više: Daria Nemchonok: ‘Ne zanimaju me spol, tetovaža, pa čak ni CV’
„Nadam se da će ovo postati obiteljski biznis“
U svemu tomu ipak uspješno pliva budući da je cijeli život radišna. Počela je raditi uz studij i uspješno je gurala posao i fakultet, stoga joj ovakva situacija nije strana. Podrška obitelji također joj pomaže da se nosi s novim izazovima.
„Suprug mi je velika podrška kroz cijelu karijeru,“ rekla je i dodala kako se i njezin sin uključio u rad na društvenim mrežama. Ima još dvije mlađe kćeri za koje se nada da će se također uključiti. „To je postao nekakav obiteljski biznis i nadam se da će se u tom smjeru razvijati.“
Kako bi se nosila sa stresom, naučila je opustiti se i dozirati stres. Shvaća da ljudima može izgledati kao da joj nije stalo, no ona je zapravo mirna u kriznim situacijama jer zna što može, a što ne može poduzeti. „Nema smisla da gubim živce zbog nečega na što ne mogu utjecati. To se s godinama uči.“
A da se smiri i opusti puno joj pomažu meditiranje, joga, a od nedavno i planinarenje sa suprugom. Godišnji odmori izgledaju drugačije, ali to je ni najmanje ne smeta.
„To je nešto što vas napuni, ali da vas može isključiti na dva tjedna – ne može,“ rekla je Balić. „Možete se isključiti neko vrijeme ako se tako organizirate. Recimo, neću gledati mail svakih nekoliko minuta, ali povremeno hoću. Takve stvari su normalne u poslovnom svijetu, samo se trebate znati nositi s njima.“
Foto: privatna arhiva / Domagoj Bregant
