Ana Malinar je po zvanju matematičarka, a danas je voditeljica tima i inženjerka softwarea u Notchu. Put je to kojim je znala da će krenuti od srednje škole, no ipak je odabrala studij matematike jer je znala da će lako proći prijemni. Počela je raditi još kao studentica. Bili su to ‘standardni’ studentski poslovi, a kasnije se zaposlila na poziciji programerke.
„Odlučila sam da je vrijeme da se zaposlim u struci kojom se želim baviti,“ rekla je Malinar. „Rekla sam im da sam došla vidjeti kako to izgleda i da zapravo ne znam Javu u kojoj oni rade, ali da sam voljna učiti.“
Matematika i programiranje su povezaniji no što se čini
Tijekom studija je naučila osnove programiranja u nekim jezicima, no nije bilo dovoljno praktične primjene koja je nju zanimala.
„Matematika zapravo ima puno veze s programiranjem jer svaki framework ima matematičku bazu. Sve se svodi na brojke i na to koliko će se brzo neka operacija izvršiti. U matematici se jako dobro obrađuje taj algoritamski dio i način razmišljanja, tako da je ta priprema jako dobra, no sve je to jako teorijski. Tek kad radiš naučiš što kako funkcionira.“
Danas je dio Notch tima. Najviše voli backend, no osposobljena je za fullstack, te radi na svim aspektima projekata.
Iako je job hopping uobičajen u IT industriji, Malinar mu nije sklona. Svoju je prošlu tvrtku napustila tek kad su joj bliski ljudi otišli. Jedan od njih otišao je upravo u Notch i predložio joj da se prijavi na oglas za posao, što je i napravila. Tamo je već četiri godine.
„Developeri će prelaziti u druge tvrtke jer su žedni znanja, pa stalno žele raditi u novim tehnologijama, ili idu za novcem,“ kazala je. „Programeri su traženi i mogu ići iz jedne u drugu tvrtku bez problema. Čak i juniori diktiraju uvjete na radnom mjestu, pogodnosti, iznos plaće… Ima posla, a ako misle da imaju šanse, neka je iskoriste.“
Što se promjene radi dinamičnosti tiče, za time Malinar nema potrebe jer se projekti na kojima rade mijenjaju dovoljno često da održe njezin interes.
Pročitajte više: Matea Antolić iz Notcha: “Zabluda je da programeri sjede sami za računalom”
„Matematika je vrsta filozofije“
Matematičari su sve češće u IT-u, a Malinar vjeruje kako im interes najviše pobuđuje to što mogu raditi na nečem ‘opipljivom.’
„Ja kažem da je matematika sama po sebi vrsta filozofije s grčkim alfabetom. Meni je matematika kroz faks jako ličila na filozofiju i to je to,“ rekla je. Nije htjela raditi u nekom institutu niti upisivati doktorat, iako joj je majka predlagala da ga svejedno upiše kako bi si poboljšala zapošljivost. No, akademska zajednica joj nije bila zanimljiva. U IT-u matematičari odmah mogu vidjeti rezultat svojeg rada, znati radi li nešto ili ne, koliko je brzo ili sporo.
„Puno njih ode u analizu podataka, bave se masovnim podacima, agregiraju ih, filtriraju… A to su isto neke od funkcija koje smo obradili na studiju, makar bazično. „Iako nemamo puno praktičnog znanja, imamo izvrsnu teorijsku podlogu. Radili smo čudesa.“
Također, ne sumnja da matematičare u IT privlače financije jer nastavnici u školi jednostavno nisu dovoljno plaćeni s obzirom na količinu znanja i odgovornosti koju imaju. Tako ni ona to nije vidjela kao svoj put.
Pročitajte više: Petra Martinjak: „Umjetna inteligencija ne može zamijeniti ljude“
Nakon zdravstvenih, ni jedan problem nije nesavladiv
Svoj karijerni razvoj nikako nije doživljavala problematičnim. Ne može reći da je bilo posebnih poteškoća ili izazova zato jer je najveći izazov doživjela već početkom studija.
„Stradala sam u prometu, udario me auto. Bila sam 12 dana u komi i teško sam se oporavljala. Sve je završilo tako da sam maturu mogla polagati tek na jesenskom roku, pa sam na jesen i upisivala fakultet. Ta mi je prva godina bila posebno teška jer sam imala gadne ozljede, krvarenja po mozgu, probleme s pamćenjem. Na faksu sam zapravo trenirala pamćenje,“ prisjetila se Malinar. „Na prvoj godini sam pala jedan kolegij. I tad sam se zainatila i to je bio zadnji put da sam nešto pala.“
Uz pamćenje, danas ima probleme s hodanjem nakon dugotrajnog sjedenja. Potrebne su joj česte vježbe kako bi održala pokretljivost.
„Kad puno sjedim kroz dan i ne stignem se toliko gibati, sve sam sporija, ali zato postoje terapije.“
„Nitko ne očekuje da sam uvijek dostupna“
Iako se od IT-evaca očekuje da budu dostupni 24 sata dnevno, kod Malinar to nije slučaj. Službeni mobitel koristi kao i privatni, te redovito vidi što se događa u grupi, no od nje nitko ne očekuje da se posvećuje poslovnoj komunikaciji van radnog vremena. Kao majci i osobi koja mora posebno brinuti o svojem zdravlju, to joj je posebno važno.
„Ako je neka kriza, produkcija je pala i ništa ne radi, to je drugo. Naravno da bih tad imala razumijevanja i uključila se, no to mi se još nije dogodilo. U Notchu to nitko od mene ne očekuje i stoje iza nas ako klijent očekuje da budemo dostupni van svojeg radnog vremena. Imam svoj privatni život i to je to.“
Neki klijenti očekuju da ostane duže zbog sastanka, i tad je direktna. Ako želi i može, ostat će duže, a ako ne, objasnit će im da ima druge obveze. Uvijek nailazi na razumijevanje. Fleksibilno radno vrijeme, kao i mogućnost rada od kuće, vrlo su korisni u ovakvim situacijama.
„Lako je otvoriti laptop i spojiti se, a tako mogu raditi i navečer dok mi dijete spava,“ rekla je. „To je vrsta manevra koju radiš kad su djeca mala i bolesna. Da ne uzimam bolovanje, budem s njim, pa radim kad on spava.“
Pročitajte više: Martina Dodlek: Čim se skrene pogled, tehnologije se promijene
„Rado bih da smo češće u uredu“
U Notchu je rad od kuće bio moguć i prije pandemije. No, nitko nije bio naviknut na takav princip rada, pa se ta mogućnost rijetko koristila. Sad je nešto drugačije.
„Kako smo svi bili prisilno zatvoreni, točno se vidi da su ljudi navikli biti doma. Manje ljudi dolazi u ured,“ primijetila je i dodala kako bi rado vidjela nešto više ljudi u uredu. „Ja sam tijekom korone bila na porodiljnom. Za to smo vrijeme narasli kao tvrtka, a nove ljude ne stignem upoznati kad su oni doma ili sam ja doma.“
Nakon što se vratila s porodiljnog, postala je voditeljica tima. Bilo joj je olakšanje u svojem timu vidjeti ljude koje poznaje. Iako je razgovorljiva i voli raditi s ljudima, ne bi joj bilo svejedno da mora voditi ljude koje ne poznaje. Malinar se inače trudi u uredu biti barem jednom tjedno. Kod kuće radi zbog lakše organizacije provođenja vremena s djetetom i vlastitih terapija. A doma se i osjeća produktivnije, odnosno primjećuje kako u uredu napravi manje.
„U uredu sretneš ljude, popričate, to se pretvori u 10 minuta. Onda odete na ručak i pričate na ručku i to traje pola sata. Doma samo pojedem i nastavim raditi. I onda kad imam puno posla i trebam se jako fokusirati, ostajem doma, skuham si kavu i radim u tišini.“
Foto: privatna arhiva
