Čini li vam se ponekad da dan jednostavno nema dovoljno sati za sve što trebate napraviti? Ako ste žena, takvim vam se vjerojatno čini svaki dan. Istraživanja su pokazala da se žene svakodnevno osjećaju iscrpljenije i nezadovoljnije od muškaraca, no je li stvar u spolu ili jednostavno pristupu životu? Prema istraživanjima – jedno ne isključuje drugo.
Stres na radnom mjestu žene tjera u još veći stres
U istraživanju Američkog centra za prevenciju i kontrolu bolesti, provedenom na ženama i muškarcima u dobi od 18 do 44 godine, 15,7% žena je izjavilo da se konstantno osjeća vrlo umorno ili iscrpljeno, za razliku od muških 8,7%. Odgovor na pitanje zašto je to tako, moglo bi dati istraživanje američkih Sveučilišta Indiana i Cornell, koje je pokazalo da žene češće prijavljuju stres i nezadovoljstvo vezano uz posao od muškaraca, i u uvjetima kada imaju posao i kada ga nemaju, dok će se muškarci više žaliti onda kada nemaju posao. Dakle, to što žene prijavljuju stres ne znači nužno da ga češće doživljavaju, no istraživanje je pokazalo da ga snažnije proživljavaju od muškaraca.
Zanimljivo je i nedavno istraživanje Sveučilišta Edith Cowan i Nova Engleska koje je pokazalo da žene na stres i neravnopravnost na radnom mjestu reagiraju – još intenzivnijim radom. Muškarci na loš tretman na poslu reagiraju uzimanjem dužih pauza ili čak slobodnih dana. Mogli bismo reći, svojevrsnim odmicanjem od takve situacije. Razlog ovome, prema istraživanju, jest to što su ženama međuljudski odnosi na radnom mjestu izuzetno važni i one se nadaju jačim zalaganjem i radom te odnose poboljšati.
Dan je jednostavno prekratak
Kako ne bismo prenosili samo strana istraživanja, odlučili smo provesti anketu među ženama iz naše svakodnevice, u dobi od 25 do 60 godina. Pitanja su bila vezana uz to koliko obaveza tokom dana imaju, uspijevaju li ih sve kvalitetno obaviti i uz to uživati u vremenu za sebe, te koliki utjecaj posao zaista ima na njihov život.
Većina sugovornica zna odrediti svoje životne prioritete i nastoji ih staviti ispred svega ostaloga, no priznaju da često pokleknu. Bilo je i odgovora poput „Nažalost moj glavni i jedini prioritet je trenutno posao. Žalosno je što smo se doveli do situacije da cijele dane provodimo na poslu, a sve ostalo zanemarujemo“ te „U određivanju prioriteta puno mi je pomogao posao koji sam radila, koji je zahtijevao samodisciplinu, koncentraciju, multitasking i prepoznavanje prioriteta na dugoj listi zadataka. Samu sebe sam istrenirala da prvo rješavam najhitnije stvari“. Svim sugovornicama većina privatnog vremena odlazi na kućanske poslove, internet i televiziju, a onima s djecom upravo na brigu o djeci.
Jedan od glavnih problema, što je potvrdila i naša anketa, jest to što većina žena zbog pretrpanog rasporeda i nedostatka vremena ne uspjeva svoje obaveze obaviti kvalitetno. „Najradije bih da dan traje 36 sati, možda bih onda sve uspjela stići kako spada“, bio je jedan od odgovora, dok je jedna ispitanica rekla: „Najviše vremena imam uglavnom kasno navečer kad već svi spavaju“.
Oko polovice ispitanica na pitanje „Koliko često pristanete nekome učiniti uslugu, a najradije bi rekli ne?“ odgovorilo je da to radi često, s time da se najčešće radi o uslugama vezanima uz posao. Ima i onih koje jednostavno „Uvijek pristanu jer ne znaju reći ne“.
Glavni problem možda i nije u tome što čine uslugu nekome „preko volje“, već što se većina sugovornica osjeća loše kada odbiju nekoga te razmišlja je li njihovo „Ne“ nekoga povrijedilo, no ima i onih sa čvršćim stavom: „Kroz nekoliko debelih lekcija život me naučio da ne trebam pristati na nešto ako se na samu pomisao toga počnem osjećati loše. Obećala sam sama sebi da više neću raditi stvari jer netko drugi to od mene očekuje ili zato jer mi je neugodno reći ne.“
Većina ih je prema prijateljima iskrena s razlozima negativnog odgovora i takav tretman žele zauzvrat, iako ponekad lažu da nekoga ne povrijede ili „Izmišljaju razloge jer im je „bed“ reći istinu“. U poslu su veći diplomate te lažu jer je tako brže i jednostavnije. „Danas je dio bontona odbiti nekoga uz objašnjenje“, rekla nam je jedna sugovornica.
Moramo li baš SVE?
Današnji tempo života, preveliko zagušenje informacijama, svakodnevni noviteti i mnoštvo događanja, počeli su stvarati pritisak da moramo sve znati i svemu prisustvovati jer ćemo inače ostati izvan tokova stvari. Postepeno se to preslikalo i na privatna druženja, a naše sugovornice tu nisu iznimka. Većina ih često ili ponekad osjeća pritisak da će nešto važno propustiti ne odazovu li se nekom pozivu, a njihovi odgovori između ostaloga glase: „Toliko puta sam iz privatnih razloga odbila druženja da sam se zbog toga osjećala grozno, a što je najgore, danas vjerujem da sam puno toga propustila te izgubila dragocjeno vrijeme s prijateljima“, „Mrzim propuštati kave s prijateljicama, ionako postaju s godinama sve rjeđe jer smo svi jako zauzeti, pa ne bih htjela biti loša prijateljica koja uvijek odbija kave“, „Znam se uhvatiti s grižnjom savjesti što ipak nisam probala otići. Nakraju ispadne da cijelo vrijeme razmišljam o tome i krivo se osjećam pa onda ostatak dana ne mogu uživati u nekim drugim stvarima“.
„Bitno je da znamo što nam je važno, što nas usrećuje i što nam koristi – i da to prakticiramo.“
Ističemo i odgovore ispitanica koje su ipak neka druženja odlučile staviti ispred ostalih: „Ponekad osjećam taj pritisak, ali puno manje nego prije jer sam si odredila da mi je bitnija kvaliteta nego kvaniteta druženja“; „Apsolutno nemam više problem s time, odavno je nestao moj „kud svi tud i mali Mujo“ kompleks“.
Na pitanje „Razmišljate li i koliko često o poslu nakon radnog vremena“, samo je jedna ispitanica odgovorila „Ne“. Sve ostale često, stalno ili ponekad razmišljaju o poslu. To razmišljanje uglavnom je vezano uz financijsku situaciju, aktualna događanja na poslu te neodrađene zadatke, ali i traženje novog posla. „Dok sam radila, posao mi je oduzimao velik dio života i koliko god se trudila nisam se nikada mogla u potpunosti opustiti i ne baviti poslom. Vjerujem da je to bilo zbog straha od pogreške, toga da nešto nisam stigla dovršiti, prevelikih očekivanja od drugih i same sebe“, iskreno nam je rekla jedna sugovornica.
„Ja“ na začelju kolone
Sukladno svemu navedenom mogli bismo zaključiti da si žene tijekom dana natovaruju previše obaveza, pa rijetko sve uspiju obaviti kvalitetno, a pritom ono što uistinu žele napraviti – pati. Možda je i najteža posljedica to što, učine li tako, osjećaju grižnju savjesti i preispituju vlastiti postupak.
Stručnjaci stalno upozoravaju da ukoliko svoju energiju raspršimo na previše zadataka u jednom danu, niti jedan od njih ne možemo napraviti kvalitetno. Neki preporučuju pravilo „3 zadatka dnevno“. Ne gledajući obaveze vezane uz posao, svaki dan ne bi si trebali zadavati više od tri stvari za obaviti, ostalo bi trebalo biti vrijeme za vas. Sve više od toga predstavlja opterećenje, a vodi i do neučinkovitosti.
„Riješite se odnosa koji vas guše, budite iskreni u odnosima koji vas ispunjavaju i činite svaki dan malo više za sebe. Ipak je život samo jedan.“
Iako je najlakše okriviti okolinu ili posao za svoje nezadovoljstvo, važno je priznati vlastitu odgovornost. Trebamo naučiti cijeniti svoje vrijeme, sposobnosti i želje te reći „Ne“ svemu što trenutno nije prioritet, i na poslu i privatno. Ukoliko se radi o obiteljskim i kućanskim obavezama, potrebno je s ukućanima dogovoriti podjelu posla, a na kraju dana ostaviti si vremena za stvari koje nas uistinu uveseljavaju.
Foto: 123rf
