Spisateljica Jennifer Senior istražuje kako djeca mijenjaju živote svojih roditelja – na bolje i na gore. Sreća djece odjednom postaje najbitnija.
„Dio s knjigama za roditelje u knjižarama je krcat, to je ogroman, šareni spomenik naše kolektivne panike“, rekla je Senior u uvodu svog TED govora.
Odgoj djece kao kriza
Zašto je roditeljstvo puno anksioznosti? Senior smatra da je tomu tako jer je cilj modernih roditelja, pripadnika srednje klase da odgoje sretno dijete, tako nedostižan.
U svom iskrenom, dirljivom govoru, Senior nudi dostižnije ciljeve.
Nekad je postojala samo jedna knjiga o odgoju djece, a danas ih je nebrojeno mnogo o doista svakoj stavci pa čak i prehrani bez glutena, odgoju djece koja vole ekologiju, dvojezične djece, znanstvene djece, yoga djece, postoji vodič za doista sve.
„Sve su te knjige napisane u najboljoj namjeri i sigurno su mnoge od njih odlične, ali ja ne vidim pomoć kad vidim ih vidim, već anksioznost“, ističe Senior i pita se što je toliko zbunjujuće u odgoju naše djece.
Zašto nakon desetljeća odgajanja djece roditelji danas odgoj vide kao krizu?
Današnji su roditelji više pod stresom nego oni koji nemaju djece, zadovoljstvo brakom im je nisko, a na odgovor kako se osjećaju kad provode vrijeme sa svojom djecom, odgovaraju „ne baš dobro“.
Senior se već tri godine bavi ovom temom i ističe da nije problem s djecom, već s roditeljima.
Naša uloga kao roditelja se promijenila, kao i uloga naše djece.
Naime, dogodila se velika povijesna promjena. Djeca su još donedavno bila radna snaga, uglavnom na farmama ili i u tvornicama, pa čak i rudnicima. Djeca su smatrana ekonomskom vrijednošću.
U međuvremenu smo priznali djetetova prava i to promijenili, umjesto rada fokusirali smo se na obrazovanje. Škola je postala djetetov novi posao i sva sreća da je tako, ali to je samo ulogu roditelja učinilo još više zbunjujućom, smatra Senior.
„Iskorištavanje djece za rad možda baš nije bilo etično, ali bar smo znali da dijete radi i zauzvrat dobiva krov nad glavom, hranu i odjeću“, rekla je.
Djeca su, prema riječima jednog sociologa, postala ekonomski bezvrijedna ali emotivno neprocjenjiva. Umjesto da oni rade za nas, mi smo počeli raditi za njih.
Još u prošlom desetljeću postalo je jasno da ako želimo da naša djeca uspiju, škola nije dovoljna, pa su tako danas izvanškolske aktivnosti njihov posao ali i naš kao roditelja jer ih vozimo. Mnogo domaće zadaće je njihov nov posao ali i dodatan posao za roditelje jer im je pregledavaju.
„Danas se svu energiju i sredstva ulaže u dijete“, napominje Senior i dodaje kako majke danas provode više vremena s djecom nego 1965. godine iako su tada uglavnom bile bez posla i ostajale kod kuće s djecom.
Pročitajte više: Kako uspješno balansirati roditeljstvo i poduzetništvo?
Za što pripremati dijete?
Vjerojatno bi roditeljima bilo lakše u tim novim ulogama kad bi znali za što pripremaju svoju djecu.
„Ne znam koja naša mudrost ili znanje može koristiti našoj djeci i je li ijedna od koristi“, pita se Senior: „Svijet se tako brzo mijenja da je to nemoguće reći“.
Za primjer daje japanski jezik čije se učenje u njeno doba smatralo neophodnim ako se želite baviti ekonomijom, što se u konačnici pokazalo netočnim.
„Možemo ih jedino pripremiti za svaku moguću budućnost nadajući se da će se bar nešto od svega isplatiti“.
Senior duhovito dodaje da ona kao dijete nije jela hranu bez glutena i ispala je sasvim u redu: „No ono što je bilo dobro za mene više nije za moje dijete, danas mislimo da ako ne dajemo sve od sebe da ne radimo dovoljno i da nismo ispunili obaveze prema djeci“.
Nove uloge i za supružnike
Nove uloge roditelji imaju i kao supružnici s obzirom na to da su mnoge žene danas zaposlene i to je još jedan od razloga zašto se roditeljstvo čini kao kriza.
„Ne znamo što i kako sada kad oba roditelja rade, za to nema knjiga, ne postoji nikakav scenarij“, veli Senior.
Pisac Michael Luis rekao je da je najbrži način da se supružnici posvađaju kad im je podjela obaveza drugačija nego ostalim parovima.
„Teško je bez scenarija koji bi im rekao tko što radi u ovom vrlom novom svijetu, stoga ne čudi da se parovi svađaju“, naglašava.
Smatra kako oba roditelja imaju svoje izazove i pravo na njih.
Žene i muškarci su različiti, dok žene rade više stvari odjednom, muškarci su fokusirani na samo jednu.
Tatu čete često naći samog u sobi, dok mnoge majke bez djece ne mogu ni u kupaonicu.
Majke i danas, iako mnoge rade, dva puta više brinu o djeci nego očevi.
Ipak, današnji muškarci čine mnogo, oni provode duplo više vremena sa svojom djecom nego što su njihovi očevi s njima.
Rade više plaćene i odgovornije poslove od žena i doista žele biti angažirani očevi.
Pročitajte više: Zašto najsretnije obitelji nikad nisu savršene obitelji
Sreća djece je najbitnija
U svemu tome ipak je jedan cilj oko kojega se svi roditelji mogu složiti – sreća njihove djece im je najbitnija.
„To je divan, ali nedostižan cilj“, ističe Senior.
Učiti dijete da bude sretno i ima samopoštovanja nije isto kao i učiti ih da rade u polju. Za to nema kurikuluma, oni mogu biti posljedica odgoja ali ne i ciljevi sami za sebe.
Sreća djeteta nije pošten teret za roditelja, a još manje za dijete, smatra Senior.
„Kao što će vam svaki roditelj reći, užasno je teško danas odgajati dijete“, rekla je Senior te dodala da smo zasigurno svi rekli ili učinili nešto što je povrijedilo dijete a voljeli bi da nismo.
Ali, u neko drugo doba ne bismo toliko očekivali od sebe kao danas.
„Ne znam kako kreirati nove norme za ovaj svijet ali bitnijim od sretnog smatram stvoriti produktivno i moralno dijete, a nadam se da će im sreća doći zbog dobra koje čine, zbog postignuća i ljubavi koju dobivaju od nas“, naglasila je Senior i zaključila:
U nedostatku novih skripti za odgoj djeteta, treba slijediti ono najstarije iz knjiga i učiti djecu poštenju, radnoj etici i ljubavi, a neka se sreća i samopoštovanje pobrinu za sebe.
Foto: Canva / Twitter Jennifer Senior
