Nedavno sam imala prilike dobiti nesvakidašnje „čašćenje“. Došlo je u obliku rečenice „A jesi malo arogantna?“. To mi je bio prvi glas, prvi puta da me netko takvom naziva, pa makar i u šali.
Cijela stvar me jako zainteresirala pa sam provela zadnja dva mjeseca ispitujući ljude vide li me arogantnom. Ljude koji me poznaju cijeli život i koji su me tek upoznali, one na poslu i privatno, muškarce i žene. Rezultat me zapanjio – niti jedna osoba nije reagirala negacijom, već su uglavnom potvrdno kimali glavom, ali bi upotrijebili neku drugu riječ. Nizali su se epiteti „samosvjesna“, „samouvjerena“, „dominantna“. Jedan od odgovora bio je čak „muški bi te se mogli prestrašiti“. Sve ovo dovelo me do pitanja – kad se to samouvjerenost počela brkati s arogancijom i zašto se muškarci toga plaše?
Arogancija kao garancija poslovnog neuspjeha
Aroganciju se definira kao ponašanje koje za cilj ima naglasiti superiornost osobe omalovažavanjem drugih. U psihologiji rada, ona nije bila pretjerano proučavana niti je bilo konkretnih empirijskih dokaza utječe li uopće na posao. S namjerom prikupljanja čvršćih pokazatelja vezanih uz aroganciju, Stan Silverman, dekan Sveučilišta Akron’s Summit i koautor studije “Arrogance: A Formula for Failure“, zajedno s kolegama Aartijem Shyamsunderom iz Kronos Inc. i Russellom Johnsonom sa Sveučilišta u Južnoj Floridi, proveo je istraživanje koje je rezultiralo tzv. Workplace Arrogance Scale (WARS), odnosno skalom arogancije na radnom mjestu. Istraživanje je dokazalo povezanost između arogancije i egocentričnosti, u proporcionalnom omjeru. Također, što je osoba arogantnija, to je manje spremna na dogovor i suradnju. Ovo je usko povezano i s rezultatima na radnom mjestu, jer su podaci pokazali da arogancija negativno utječe na učinkovitost i kognitivne sposobnosti.
Još jedna interesantna karakteristika arogantnih osoba na radnom mjestu jest strah od tuđeg uspjeha i kvaliteta, odnosno pozicioniranje sebe „iznad svih“. Dobar primjer za to su direktori odjela ili tvrtki. Samouvjeren direktor htjeti će najbolje ljude u svom timu, jer će to dovesti i do uspjeha same tvrtke, pa i njega. Arogantan direktor ne može podnijeti da je netko bolji od njega, osjeća se ugroženo i stoga u konačnici gubi. Ne kaže se uzalud da ljudi ne napuštaju organizaciju, već menadžere.
Granica između samouvjerenosti i arogancije
Samouvjerenost i arogancija, iako naizgled vrlo slične, razlikuje zapravo sam izvor ponašanja. Klinička psihologinja Leisa A. Bailey pojašnjava da je samouvjerenost osobina koja dolazi iznutra. Osoba je svjesna svojih prednosti i mana te vrlo realna u vezi same sebe. Prihvaća neuspjeh kao svojevrsnog učitelja i iz cijele stvari izlazi jača. Također, priznaje i vlastite greške, bez previše ispričavanja ili opravdavanja.
Arogancija, pak, nastaje iz nesigurnosti te kao posljedica vanjskih podržaja, poput novca, diplome ili pozicije. Maknemo li sve te vanjske „ukrase“, samopoštovanje arogantne osobe i nije baš na visokom nivou. Također, arogantne osobe nemaju naviku priznavati vlastite pogreške, već ih „uvaljuju“ nekome drugome, stalno im je potrebna potvrda drugih, kao i „pljesak“ za svaki postignut uspjeh. Upravo zbog svog ponašanja ostvaruju plitke i beznačajne odnose drugim ljudima.
Budizam kaže da arogantni ljudi mjere svoju vrijednost samo kroz potvrdu vlastite superiornosti nad drugima.
Arogantne osobe uglavnom su tašte na zvuk vlastitog glasa, pa vode monologe i ne uvažavaju tuđa mišljenja, a još jedna karakteristika je i to da nedostatak vlastitog stila nadomještaju slijepim praćenjem mode. Nije svaka osoba koja prati modu arogantna naravno, već je samouvjerena osoba neopterećena stilom i stvara ga spontano iz unutarnjih poriva i osjećaja, a ne lažnog osjećajem važnosti koji joj taj stil daje.
Vječna razlika u spolovima
Istraživanje psihologinje Barbare Ružić o upravljanju radnim učinkom, pokazalo je da se žene na radnom mjestu često kritizira na račun njihove osobnosti, a muškarce ne, pa zato samouvjerene i „čvrste“ žene na poslu često znaju biti okarakterizirane kao grube ili osorne. No što je s arogancijom?
Kako je po odgovore najbolje ići psihologu, tako sam i ja posegnula za svojim „asom iz rukava“ koji mi je rekao da se pretjerana samouvjerenost i kod žena i kod muškaraca u poslovnom svijetu može protumačiti kao arogancija, no u slučaju žena gotovo uvijek će biti negativno „obojana“, dok će kod muškaraca biti smatrana nečim pozitivnim, snažnim i poželjnim u poslu.
Zanima me je li razlog tome to što se od muškaraca još od pamtivijeka očekivalo da budu snažni, dominantni i da se nametnu kako bismo svi zajedno opstali, dok se od žena tražilo da šute i budu ponizne?
Pogledamo li i muško-ženske odnose, kao relativno banalan primjer, primijetit ćemo istu stvar. Žene koje same prilaze muškarcima ili se s njima upuštaju u konverzaciju bez straha često se naziva „muškaračama“ ili „frajericama“, a isto je i s onima koje ne bježe od komplimenata. Njih se, pak, nerijetko proziva i umišljenima.
Mora li arogancija nužno biti negativna?
Arogancija se smatra negativnom osobinom, a često je vezana i uz samopromociju, odnosno isticanje vlastitih kvaliteta. Znači li to da moramo lagati o svojim uspjesima i kvalitetama? Moj „psihološki as iz rukava“ kaže da ne. Ponekad to, osim što je normalno i poželjno, može biti i vrlo zanimljivo, pozitivno pa i privlačno. Ipak, tvrdi da svakako treba naći mjeru i da zapravo treba biti realan u vezi sebe.
Razmišljajući o svemu navedenome i povezujući to s početkom priče, moram priznati da mi je malo laknulo. Zbilja se ne pronalazim u dosadašnjem opisu arogantnih ljudi, no dobar prijatelj mi je u povodu ovog članka rekao kako ne misli da sam arogantna, ali može shvatiti zašto bi netko „izvana“ to mogao pomisliti. Ponekad je očito teško naći mjeru, stoga donosim savjete ljudi oko sebe koji su to ipak znali objektivnije procijeniti:
– Ne pretjerujte
Ako već krenete s određenom samohvalom, za koju vi mislite da je baš simpatična, zadržite ju na prihvatljivoj razini. Reći nešto pozitivno za sebe jedanput ili dvaput sasvim je dovoljno. Sve više od toga može se protumačiti kao arogancija, odnosno bahatost.
– Koristite samouvjerenost u poslu
U radnom okruženju i pravilima koja tamo vrijede samouvjerenost je imperativ. Na taj način možete više dobiti od drugih ljudi, nametnuti se kao autoritet i u konačnici više napredovati. Svo znanje i iskustvo ovog svijeta ne vrijedi ništa ako ne može doprijeti do drugih.
– Ne morate baš sve sami
Snažne i samosvjesne žene imaju naviku ponašati se kao da im nitko ne treba, da sve mogu same. I to je u redu, nitko ne misli da vi to možete, ali u redu je ponekad dopustiti nekome drugome da „preuzme kormilo“, bez obzira radi li se o zaduženju na poslu ili vrećicama iz dućana.
– Nemojte ugrožavati druge
Možda ste bolji od nekoga u nečemu, ali ne morate to svaki put naglasiti. Ili ste iznimka u nečemu, ali ne morate to koristiti kako biste sve ostale koji spadaju u kategoriju „pravila“ stavili na njihovo mjesto. Ponekad je u redu prešutiti, pustiti nekome da se osjeća dobro, bez da ga vi „spustite na zemlju“.
Foto: Moose Photos /Pexels
