Posljednjih tjedana u Hrvatskoj mnogi mediji pišu o Istanbulskoj konvenciji i njezinoj važnosti za žene, ali i cjelokupno društvo.
Na internetskoj stranici Vlade objavljena je brošura pod nazivom Sve što trebate znati o Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.
U brošuri se objašnjava što je Istanbulska konvencija, koje mjere zaštite se poduzimaju ako dođe do nasilja nad ženama, zašto je potrebno definirati rod te su navedene temeljne obveze koje Istanbulska konvencija uvodi.
Važnost Istanbulske konvencije za društvo
U brošuri objavljenoj od strane Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku stoji da Konvencija pruža nov i detaljan međunarodnopravni okvir za djelotvornije iskorjenjivanje obiteljskoga nasilja i nasilja nad ženama. Odmah na početku brošure ona pruža definiciju kakav je to dokument:
Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, poznatija kao Istanbulska konvencija, prvi je pravno obvezujući i sveobuhvatan međunarodni mehanizam za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Konvencija pruža nov i detaljan međunarodnopravni okvir za djelotvornije iskorjenjivanje obiteljskoga nasilja i nasilja nad ženama. U izradi Konvencije sudjelovali su međunarodni stručnjaci, kao i stručnjaci iz Hrvatske.
Nadalje Konvencija se odnosi na čitav niz nasilnih i traumatizirajućih djela, čije su žrtve u velikoj većini žene. Ta djela obuhvaćaju: psihičko nasilje, uhođenje, tjelesno nasilje, seksualno nasilje uključujući silovanje, prisilni brak, sakaćenje ženskih spolnih organa, prisilni pobačaj, prisilnu sterilizaciju i seksualno uznemiravanje.
Konvencija prvi put donosi međunarodnu definiciju nasilja u obitelji. Prema Konvenciji, nasilje u obitelji označava sva djela tjelesnog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja koja se događaju u obitelji, kućanstvu, između bivših ili sadašnjih bračnih drugova ili partnera, neovisno o tome dijeli li počinitelj ili je dijelio prebivalište sa žrtvom.
Zašto je potrebno jačati mehanizme koji štite žene?
U proteklih je pet godina 91 žena ubijena u Hrvatskoj, što čini čak 47 % svih ubojstava. U 70 % tih ubojstava počinitelji su ženama bliske osobe, a u više od polovice slučajeva (čak 54 %) njihovi intimni partneri. Nažalost, taj visok broj ubojstava žena ne pokazuje tendenciju smanjivanja kako vrijeme prolazi te iz tih razloga potrebno je pojačati mehanizme koji štite žene.
Također, u Konvenciji naveden je popis država koje su ratificirale Konvenciju, one koje su samo potpisale čija se ratifikacija još čeka te one koje su odbile potpisati.
U brošuri je istaknuto pitanje roda i razloge zašto ga Konvencija definira:
Nasilje nad ženama spada u rodno utemeljeno nasilje. U Konvenciji se riječ rod temelji na dva spola, muškom i ženskom, koji su biološka kategorija, dok je rod definiran kao “društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnim za žene i muškarce”. Tako oblikovane rodne uloge mogu postati i često postaju opravdanje ili poticaj za nasilje nad ženama.
Koje su temeljne obveze koje uvodi Konvencija?
Prilikom potvrđivanja Konvencije Vlada interpretativnom izjavom priopćava kako smatra da je cilj Konvencije zaštita žena od svih oblika nasilja, da njezine odredbe ne sadrže obvezu uvođenja rodne ideologije u hrvatski pravni i obrazovni sustav ni obvezu promjene ustavne definicije braka, te da će je primjenjivati uzimajući u obzir načela i vrednote ustavnog poretka.
U brošuri su navedene temeljne obveze koje Konvencija uvodi, a to su:
prevencija od nasilja u obitelji i prema ženama na način da provode medijske kampanje protiv nasilja, osiguraju usavršavanje stručnih osoba, podupiru suradnju s privatnim sektorom i nevladinim udrugama kako bi se poticalo uzajamno poštovanje među spolovima,
prevencija i zaštita žrtve uz učinkovitije centre za potporu i savjetovanje žrtava nasilja, 24-satne telefonske linije, medicinske i forenzičke stručne timove, sigurne kuće te veće policijske ovlasti u postupanju prema počinitelju,
progon počinitelja jer Konvencija predviđa da se istrage i sudski postupci u vezi sa svim oblicima nasilja provode bez nepotrebnih odgađanja i uz puno uvažavanje prava žrtve.
Konvencija je 1. kolovoza 2014. stupila na snagu i do danas ju je ratificiralo 28 članica Vijeća Europe (od 47), te 17 članica Europske unije. Susjedne zemlje koje su ratificirale Konvenciju su Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Albanija, Srbija, Slovenija, Italija i Austrija. Nisu je potpisale dvije članice Vijeća Europe, a to su Rusija i Azerbajdžan.
Autor: Andrea Tintor
Foto: Unsplash
