Kad roditelji pokrenuo posao, njihova djeca obično na to zanimanje gledaju s puno ljubavi ili s puno otpora. Martina Dumančić, vlasnica M&M slastičarnice, bila je sigurna da nikad neće preuzeti obiteljski posao, ali nakon nekoliko godina stvari su se promijenile. I danas je njezina slastičarna jedna od najboljih u Zagrebu.
Pročitajte više: Kako je Đurđica Vuletić palačinkarnicu Slatka Tajna pretvorila u omiljeno mjesto Zadrana
Ono što sama ne bih kupila, ne prodajem drugima!
M&M slastičarna postoji od 1992., a Martina i njezin brat su je preuzeli 2006. godine i kao poslovni partneri odlično surađuju. “Mi smo se podijelili, ja više vodim organizacijski, a on operativno i tako nam najbolje odgovora.”
Gotovo 30 godina postojanja obiteljskog biznisa duguju kvaliteti, zaposlenicima i ljubavi prema poslu. “Želim da moj gosti dobiju proizvod koji je kvalitetan, ono što sama ne bih kupila, ne prodajem drugima. Mislim da je to ključ našeg uspjeha. Isto tako, neki zaposlenici su s nama otpočetka i jako sam zahvalna na tome. Zajedno smo prebrodili i krizu 2008. i korona krizu, funkcioniramo kao obitelji, nastojimo sve zajedno prebroditi.”
Trenutno imaju 10-ak zaposlenih, ali uvijek imaju otvorene oglase za slastičare. No, priznaje da srednja škola ne pripremi slastičare za tržište rada. “Bila sam dugo u sekciji za obrazovanje ugostitelja i mi smo na to upozoravali, ali jednostavno struku se ne sluša. Imam praktikante, ali oni dolaze jednom tjednu i tako neće dovoljno naučiti. Ja sam se zalagala da praksa bude 70% školovanja, a 30% da bude teorija. Kod nas se čak zalagalo da se ukine praksa, što je suludo. Mi smo turistička zemlja i treba nam slastičara, kuhara i konobara.”
Upravo na radu u sekciji za obrazovanje osjetila je diskriminaciju jer je tada imala 30-ak godina. “Tada sam nadobudno mislila da se sve može promijeniti, ali su me zaustavljali govoreći da sam mlada nadobudna balavica. No, nisam to doživljavala i borila sam se jer sam se držala svojih stavova. Užasno mi teško pada kad je netko uhljeb i ne želi ništa promijeniti nego samo čuva svoju stolicu.”
Slastičarstvo se u Hrvatskoj razvija, ali smo daleko od svjetskog standarda
Kad je pristupila sekciji za obrazovanje nije ju brinula konkurencija, a ne brine ju ni danas. “Ne bavim se time, znam da ima vrhunskih slastičara i idemo na bolje. Danas ima 30-40 slastičarni u Zagreba, a kad smo mi krenuli bilo je 3-4, no daleko smo od svjetskog standarda.”
U svom poslovanju vodi se zapadnim zemljama, uvodi novitete, ali zadržava svoje recepte s implementacijom nečeg novog. “Primjerice, naši kupci ne vole američke torte jer je to drugačiji okus od onoga što nudimo pa takve recepte prilagodimo našim tradicionalnim. “
Kao i svaka vrsta biznisa, tako i slastičarstvo mora pratiti trendove, ali sa zadržavanjem kvalitete. Martina se prisjeća kako su se prije kolači radili s margarinom, a danas većinom s maslacem. Isto, gosti joj redovito daju input kako kolači imaju okus kao da su domaći, a vlasnica ponosno ističe da su razlog tome domaća jaja, mliječni proizvodi i vrhunska čokolada. Posvećeni su radu s vrhunskim slasticama bez prihvaćanja lakših ili jeftinijih verzija.
Online naručivanje nam je održalo poslovanje
Kao vlasnica obiteljske slastičarne, imala je veliki otpor prema online naručivanju, ali prije prvog lockdown odlučila je uvesti Pauzu. “I moram reći da nam je to jednim dijelom pomoglo da se održimo jer nismo mogli prodavati kolače u svojoj slastičarni. Uspjeli smo prezentirati svoje proizvode i doći do kupaca koji nisu ni čuli za nas.”
Nakon toga proširili su segment online poslovanja jer je bilo neophodno prilagoditi se novom normalnom. Kreirali su webstranicu i webshop te tako povećali broj narudžbi, posebno u vrijeme Božića.
Prošla godina je bila izazovna i drugačija, a nakon početne panike i straha za posao, uspjela je godinu završiti u plusu. “Nisam nikoga željela otpustiti, to mi je najgore, ali smo smanjili plaće i uspjeli opstati. Prilagodili smo se i novim proizvodima koje još dorađujemo.”
Svjesna je da situacija nije idealna, ali planira dalje zapošljavati jer trenutna situacija neće vječno trajati, a tada će se raditi ‘punom parom’. “I nakon ovog lockdowa postoji svjetlo na kraju tunela.”
Pročitajte više: Nakon povratka iz Irske, 20-godišnja Martina Završki u Osijeku otvorila Špajz, inovativni restoran zdrave hrane
Svi oni koji žele postati poduzetnici, ako to nešto stvarno vole, neka krenu
Martina priznaje da do prije dvije godine gotovo nije imala privatni život, živjela je za posao, provodila 16 sati na poslu i radila duple smjene. “Na kraju 2019. godine sam bila na rubu da prodam posao, ‘prošvikala sam’, samo sam razmišljala o poslu i jednostavno sam doživjela burnout. No, nakon jedne radionice sam shvatila da ga ne želim prodati, samo mi je bio potreban odmor.”
Baš zbog toga i na lockdown gleda s pozitivne strane jer se uspijela posvetiti sebi. Međutim, i dalje ima pozitivne riječi za poduzetnički način života. “Svi oni koji žele postati poduzetnici neka se usude. Ako je to nešto što stvarno vole, neka krenu i ako osjećaju strast prema tome, neka probaju. A ako propadnu, nije kraj svijeta. Uvijek možete krenuti i 40-ima i 50-ima u nove biznise.”
Foto: Privatna arhiva
