Liječnica hitne medicine Darria Long kaže kako nikad za sebe ne govori da je ‘ludo zaposlena’ i smatra da ga nitko niti ne bi trebao koristiti. Kaže kako, ako smo ‘ludo zaposleni,’ nismo sposobni nositi se s poslom koji trebamo obaviti.
„Hormoni stresa se podignu i ostanu gore. Izvršne funkcije vašeg prefrontalnog korteksa padaju. To znači da vaše pamćenje, prosudba i kontrola impulsa padaju, a aktiviraju se dijelovi mozga zaduženi za ljutnju i tjeskobu,“ pojašnjava Long. „Možete biti zaposleni kao na hitnoj bez osjećaja da ste ludo zaposleni. Kako? Tako da koristite iste taktike kao i mi.“
Naši mozgovi u principu funkcioniraju isto, no naše reakcije su promjenjive, bilo da je riječ o hitnim situacijama ili svakodnevnim stresovima.
Umjesto ‘lude zaposlenosti’ trebamo se preorijentirati na ‘stanje spremnosti.’ Ako ste u stanju spremnosti, znate da svaki problem na koji naiđete možete riješiti. Spremni ste. Kako se prebaciti u to stanje?
Prvi korak: posložite zadatke po hitnosti
„Osobe koje ne znaju razlikovati prijetnju od onoga što nije prijetnja i na sve reagiraju isto, luče dvostruko više hormona stresa. Zato je to prva vještina koju trebate savladati,“ pojašnjava Long. „Ne možete se za sve pobrinuti odjednom, ali ni ne morate.“
U bolnici, na trijaži, odmah se određuje tko je ugrožen, a tko nije. Pacijenti koji su životno ugroženi prvi su na redu. Ako ste ‘ludo zaposleni’ sve ćete gledati kao prioritet, no zapravo vam samo manje bitni zadaci odvlače pozornost.
Ponekad ćete doći i do zadatka koji je nemoguće riješiti.
„Takve zadatke jednostavno morate pustiti, iako je to zaista teško.“
Pročitajte više: Poduzetnici podijelili kako se nose sa stresom na poslu: “Doživjela sam potpuni slom. Život je bio jedna velika magla.”
Drugi korak: Očekujte i pripremite se na ‘ludo’
Nakon što ste podijelili zadatke po hitnosti, olakšajte si izvršavanje tih zadataka.
„Znanost je pokazala da što više mogućnosti imamo, to nam duže treba da odaberemo, a što više odluka trebamo donijeti, to nam je mozak više iscrpljen i manje sposoban za donošenje dobrih odluka.“
Cilj je zapravo smanjiti broj odluka koje donosimo. To prvenstveno postižemo planiranjem. Primjerice, planiramo obroke. Zatim, automatiziramo svaki zadatak koji se automatizirati može. Moramo i dobro organizirati svoje stvari kako ih ne bismo morali tražili. Ako do nečega trebamo prošetati, manje su šanse da ćemo to i iskoristiti, iako nam je potrebno.
Pročitajte više: 7 načina koji će vam pomoći stres pretvoriti u motivaciju
Treći korak: Utišajte svoj unutarnji monolog
„Radila sam u maloj hitnoj. Dolazi žena u trudovima. i shvatila sam da je pupčana vrpca zavezana čak dvaput oko djetetovog vrata. Bila sam jedina liječnica tamo. Bila sam uplašena. Ali nisam smjela dozvoliti tom strahu da me koči. Vidite, svi smo ponekad nervozni. Svi se uplašimo. Ali važno je ono što učinimo.“
Nije problem što se uplašimo, problem je što u svojoj glavi ‘vrtimo’ različite scenarije i načine kako sve može poći po zlu. A to je taj ‘ludi’ način rada. Zato trebamo utišati svoj unutarnji monolog i poduzeti nešto.
Long to radi tako da prebaci svoj fokus na nešto drugo. U ovom slučaju, fokus je prebacila na tu trudnicu. Zapitala se kako se ona osjeća, čega se boji i kako joj može pomoći. Empatija zapravo ometa naš unutarnji monolog i čini nas produktivnijima, širi nam perspektivu.
„I tako sam maknula vrpcu s djetetova vrata, te se rodilo zdravo, glasno, živahno dijete.“
I to je sve. Jeste li spremni?
Foto: YouTube screenshot
