Vlasnica tvrtke BHV Education, Gordana Kolenko u poduzetništvu se našla vrlo rano i vrlo spontano.
„Poduzetništvom sam se počela baviti odmah nakon fakulteta, to je bio moj prvi posao,“ otkriva nam odmah na početku. Kad je bila apsolventica anglistike i povijesti umjetnosti, obiteljski je prijatelj od nje tražio pomoć kako bi svojeg sina poslao u srednju školu u SAD. To je bilo ranih 90-ih. On je znao da postoje organizacije koje se bave tim uslugama, no nije znao kako do njih doći. Oslonio se na Kolenko i njezino poznavanje engleskog jezika. Obilazila je institucije, pisala molbe i na kraju sretno poslala njegovog sina u SAD.
„Kasnije sam dobila pismo od američkog State Departmenta s ponudom da postanem predstavnica programa akademske kulturne razmjene između SAD i Hrvatske.“
„Ako mislite da možete sve, nešto će ispaštati.“
To je tad bila počasna titula, a ne radno mjesto, tako da nije dobivala plaću, već je jednostavno bila osoba preko koje se nešto moglo realizirati.
„Za godinu dana je to naraslo, ljudi su mi se stvarno puno javljali,“ govori i dodaje kako je tad shvatila da želi pomagati ljudima i dalje. Stoga je sa suprugom otvorila BHV Education koji posluje već tri desetljeća.
Tvrtka je specijalizirana za savjetovanje vezano uz obrazovanje u inozemstvu, a nude četiri grupe programa: srednjoškolske razmjene, studiranje, kraće programe za usavršavanje jezika i učenje uz rad. U ponudi su i programi poput profesionalnih orijentacija i procjena za poslodavce koji traže odgovarajuće zaposlenike.
Jedna od najvažnijih karijernih lekcija koje je naučila tijekom dugog rada jest kako prebrzo širenja posla ima i svoje negativne strane.
„Ako ne nađete ravnotežu i mislite da možete sve, neminovno će nešto početi patiti,“ pojašnjava i upozorava kako bi to moglo biti zdravlje. „Otprilike 10 godina od osnutka tvrtke imali smo urede u Zagrebu, Banja Luci, Sarajevu, Beogradu i Podgorici. Nakon toliko godina bjesomučnog rada, razbolila sam se. Onda sam bila prisiljena reći ‘ne mogu.’“
Iako su usluge i dalje dostupne korisnicima iz cijele regije, ured se danas nalazi samo u Hrvatskoj.
Pročitajte više: Odlazak u inozemstvo: Što sam naučila tijekom života u drugim državama i je li ‘vani’ stvarno bolje?
Svakome je dostupna pomoć, no nitko ne odlučuje umjesto nas
Kad je u pitanju karijerno savjetovanje, mnogi pomisle na školarce koji razmišljaju koju srednju školu ili fakultet upisati. No, često su to i odrasle osobe nezadovoljne poslom, ili ih je pogodio burnout.
„Redovito mi se obraćaju ljudi na middle management pozicijama, u srednjim godinama. Nalaze se na nekom karijernom raskršću,“ otkriva. Napominje i kako mnoge zanima poduzetništvo, no nedostaje im upravo poduzetnost. „Mislim da je to neki naš biološki nagon za sigurnošću, za zonom komfora. Ne usude se skočiti u vodu i plivati odmah. Ja sebe ne smatram hrabrom iako me drugi ljudi doživljavaju takvom. Nisam na početku razmišljala kako ću razviti biznis, nisam imala plan, samo sam predano radila ono što volim i daje mi smisao. Ako ne uspijem, znala sam da uvijek mogu davati instrukcije.“
Velika je odgovornost karijernog savjetovanja upućivati mlade osobe na odgovarajući akademski i profesionalni put. Harrison Assesment odličan je instrument za utvrđivanje snaga kandidata i procjenu karijera u kojima ima značajne izglede biti uspješan, no karijerni savjetnik nije tu da odluči umjesto nekoga. Puno je toga na samom kandidatu.
Stoga kad ispitanici dobiju procjenu i popis poslova u kojima mogu biti uspješni, dobiju i zadatak – a to je vizualizirati svoj život za 15-ak godina. Na njima je da detaljno zamisle kako rade, gdje žive, kako žive i s kim, ovisno o karijerama s popisa. Oni moraju odlučiti koji im se put najviše sviđa i što žele.
Općenito, Kolenko smatra kako su savjetovanja ovog tipa izuzetno važna jer ljudima izuzetno puno može pomoći kada ih netko iskusan i educiran usmjeri. Žao joj je što ovakve prakse nisu zastupljenije.
Što je s priznavanjem diploma?
Iako je uz pomoć BHV-a lako upisati studij u inozemstvu, treba uzeti u obzir globalne promjene koje utječu na mogućnosti i ishode, a koji kroje zemlje u koje će studenti najčešće odlaziti.
„Prije pet godina najpopularnije su bile Danska i UK,“ otkriva Kolenko i pojašnjava kako UK ima jako puno sveučilišta na kojima je dostupan zaista širok spektar studija, a obrazovanje je vrlo kvalitetno. Danska se istaknula besplatnim obrazovanjem i mogućnosti dobivanja državne potpore za studiranje uz rad.
Naravno, Brexit je donio promjene. Stranim studentima u UK više nisu dostupni povoljni studentski krediti, a Danska je ukinula većinu društvenih studija na engleskom jeziku jer su im postali neisplativi.
Drugi je problem nostrifikacija diploma o čemu je važno jako se dobro informirati.
„Priznavanje srednjoškolskih programa razlikuje se od priznavanja studija, i provode ih različita tijela. Što se tiče priznavanja fakultetskih diploma, opće pravilo je da ukoliko se institucija nalazi na ENIC/NARIC listi, nostrifikacija je jednostavna,“ pojašnjava Kolenko. No, neki instituti nisu na spomenutim listama, ali i dalje su prepoznati po specifičnim metodologijama podučavanja i stručnjacima koji su ih završili. “Na primjer, Juraj Žigman. Njegov cilj nije bio nostrificirati diplomu već postati uspješan modni dizajner.“
Pročitajte više: Jeste li dobar karijerni savjetnik svom djetetu?
Hrvati imaju prava koja ne koriste
Kolenko ističe kako mnogi zanemaruju činjenicu da kao građani Europske Unije imamo jednaka prava školovanja u svim zemljama članicama. Prilika je to koju prijašnje generacije nisu imale, stoga ju je dobro iskoristiti.
„Na žalost, većina ljudi se pravi da ta prilika ne postoji, pa svoje horizonte ostavljaju skučenima na svoju malu regiju. Često su tom istom skučenošću nezadovoljni, ali ostaju u njoj negodujući o lošem obrazovanju, kurikulumu, protekcionizmu i tko zna čemu, jer sve je to lakše od izlaska iz zone komfora.“
Kolenko smatra kako je za mlade osobe važno da izlaze iz svoje zone komfora i koriste svoje potencijale i prava. Iz njezinog iskustva, na školovanje u inozemstvo obično odlaze ambiciozne osobe koje žele diplomu s visoko rangiranih sveučilišta, kao i oni koji žele studirati smjerove koji u Hrvatskoj ne postoje ili se na njih ne prima dovoljno studenata, poput psihologije ili glume. Mlade osobe danas sve više traže praktično obrazovanje i ne žele se oslanjati samo na teoriju, a privlačno im je i multinacionalno okruženje.
„Iako većina naših polaznika ostaje studirati u Europi, oni hrabriji odlaze i dalje – u SAD, Kanadu, pa čak i Japan,“ otkriva Kolenko. No, gdje god otišli, uz BHV su zbrinuti. Pomaže im u istraživanju odgovarajućeg fakulteta i smjera, kao i smještaja ili aplikacije za vizu ako za njom ima potrebe.
Pročitajte više: Prof. dr. Pamela Habibović nova je rektorica sveučilišta u Maastrichtu i jedna od prvih žena iz Bosne i Hercegovine na tako visokoj poziciji u inozemstvu
„Posao nikad ne prestaje.“
Kolenko nam otkriva kako su njezin privatni i poslovni život oduvijek isprepleteni budući da je tvrtku ipak osnovala sa svojim suprugom.
Kao i sve u životu, i obiteljski biznis ima svoje dobre i loše strane. S jedne strane, mogli su zajedno putovati na zanimljive destinacije i družiti se s novim, zanimljivim ljudima. Također, kako su uvijek zajedno, donošenje odluka je brže i lakše, a u teškim su trenutcima podrška jedno drugome.
S druge pak strane, posao nikad ne prestaje. S obzirom na to da nema djecu i kako je rano ostala bez roditelja, ne može reći kako je svoje vrijeme uskraćivala bliskim osobama. Ipak, zbog posla često nije imala dovoljno vremena za sebe, svoje interese i svoje zdravlje, kao niti za izgradnju prijateljskih odnosa.
„To se trudim nadoknaditi u posljednje tri godine od kada sam se preselila iz Zagreba u Rovinj, gdje je sve nekako ljepše.“
Foto: Gordana Kolenko, privatna arhiva
