Svake godine 31. listopada obilježava se Svjetski dan štednje. Za cilj ima potaknuti ljude da razmisle o važnosti štednje kao financijske strategije, a također se promovira i financijska pismenost. O štednji se treba educirati ljude svih dobnih skupina, pa tako i djecu. Učeći ih o štednji, djeca razvijaju osnovno razumijevanja financijskih koncepata i principa, a navika štednje poslužit će im u budućnosti.
Stručnjakinja u području odgoja i obrazovanja Daria Antonović ističe da su financije “jedna od životno važnih stvari s kojima se djeca na primjeren i pozitivan način trebaju upoznati već od najranije dobi kako bi u budućnosti i kao odrasle osobe kvalitetno znale njima upravljati.”
Kroz igru i razgovor svladavaju osnovne koncepte
Postoje neke financijske vještine koje se djecu mogu učiti svladati od svoje pete godine. Moguće je i ranije, ovisno o razvojnom statusu. To je, primjerice, upravo koncept štednje, ali i dugoročno održivo ulaganje te pametno investiranje. Djeci se već od rane dobi, objašnjava Antonović, trebaju omogućiti uvjeti u kojima će se učiti strpljenju i odgodi određenih potreba i želja.
“Konkretnije, ako dijete baš u određenom trenutku želi dobiti određenu igračku, u redu je djetetu dati priliku da odgodi svoju potrebu. Već u predškolskoj dobi djeci se može dati osnovni džeparac te im omogućiti da si nešto kupe. Dobro je dopustiti djetetu da si kupi nešto za taj novac pa makar se i ne slagali s tom odlukom”, pojašnjava.
Kasnije se ta djetetova odluka o kupnji može raspraviti, a ubuduće prije svakog trošenja treba popričati na što se sve određena količina novca koju dijete ima može potrošiti, što je djetetova primarna potreba prilikom donošenja odluke te je ujedno dobro uputiti dijete što može postići štednjom. U takvim situacijama djecu potičemo da svladavaju mogućnost odgode želja radi ostvarenja višeg cilja. Za dječje shvaćanje novca, navodi Antonović, važne su i simboličke igre trgovine, banke i slično.
“Djeca prilikom takve igre imaju priliku sama smišljati proizvode, cijene proizvoda, izrađivati novac od papira. Pritom se djeca susreću i s osnovnim brojčanim vrijednostima. U igri dolaze u trgovinu, kupuju proizvode, daju novac, izvraćaju ostatak. Povezuju vrijednosti i količine, uspoređuju više i manje, a sve kroz igru”, govori Antonović.
Pročitajte više: Ove žene trebate pratiti ako želite poboljšati osobne financije
Financijska nepismenost može se odraziti na život
Da bi mogla igrati tu igru, djeca su izložena takvim stvarnim situacijama u kojima sudjeluju sa svojim roditeljima. Stvaranju osnovnih financijskih temelja za održivu budućnost čine im odlasci u trgovinu, proučavanje kataloga s cijenama, a sve to doprinosi stvaranju osnovnih financijskih temelja za održivu budućnost. Kroz to se može i djetetu objasniti kako ponekad s određenom količinom novca može kupiti jednu stvar, a ako štedi može kupiti više stvari odnosno vrjednije, tvrdi stručnjakinja.
Financijska nepismenost može se odraziti na mnoge aspekte djetetovog budućeg života. Može dovesti do, primjerice, nepromišljenog trošenja novca. Djecu treba naučiti pametnom kreiranju životnih ciljeva i usmjerenju ka njihovom ostvarivanju.
“Razlaganje ciljeva na manje korake je važan segment, a ovaj koncept je primjenjiv i na strukturu financijske pismenosti. Ako osoba želi posjedovati kuću, to je cilj koji razlaže na to koliko novca je potrebno, koliko sada ima, kako će doseći željenu razinu, koje želje pritom treba odgoditi… Bez financijske pismenosti puno je teže ostvarivati željene ciljeve i promišljati dugoročno održivo”, objašnjava Antonović.
I škole bi trebale podržati financijsko obrazovanje djece, posebice kroz matematičke zadatke te kroz poticanje na promišljanje, samostalno pronalaženje rješenja i poticanje inovativnih ideja.
Pročitajte više: Financije u braku – moje je moje, a tvoje je naše
Treba ih izložiti realnim situacijama
Štednja je često percipirana u negativnom kontekstu jer je većina smatra odricanjem, ističe stručnjakinja. No štednja nas vodi prema boljoj budućnosti i ostvarenju važnih ciljeva, a baš to trebamo prenijeti i na djecu. Na životnim primjerima najviše uče, ali i kroz igru mogu proživjeti realne životne situacije.
“Tako se djecu može kroz igru, a potom i stvarnost izložiti situaciji gdje potroše određenu manju količinu novca na što god žele. Tada tog novca više nema. Potom se djeci ukazuje što još i koliko više toga mogu ako štede i skupljaju veće količine novca te im se omogući da iskuse i kako je to kupiti nešto veće ili nečega više nakon određenog razdoblja štednje”, kaže Antonović.
Što su djeca mlađa, štednja bi, ističe stručnjakinja, trebala kraće trajati da bi iskusili osjećaj zadovoljstva prilikom kupnje. Dugoročna i dugotrajna štednja je nešto što im je ipak apstraktno te se vrijeme štednje produljuje kako odrastaju, a time i složenost ciljeva koje formiraju.
“Najvažnije je životno i realno pristupiti upoznavanju djece s novcem, a pritom prenijeti što pozitivniji stav prema novcu, štednji i pametnim ulaganjima”, zaključuje.
Foto: Privatna arhiva / Canva
