Sve upućuje na to da će Švedska i Finska već ovoga ljeta postati članice NATO-a. Glavni tajnik saveza, Norvežanin Jens Stoltenberg, već je rekao da su vrata za članstvo širom otvorena. Štoviše, istaknuo je da će obje zemlje ući u rekordnom roku u NATO ako zatraže članstvo.
Očekuje se da će se Finska aplicirati za članstvo u lipnju, a potom se očekuje i aplikacija Švedske.
Ne zna se još hoće li ući zajedno
Uvriježeno mišljenje oduvijek je bilo da Švedska i Finska zbog geostrateške povezanosti moraju ući u NATO zajedno. I zaista, vlade obiju zemalja surađivale su na postizanju konsenzusa po pitanju ulaska u NATO. No, konačnu odluku će svaka država donijeti za sebe.
Jedno je sigurno. Jačanje NATO-a, koji će nakon ulaska Finske i Švedske brojati 32 članice, direktna je posljedica ruske invazije na Ukrajinu.
Pročitajte više: Žena na čelnom mjestu NATO-a? Izgleda da Kolinda ima najbolji CV, no što je do sada napravila za žene?
Finska i švedska premijerka složne u svojim stavovima
Vodstvo švedske Socijaldemokratske stranke, koju predvodi premijerka Magdalena Andersson, njegovalo je politiku vojne neutralnosti. No, sada je spremno na ulazak u vojno-obrambeni savez kao što je NATO. Pogotovo nakon što je Finska poručila da je gotovo sigurna u svoj strateški zaokret.
Finska premijerka Sanna Marin i njezina švedska kolegica Magdalena Andersson su u Stockholmu čak imale zajedničku konferencije za medije. Na istoj je Marin izrazila želju da odluka zemalja o ulasku u NATO bude ujednačena, no isto tako je poručila da Švedska treba odlučiti za sebe.
Finska je ujedno svojim građanima predstavila vladinu analizu sigurnosne situacije te prednosti i nedostatke ulaska u NATO. Švedska premijerka najavila je da će i Švedska provesti temeljitu sigurnosnu analizu, i to u vrlo kratkom roku, čak prije kraja svibnja.
I bivši švedski premijer misli da Švedska mora u NATO
I ostatak istaknutih švedskih političara se slaže sa švedskom premijerkom. Bivši švedski premijer i ministar vanjskih poslova Carl Bildt primjerice smatra da je nužno da Švedska uđe u NATO kada i Finska. On ističe da će Švedska ugroziti svoju sigurnost ako ne uđe u NATO. K tome bi odluka da ne uđe u NATO dovela do problema za Finsku.
Bildt također ističe kako je Švedskoj njezina politika neutralnosti dosad dobro služila, ali kako je ona sada stvar prošlosti. Napominje kako je Švedska u međuvremenu postala članica Europske unije i kako između ostalog šalje oružje Ukrajini. Stoga je jedino logično da se priključi NATO savezu. U suprotnom Švedska završava u sivoj zoni, a to može rezultirati samo sigurnosnim pritiscima.
S Bildtom se slaže general major Karlis Neretnieks. On se već jako dugo zalaže za članstvo Švedske u NATO savezu. K tome smatra da će Švedska postati očigledna meta za nuklearnu iznudu od strane Rusa ako NATO ne zaštiti zemlju.
Pročitajte više: Ministrice obrane začudo nisu rijetkost, ovo su žene koje su se probile u ovu najčvršću mušku utvrdu
Što je pokazala finska sigurnosna analiza
Finske sigurnosna analize pokazala je da je obrambeni kapacitet Finske dobar. No, činjenica je da su sigurnosne okolnosti izvan granica Finske promijenjene i to je trenutačno predmet rasprave.
U finskom izvještaju isto tako stoji da članstvo u NATO-u Finsku ne bi trebalo obavezati da primi nuklearno oružje na svoj teritorij. Također, članstvo ne bi trebalo obvezati Finsku na raspoređivanje NATO vojnika po zemlji. Međutim, finski ministar obrane Antti Kaikkonen se ne slaže s tim. On je smatra da postoji samo jedna vrsta članstva, odnosno da light verzija ulaska u NATO ne postoji.
“Finska i Švedska već su jednom nogom bile u NATO-u”, ističe politologinja Aleksandra Šućur
Politologinja Aleksandra Šućur, porijeklom iz Supetra na Braču, živi u južnom dijelu pokrajine Lecco, 30-tak kilometara sjeverno od Milana. Za naše medije često komentira političku situaciju pa smo ju i mi upitali za komentar.
Šućur kaže da možemo reći kako su ove dvije zemlje već “jednom nogom” bile u NATO-u. Kroz NORDEFCO (Nordic Defense Cooperation) već godinama tijesno surađuju sa skandinavskim članicama NATO-a (Norveška, Danska i Island), a usklađivanje bojnih sposobnosti i tehnike se dodatno pojačalo nakon ruske aneksije Krima.
Ovo je učinjeno do te mjere da su proteklih nekoliko godina sklopljeni sporazumi koji se ne odnose samo na mirnodopske aktivnosti, kao što su na primjer zajedničke vojne vježbe, patroliranje Artika i Baltika, već i na razdoblja “krize i konflikta”, a pristupilo se i izradi operativnih planova zajedničke obrane u slučaju napada. Šućur tako navodi primjerice “Statement of Intent on Enhanced Operational Cooperation”, trilateralnu izjavu o namjeri ove dvije zemlje s Norveškom, kao i finsko-švedsku suradnju s SAD-om potpisanu 2018.
“Sva ta suradnja je od njih činila neku vrstu fake-neutralnih, a NORDEFCO je također imao i više zajedničkih vojnih vježbi s ciljem ispitivanja bojne spremnosti s baltičkim i srednjoeuropskim zemljama, koje su sve članice NATO saveza”, ističe Šućur.
“Svijest građana o ‘ruskoj opasnosti’ su podigle i česte povrede zračnog i pomorskog prostora te cyberwarfare“
Osim situacije s Krimom i prikrivenim ruskim vojnim angažmanom u Donbasu svih ovih godina, svijest građana o “ruskoj opasnosti” su podigle i česte povrede zračnog i pomorskog prostora te cyberwarfare. O ovome se nedovoljno izvještavalo u hrvatskim medijima, osim u slučajevima kad bi se povreda odnosila i na Ujedinjeno Kraljevstvo, ruskog super-neprijatelja još od 19. stoljeća i tzv. Velike igre (Great Game) u srednjoj Aziji.
“Inkurzije Sukhoja, krstarenje podmornica (bez oznaka, ali i te kako prepoznatljivih) duž finske, švedske i danske obale, otkriće simulacija zračno-pomorskog bombardiranja Stockholma ili zauzimanje danskih otoka Bornholm i Gotland, hladni su Baltik učinili vrlo vrućim i klaustrofobičnim. A u dobroj mjeri i Arktik, sa svojim golemim zalihama nafte i ruskom ambicijom otvaranja ‘arktičke rute’ koja bi više nego prepolovila vrijeme plovidbe kineskih proizvoda na Zapad”, objašnjava Šućur.
Povijest nordijskih naroda i Rusa je isprepletena
Pored toga, unatoč prevladavajućoj paradigmi po kojoj bi nordijski narodi i Rusi bili perfektni stranci, povijest ovih naroda je međusobno isprepletena kao na malo kojem drugom području na svijetu.
“Pod ‘područjem’ ne mislim samo na 1320 km rusko-finske granice (duž koje je Finska morala ustupiti SSSR-u Kareliju 1940. i Peceng 1944.) i 960 km granice s baltičkim zemljama, već na površinu koja uključuje i Kijev, srednjovjekovnu prijestolnicu države koju su utemeljila izmiješana norensko-slavenska plemena. Kijevska Rus’ koju i sami Rusi smatraju svojom pradomovinom, ali i Ukrajince čini puno bliskijim skandinavskim narodima”, dodaje Šućur.
Ruska invazija na Ukrajinu je dodatno uzbunila Šveđane i Fince, jer za razliku od ostalih “graničnih” zemalja nemaju protekciju (ili privid protekcije) po članku 5 NATO-sporazuma, te se postavlja pitanje da li bi, u slučaju eskalacije sukoba izvan ukrajinskih granica, upravo oni bili prvi “na udaru”.
“Zato je i konsenzus pristupanju u Finskoj dosegao 62%, s trendom rasta, kao i u Švedskoj, u kojoj je vlada odbila oporbeni prijedlog o NATO pristupanju prije svega dva mjeseca (16.2.). Uvjerljivi ukrajinski otpor koji angažira dobar dio ruskih snaga (pogotovo pješadije, koje očito nema dovoljno) daje ovim zemljama i izvrsnu, sad-il-nikad, priliku da formaliziraju svoj pristup bez straha od neke pretjerane ruske reakcije u vremenu između predaje zahtjeva i formalnog uključivanja u savez”, zaključuje Šućur.
Foto: YouTube
