Aktualna tema posljednjih dana je skraćivanje radnog vremena odnosno skraćeni radni tjedan koje je službeno najavljeno od strane nadležnog ministra u ponedjeljak 01.06.2020. godine, međutim uz napomenu kako će detalji o ispunjavanju uvjeta i načinu provedbe takve mjere biti poznati tijekom lipnja ove godine.
Povezano:
- HZZ objavio uvjete za potporu za lipanj!
- Mediacor već godinu dana radi samo četiri dana u tjednu, kako su to uspjeli?
- Kako epidemija koronavirusa utječe na radnike – što očekivati i koja su vaša prava?
Skraćeni radni tjedan
U smislu odredaba Zakona o radu, skraćeno radno vrijeme je termin koji se koristi za slučaj obavljanja poslova na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, te se iz tog razloga radno vrijeme skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost radnika. Međutim, kod skraćenog radnog vremena u smislu čl. 64. Zakona o radu ne smije se raditi razlika u odnosu na radnike koji rade u punom radnom vremenu pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava iz radnog odnosa.
Dakle, pojam tzv. skraćivanja radnog vremena / radnog tjedna nije istoznačan pojmu skraćenog radnog vremena u smislu Zakona o radu već bi najavljeno tzv. skraćeno radno vrijeme / skraćeni radni tjedan bio odgovarajući radu u nepunom radnom vremenu u smislu Zakona o radu s obzirom na to da se razmjerno skraćivanju radnog vremena smanjuje i plaća radnika.
Skraćivanje radnog vremena se najviše veže uz Njemačku i njihov model tzv. Kurzarbeit. Naime, Njemačka je još 2008. godine uvela model skraćenog radnog vremena te se iz današnje perspektive smatra da je taj model sačuvao brojna radna mjesta u vrijeme zadnje velike svjetske krize.
U Hrvatskoj je kraće vrijeme bio na snazi Zakon o potporama za očuvanje radnih mjesta, međutim je isti ukinut početkom 2017. godine.
Zašto mjera skraćivanja radnog vremena?
U lipnju će biti isplaćena zadnja potpora poslodavcima za očuvanje radnih mjesta, izuzev poslodavaca iz pojedinih točno navedenih sektora koji su ostvarili pad prometa veći od 50%, koji se mogu prijaviti za isplatu i za lipanj. Međutim, efekt financijske krize osjećat će se još dugo te je skraćeni radni tjedan mjera u koju se polaže puno nade.
Osnovna mjera za očuvanje radnih mjesta koja je predviđena programom financiranja oporavka Europske unije je upravo skraćivanje radnog vremena. Program EU za financiranje oporavka vrijednosti je 500 milijardi eura od čega bi čak 100 milijardi eura bilo utrošeno na subvencioniranje plaća radnicima u sklopu mjera skraćenog radnog vremena. Države članice će na temelju Uredbe o uspostavi Europskog instrumenta za privremenu potporu radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji (SURE) nakon izbijanja bolesti COVID-19, koja je u primjeni od 20. svibnja, moći zatražiti financijsku pomoć od EU.
Cilj ove mjere je očuvanje radnih mjesta i rasterećivanje obveza poslodavaca, tako da dio plaće radnika subvencionira država.
Dakle, omogućilo bi se poslodavcima da skraćuju radno vrijeme radnicima, a da pritom radnici ostanu zaposleni jer im država u određenoj mjeri pokriva dio plaće koji otpada na radne sate koji su skraćeni.
Na koji način će se ova mjera provoditi?
Ova mjera omogućit će poslodavcu da radnicima smanji broj sati rada tjedno odnosno mjesečno te da im proporcionalno smanjenju broja sati rada smanji i plaću. Dio te izgubljene plaće bi radnicima nadoknadila država.
Zahtjev za mjeru podnosi poslodavac. S obzirom na to da još nisu objavljeni uvjeti za ostvarivanje ove mjere, preuranjeno je govoriti o tome koliko bi mjera trajala te da li bi se mogla prekidati ili produžavati u slučaju potrebe. U Njemačkoj ova mjera funkcionira tako da se odobrava na rok od 12 mjeseci te je moguće podnijeti zahtjev za produženjem za daljnjih 12 mjeseci ako je postojao prekid tijekom korištenja ove mjere u trajanju od najmanje tri mjeseca.
U kojem iznosu će se subvencionirati plaće radnika?
Vlada RH tek treba odrediti u kojem iznosu će se plaće subvencionirati iz programa SURE Europske unije te koliko će to trajati. U Njemačkoj se primjerice nadoknađuje 60% izgubljene plaće, odnosno 67% izgubljene plaće ako je riječ o zaposleniku koji ima dijete.
Primjerice, ako i kod nas bude odlučeno da će se subvencionirati 60% izgubljene plaće, to bi značilo sljedeće. Ako radnik ima plaću 4.000,00 kn i poslodavac skrati radni tjedan za 1 dan, poslodavac će radniku isplaćivati plaću umanjenu za 4 radna dana odnosno 80% dotadašnje plaće što bi bilo 3.200,00 kn. Ostatak od 800,00 kn država neće u cijelosti nadoknaditi, već će nadoknaditi 480,00 kn ako bi se država odlučila subvencionirati 60% izgubljene plaće radnika. Dakle, radniku bi u konačnici plaća bila faktično smanjena za 320,00 kn, a ne 800,00 kn zbog uvođenja 4 neradna dana mjesečno odnosno skraćivanja radnog vremena za 8 sati tjedno.
Iako je još rano o tome govoriti, moguće je da će se subvencije umanjiti ili uskratiti za one radnike koji budu ostvarivali dodatnu zaradu kod drugih poslodavaca.
Primjerice, u Njemačkoj se ovaj model primjenjuje tako da se potpora koju država isplaćuje umanjuje za iznos koji radnik dodatno zarađuje od honorarnog posla jer na taj način zapravo samostalno, bez pomoći države, popunjava kućni budžet. Međutim, u zamahu korona krize, model je izmijenjen tako da se honorarne plaće neće uzimati u obzir kao dodatna zarada radnika ako honorarni posao pripada sistemski relevantnom području (npr. zdravstvena zaštita u bolnicama i ljekarnama, poljoprivreda i opskrba ljudi hranom), pod uvjetom da ukupni prihod od zarađenog dohotka, kratkoročne naknade i dodatne zarade ne prelazi uobičajeni bruto dohodak. Također, u Njemačkoj se honorarni posao koji je već prethodno postojao i stoga je samo „nastavljen“ ne uzima u obzir pri izračunavanju naknada za skraćeno radno vrijeme.
Što će ova mjera značiti iz perspektive radnog prava?
U slučaju da poslodavac aplicira za mjeru skraćenog radnog vremena i potpora države za plaće radnicima, radnici će tada raditi u nepunom radnom vremenu s obzirom na to da je nepuno radno vrijeme svako vrijeme koje je kraće od punog radnog vremena u trajanju od 40 sati tjedno.
U tom slučaju bit će potrebno i da poslodavac i radnik zaključe aneks ugovora o radu s obzirom na to da se mijenjaju osnovni uvjeti prvotnog ugovora o radu, odnosno radno vrijeme te posljedično tome i plaća radnika. S obzirom na dvostrani karakter ugovora o radu, i poslodavac i radnik će morati suglasno ugovoriti smanjenje broja radnih sati odnosno rad u nepunom radnom vremenu.
Bitno je napomenuti kako je Zakonom o radu propisano da se ne samo plaća, već i druga materijalna prava radnika (jubilarna nagrada, regres, nagrada za božićne blagdane i slično) utvrđuju i isplaćuju razmjerno ugovorenom radnom vremenu, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno.
Zaključno, potrebno je naglasiti da još uvijek nema konkretnih uvjeta niti uputa u pogledu ostvarivanja i provedbe mjere tzv. skraćenog radnog vremena odnosno skraćenog radnog tjedna te je moguće da će hrvatski model u određenoj mjeri odstupati od njemačkog modela.
Autor: Iva Babić, odvjetnica, Petrić & Kajić odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb
Za više informacija: [email protected], www.petric-kajic.hr
Foto: Unsplash, LinedIn
