Na Networking breakfastu proteklog su tjedna prisutne imale priliku poslušati edukativno predavanje i sudjelovati u radionici Tonija Miluna o štednji i investiranju. Milun, inače profesor matematike i financijski vloger, uz suradnike vodi i uređuje YouTube kanal s obrazovnim sadržajem iz matematike i financija. Tu je „priču“ pokrenuo prije 11 godina, potaknut idejom i uz pomoć bivšeg studenta i sadašnjeg suradnika i direktora Meritum komunikacija Nikole Mujdžića Reščića.
Kako bolje upravljati financijama?
Tri pitanja za bolje financije koja bi si svaka osoba trebala postaviti, naglašava Milun, su kako trošiti manje, kako zarađivati više te kako investirati višak tako da se ostvari najveći prinos uz minimalni rizik.
Krize poput inflacije, recesije, medvjeđeg tržišta i korekcija su uobičajene ekonomske pojave i pojavljuju se ciklički. Inflacija nas trenutno najviše zabrinjava jer nam smanjuje kupovnu moć. Inflacija je poskupljenje cijena te se 2 % godišnje inflacije smatra poželjnom. Nakon nekoliko godina kad je bila oko nule ili čak u minusu, u travnju 2022. u Hrvatskoj iznosi 9,4 %, a u nekim državama je čak iznad 10 %.
To što se događa mnogima teško emocionalno pada, naglašava Milun, i nada se da će se uskoro vratiti na poželjnih 2 %. No u šali kaže kako je sreća u nesreći to što se ljudi napokon educiraju i razumiju što je inflacija. Financijsko znanje u Hrvatskoj, prema istraživanju OECD-a iz 2019., bilo je nešto iznad prosjeka u odnosu na 25 ispitanih država. Ali financijska se pismenost sastoji od znanja (33 %), ponašanja (44 %) i stavova (23 %), a u ove zadnje dvije komponente smo podbacili. U Hrvatskoj prevladavaju stavovi da je novac isključivo za trošenje, živi se jednom, troši se impulzivno…
Pročitajte više: Kakve veze imaju osobnost i raspolaganje novcem?
Kako inflacija utječe na pojedinca?
Što inflacija znači za pojedinca? Zamislimo da vam je plaća narasla sa 7.000 kuna na 7.700 kuna i da istovremeno nema inflacije, što znači da su cijele ostale na istom nivou. U tom slučaju, sa svojim viškom plaće možete kupiti 10 % više proizvoda i usluga. A što znači da je rast plaće pojela inflacija? Ako je na porast plaće od 10 % inflacija 7 %, koliko dobara više uistinu možete kupiti? Svega 3 %, što predstavlja realni rast plaće.
Mnogi se sjećaju 90-ih godina kad smo se od inflacije spašavali kupovanjem tadašnjih njemačkih maraka. Sada kupovina eura i deviza ne bi donijela nikakvu dobrobit, jer inflacija u 2022. nije isključivo na teritoriju Hrvatske, već svugdje, uključujući eurozonu. Država pokušava ovom problemu doskočiti limitiranjem cijena goriva čime je pomogla mnogim građanima. Ipak moramo biti oprezni i sagledati sve posljedice državnih intervencija jer su u ovom slučaju naftne kompanije zaustavile ponudu goriva bolje kvalitete.
Ipak, kad se kriza dogodi ona ne mora jednako pogoditi na sve industrije. Naprimjer, dok je ugostiteljstvo 2020. doživjelo velik pad i manjak posla, IT industrija imala je procvat. Za krize se je dobro pripremiti unaprijed, proaktivno, jer kad do krize dođe pojedinac tada može malo toga učiniti. Odgovor se svodi na to kako u doba dok nema krize trošiti manje, zarađivati više i razliku pametno investirati.
Kolika će biti moja mirovina?
Iznos najniže mirovine je zakonski određen. Veže se uz aktualnu vrijednost mirovine koja u prvoj polovici 2022. iznosi 73,13 kn po godini staža. Najniža mirovina stoga je 2.193 kn za 30 godina staža, dok je za 35 godina staža ona 2.560 kn, što je nedovoljno za dostojanstven život. Postavlja se pitanje hoće li i nas dočekati takva mirovina te pokrivaju li izdavanja iz plaća za MO iznos mirovina? Mjesečno se iz plaća zaposlenika izdvaja oko tri milijarde kuna za mirovine trenutnih umirovljenika. Svaki mjesec, troškovi mirovina su oko 4 milijarde, pa mjesečno nedostaje čak 1 milijarda za isplate mirovina, što se nadoknađuje iz državnog proračuna. Osim toga demografska situacija je sve lošija – prije 10-ak godina godišnje se rađalo oko 43.000 djece, a 2020. svega 35.000.
To znači da će u budućnosti biti manje osoba koje bi uplaćivale za naše buduće mirovine. S obzirom na to da je isplata i ovako malih mirovina neodrživa, naizgled se nameću dva rješenja, a oba su posve neprihvatljiva. Prvo bi bilo izdvajanje više novca iz naših plaća za mirovine, a ne vjerujemo da bi zaposlenici bili oduševljeni idejom da im se smanjuju plaće. Drugo rješenje bi bilo još gore: smanjiti ionako mizernu mirovinu umirovljenicima.
„Prvo plati sebi“
Zato je tu treće rješenje. Milun naglašava kako se za mirovinu treba pripremiti unaprijed i samostalno ulagati koliko možemo. „Prvo plati sebi“ parola je kojom se treba voditi. Ono što bismo prvo trebali učiniti nakon primanja plaće je izdvojiti novac za budućnost, točnije za ulaganje, a onda platiti račune i sve ostale troškove. Ako budemo čekali da nam ostane nešto na kraju mjeseca da bismo počeli štedjeti – nikad nećemo početi. Tako si osiguravamo dostojanstvenije umirovljeničke dane.
Mnoge iznenadi podatak da je ukupan iznos štednje svih stanovnika Hrvatske čak 250 milijardi kuna, što je oko 10.000 eura po odrasloj osobi. Problem je što je taj novac na pogrešnim mjestima na kojima ne donosi prinos poput: oročene štednje, na tekućim i žiro računima i slično.
Pročitajte više: Kako dobiti tisuće kuna povrata poreza uz “Popodica” kalkulator Tonija Miluna
Koji oblik štednje i ulaganja odabrati?
Preporučuje se imati „zalihu“, tj. ušteđevinu u iznosu od 3 do 6 mjesečnih primanja za eventualne iznenadne situacije poput gubitka posla. Taj iznos bi trebao bili lako dostupan, dakle nikako ne oročen.
A koji su ostali oblici štednje i investiranja dostupni te što svaki od njih predstavlja, Milun je objasnio.
Trenutno su vrlo popularna ulaganja u dobrovoljne mirovinske fondove i u ETF-ove (exchange traded fund) zbog vrlo niskih naknada.
Dobrovoljni mirovinski fondovi ulažu konzervativnije pa imaju manje prinose, ali su odlična opcija zbog državnih poticaja od 15 % na ukupne godišnje uplate (do maksimalno 750 kuna).
Mnogi se sjećaju krize iz 2008. kad se tržište dionica urušilo i velik broj osoba koji je tada investirao u hrvatske dionice i fondove izgubio je svoj novac. U međuvremenu se mnogo toga promijenilo i mi imamo jednostavne načine kako preko ETF-ova uz niske naknade ulagati u dionice kompanija iz cijelog svijeta. Usporedbe radi CROBEX (pokazatelj cijene prosječne hrvatske dionice) još uvijek nije došao niti na pola vrijednost od svog vrhunca iz 2007. dok su cijene svjetskih dionica u prosjeku od tada narasle više od 100 %. Da smo barem 2007. mogli lako ulagati u svjetsko tržište kao što možemo danas, većina bi bila u velikom plusu.
Oročena štednja trenutno nije isplativa jer je kamatna stopa oko 0,1 %. To znači da na uloženih 1.000 kn za godinu dana dobijete samo 1 kunu kamate pa raspolažete s 1.001 kunom.
Životno osiguranje oblik je osiguranja protiv rizika od smrti određene osobe i uzimaju ga osobe koje žele osigurati svoju obitelj u slučaju smrti. Štednja je ovdje na drugom mjestu, jer kad istekne polica životnog osiguranja, dobijete otprilike onoliko koliko ste uložili.
Nekad je stambena štednja bila odlična zbog velikih državnih poticaja od 25 %. Ove godine su poticaji svega 0,4 % pa nije isplativa. Može biti od koristi jedino osobama kojima služi baš za kupovinu stana, jer neke štedionice nude dulje razdoblje fiksne kamatne stope.
Zašto je mirovinska štednja tako primamljiva?
Ono što je zbog poticaja nekoć bila stambena štednja, danas je dobrovoljna mirovinska štednja. Država ovdje „poklanja“ 15 % za uplate do 5.000 kn godišnje. Naprimjer, za uplatu od 1.000 kuna, poticaji će iznositi 150 kn, a za uplatu od 5.000 kuna iznose maksimalnih 750 kuna. Osim toga u zadnjih 10-ak godina dobrovoljni mirovinski fondovi ostvarili su prosječne godišnje prinose od 2 do 4 % godišnje. Nema ulaznih ni izlaznih naknada, neoporeziva je i može biti nasljedna. Dobrovoljnih mirovinskih fondova je osam tako da svatko može odabrati onaj koji mu najviše odgovara. Isplatu iz ovog oblika štednje moguće je početi u dobi od 55 ili 60 godina.
Tu je još jedna dobrobit dobrovoljne mirovinske štednje koje nude određene kompanije – uplate u štednju iz bruto plaće. Tako da npr. osoba dobije oko 305 kuna manju plaću, a poslodavac u njeno ime uplati 500 kuna u dobrovoljnu mirovinsku štednju. Tu je već dobitak od gotovo 60 posto, a poslodavcu je to neoporezivo do iznosa od 6.000 kuna godišnje i priznati trošak.
Neki poslodavci koriste i ostale mogućnosti neoporezivih primitaka, kao što su nagrada za radne rezultate, naknada za prehranu, te dopunsko i dodatno zdravstveno osiguranje.
Pročitajte više: Za što trebate početi štedjeti u 20-ima?
Kriza – prilika za ulaganje
Uz savjet da je kriza prilika za ulaganje jer su tad cijene niže, Milun naglašava da štedjeti treba početi čim ranije, jer tada složeni kamatni račun radi u našu korist. Također ne smijemo očekivati brza bogaćenja, već ulagati na dulji rok, barem 10-ak godina i ne reagirati impulzivno i podizati novac kad tržište padne. „Emocije su najveći neprijatelj ulaganja, a najbolji je prijatelj vrijeme“, zaključio je.
Sponzori Networking breakfasta su: Raiffeisenbank Hrvatska, A1 Hrvatska, Unicredit leasing i Allianz osiguranje.
Foto: Domagoj Bregant
