Nerijetko poduzetnici traže načine kako osigurati naplatu potraživanja. Tu je svakako važno znati svoja prava, a možda se po potrebi i konzultirati s odvjetnikom. Jedna od opcija naplate potraživanja su stvarnopravni instrumenti osiguravanja plaćanja, obično poznatiji kao hipoteka, zalog i fiducija.
Povezano:
- Odvjetnica savjetuje – Što učiniti kad vam klijent ne plati?
- 7 savjeta za naplatu potraživanja
- Problemi s naplatom potraživanja
Instrumenti osiguravanja plaćanja
- Financijski: mjenica, zadužnica, izjava o zapljeni,
- Obveznopravni: jamstvo, preuzimanje duga, pristupanje dugu, preuzimanje ispunjenja,ustupanje potraživanja-cesija, bankovna garancija
- Stvarnopravni: zalog, hipoteka, fiducija
Stvarnopravni instrumenti osiguravanja plaćanja
Zalog i hipoteka
Založnopravo u hrvatskom pravu uređuju odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Navedeni zakon sadrži opća pravila, međutim založno pravo uređuje i čitav niz drugih zakona poput Ovršnog zakona te Zakona o obveznim odnosima koji sadrže posebne propise.
Ovdje će se staviti naglasak na dobrovoljno založno pravo na nekretninama, kojima privatno pravni subjekti u pravnom prometu najčešće osiguravaju svoje tražbine.
Založno pravo ovlašćuje vjerovnika da svoju tražbinu namiri iz vrijednosti založene stvari ako mu njegova tražbina ne bude ispunjena o dospijeću. Založiti se mogu i druge stvari koje nisu nekretnine, to je obični zalog.
Založno pravo naziva se hipoteka kada se osniva na nekretnini.
Ugovor o hipoteci valjan je jedino ako se sklopi u pisanom obliku, a založno pravo se stječe uknjižbom hipoteke u zemljišnu knjigu. Na temelju ugovora o hipoteci vjerovniku ne pripada pravo na posjed i iskorištavanje založene nekretnine. Hipoteka se ne može prenijeti na drugu nekretninu niti se može odvojiti od nekretnine koju opterećuje.
Međutim, kada tražbina osigurana založnim pravom na bilo kojem osnovu prijeđe na drugu osobu, s tom tražbinom prelazi i založno pravo. Dakle, moguća je promjena vjerovnika neke hipoteke, ali rok dospijeća tražbine u tom slučaju ostaje isti. Kada postoji više suvlasnika nekretnine, svi oni moraju dati suglasnost za osnivanje založnog prava na cijeloj nekretnini. Međutim, svatko tko ima idealani dio nekretnine, primjerice 1/2 idealnog dijela kuće ili stana, može hipotekom opteretiti samo svoj dio.
Vjerovnik neke tražbine, primjerice zajmodavac koji je dao zajam zajmoprimcu, prilikom sklapanja ugovora o hipoteci kojim će osigurati svoju tražbinu treba najprije uzeti u obzir oblik ugovora u kojem se sklapa ugovor u hipoteci, a zatim i vrijednost njegove tražbine u odnosu na vrijednost nekretnine. Naime, ugovor o hipoteci može se sklopiti u obliku privatne isprave, ugovora na kojem javni bilježnik ovjerava potpise, na temelju kojeg se založno pravo upisuje u zemljišne knjige.
Naplata zalogom i hipotekom
U slučaju da se ugovor o hipoteci sklopi u obliku privatne isprave na kojoj je Javni bilježnik ovjerio potpise stranaka, vjerovnik u slučaju da mu tražbina ne bude vraćena u roku mora tužbom pokrenuti sudsku parnicu i ishoditi pravomoćnu sudsku presudu (tzv. Hipotekarna tužba). Tom presudom dužniku se nalaže da trpi namirenje iz vrijednosti zaloga.
Namirenje vjerovnika može uslijediti izravnim pokretanjem ovršnog postupka u slučaju da su vjerovnik i dužnik sklopili sporazum o osiguranju tražbine osnivanjem hipoteke kod javnog bilježnika. U tom slučaju potrebno je da javni bilježnik potvrdi (solemnizira) privatnu ispravu ili da sastavi javnobilježnički akt na temelju kojih će se u zemljišnoj knjizi upisati hipoteka. Ako dužnik u takvom aktu pristane da se protiv njega može neposredno provoditi ovrha radi naplate tražbine, vjerovnik nakon dospijeća svoje tražbine ne treba pokretati parnični postupak i ishoditi pravomoćnu presudu, već je dovoljno da od javnog bilježnika ishodi potvrdu o ovšnosti kako bi pokrenuo ovršni postupak.
Vrijednost nekretnine u svakom slučaju mora biti viša od vrijednosti tražbine kako bi vjerovnik mogao očekivati namirenje u cijelosti. U pravilu tražbina osigurana založnim pravom ima prednost pred onima koje nisu osigurane založnim pravom.
Povezano:
- Kako se osigurati i naplatiti svoj rad kada ste freelancer?
- Što svakako morate napraviti kada zaprimite rješenje o ovrsi?
Fiducija
Fiducija je, kao i hipoteka, jedan od instrumenata osiguranja naplate putem kojih vjerovnik, u slučaju nepodmirenja obveze od strane dužnika, može zapljeniti imovinu dužnika kako bi naplatio svoje potraživanje. Osnovna razlika između hipoteke i fiducije je u tome što kod hipoteke dužnik zadržava vlasništvo nad imovinom, dok se kod fiducije, pravo vlasništva odmah prenosi na vjerovnika.
Fiducija se ostvaruje sklapanjem sporazuma kojim se radi osiguranja određene tražbine vjerovnika na njega prenosi vlasništvo na nekoj stvari dužnika ili se na vjerovnika prenosi neko njegovo pravo. Dužnik prenosi na vjerovnika vlasništvo stvari s time da će mu ovaj vlasništvo vratiti kada mu bude isplaćen dug.
Navedeni sporazum može se sklopiti na ročištu pred sudom ili kod javnog bilježnika u formi javnobilježničkog akta ili solemnizirane private isprave. Osigurati se mogu i novčane i nenovčane tražbine, ali i buduća tražbina, koje sve moraju biti određene ili barem odredive.
Nakon sklapanja ovakvog sporazuma i prijenosa prava vlasništva na vjerovnika, dužnik i dalje može koristiti stvar (ukoliko stranke nisu što drugo ugovorile). Tako dužnik istu stvar može, bez pristanka vjerovnika, npr. opteretiti hipotekom. Ukoliko bi međutim došlo do prodaje nekretnine, najprije se namiruje tražbina fiducijarnog vjerovnika, a tek potom tražbina hipotekarnog vjerovnika.
Naplata fiducijom
Nakon dospjelosti tražbine, ukoliko dužnik istu ne ispuni, vjerovnik je ovlašten prodati (unovčiti) na njega prenesenu stvar ili pravo. Vjerovnik to može učiniti i prije dospjelosti tražbine i takvo je raspolaganje vjerovnika valjano, ali isti odgovara dužniku za štetu koju bi mu time eventualno prouzročio, a može i kazneno odgovarati.
Predmet osiguranja može se unovčiti samo putem javnog bilježnika. Pri tomu se primjenjuju pravila o prodaji odnosno unovčenju predmeta osiguranja kao predmeta ovrhe u ovršnom postupku. Na temelju provedene dražbe, kad kupovnina bude položena, Javni bilježnik će u ime vjerovnika, u obliku javnobilježničkog akta, sklopiti s kupcem ugovor o prodaji.
Umjesto da pristupi unovčenju predmeta osiguranja vjerovnik može, nakon dopijeća tražbine, putem javnog bilježnika tražiti od dužnika da ga u roku od 30 dana obavijesti, preko istog javnog bilježnika, zahtijeva li dužnik da se preneseni predmet osiguranja unovči preko javnog bilježnika. Ukoliko se dužnik u roku od 30 dana ne očituje ili unovčenje putem javnog bilježnika ne bude uspješno, smatra se da je vjerovnik postao punopravni vlasnik stvari odnosno nositelj prava i to za cijenu koja odgovara iznosu osigurane tražbine s kamatama i troškovima i porezima, te se tražbina vjerovnika time smatra izmirenom.
Ako je dužnik predmet osiguranja opteretio hipotekom, nakon što vjerovnik postane punopravni vlasnik predmeta osiguranja isti može zahtijevati brisanje hipoteke iz zemljišne knjige.
Najčešće se vlasništvo radi osiguranja određene tražbine prenosi na nekretninama, te se isto, fiducijarno vlasništvo upisuje u zemljišne knjige. Za sve ostale stvari (pokretnine), koje nisu predmetom upisa u neku od javnih knjiga, od 2006. godine sudska i javnobilježnička osiguranja tražbina upisuju se u poseban upisnik koji je javna knjiga. Upisnik vodi posebna Služba za upisnike koja djeluje unutar FINA-e.
Autor: odvjetnica Vesna Koški
Foto: Burst
