Silvija Repić i Sana delikatese na tržište donose zdravi humus

Sve se više mladih žena odlučuje karijeru u korporaciji zamijeniti avanturom u poduzetništvu. I sve je više onih kojima takva zamjena polazi za rukom. Jedna od takvih uspješnih mladih žena je i Silvija Repić, vlasnica i direktorica tvrtke “Sana delikatese”.

Kad nemaš izazova u korporaciji, pokreneš svoj biznis

Njen poslovni put započeo je “bacanjem u vatru” nekoliko mjeseci nakon što se zaposlila u jednom velikom osiguravajućem društvu.

“Odmah nakon faksa, s 22 godine, zaposlila sam se u velikom stranom osiguravajućem društvu, u sklopu projekta njihove akademije u kojoj su razvijali mlade voditelje prodaje. Bila je to dobra kombinacija edukacije, učenja, terena i vođenja prodajnog tima. Prodaja osiguranja je vjerojatno najteži oblik direktne prodaje na terenu jer nudiš uslugu koja je najčešće vidljiva tek kada se dogodi šteta. To mi je bilo fantastično iskustvo”, prisjeća se svojih početaka Silvija Repić.

No, već nakon nekoliko mjeseci rada pružila joj se prilika da pokaže sve što je naučila u internoj akademiji.

“Vrlo brzo sam morala preuzeti posao voditelja ureda u Koprivnici, koji je tada praktički ostao bez ljudi. Tako sam od samog početka imala zadatak graditi svoj prodajni tim. Tri sam godine bila voditelj, zadužena za četiri ureda u dvije županije. Imala sam svoj tim zastupnika osiguranja, od 10 do 14 ljudi. Zapravo sam odmah od prvog dana postala voditelj. To je bilo prilično izazovno jer s 22 godine vodiš ljude koji su stariji od tebe, a često i s puno više iskustva”, priča nam Silvija.

Ističe kako su joj te tri godine koje je provela na mjestu voditeljice bile izvrsno iskustvo, ali i da je tražila i nove izazove jer joj je to bio prvi posao. Zato je, čim se pružila prilika, prihvatila mjesto trenera u odjelu za edukaciju u središnjici u Zagrebu. I ovdje se uskoro našla “u vatri”.

“Voditeljica odjela je uskoro otišla na porodiljni, tako da sam preuzela odjel za edukaciju gdje sam organizirala edukaciju za cijelu prodajnu mrežu, a istovremeno sam voditelje prodaje educirala o svemu – od prodaje do upravljanja prodajnim timovima. Vodila sam i projekte implementacije e-learning sustava te kasnije razvoj novih e-seminara i testiranja. To smo radili 3 godine tako da je odjel za edukaciju kasnije i sam radio e-learning seminare”, prisjeća se Silvija.

Posao u odjelu edukacije ju je oduševio, no kao što je često slučaj u korporacijama, u jednom trenutku dođe do razilaženja u tvojim željama i planovima korporacije.

“Nakon tih 8 godina u osiguravajućem društvu karijeru sam planirala nastaviti u njihovoj središnjici u Njemačkoj, nisam se htjela ponovno vratiti na posao voditelja poslovnice, što bi zapravo bilo napredovanje u hijerarhiji. Nažalost, ili na sreću, to se nije ostvarilo”, kaže Silvija i otkriva kako su se istovremeno poklopile i neke okolnosti na privatnom planu zbog čega je donijela odluku da napusti korporativni svijet.

Sana delikatese u godinu dana zaposlila 7 radnika

“Idejni začetnik projekta je moj tata. On je još davno kroz suradnju s partnerima iz Izraela tamo probao tu hranu koja ima smiješno ime za naše podneblje – hummus. Tako smo se mi svi zaljubili u hummus još prije desetak godina. Oduševio nas je jer je bio izuzetno ukusan, a istovremeno zdrav i hranjiv. Nije nam bilo jasno zašto nečeg takvog nema kod nas, kad se slanutak uzgaja i koristi u Dalmaciji. I malo po malo smo tata i ja počeli razvijati ideju kako da taj odličan namaz stavimo na naše tržište”, kaže Silvija, koja sebe opisuje kao velikog gurmana, ali i zaljubljenicu u fitness. Upravo ta oprečna kombinacija pomogla joj je da razvije posao s hummusom kojeg obožava.

“Počeli smo razvijati projekt s nekoliko prijatelja koji su bili entuzijastični oko proizvoda. U međuvremenu se tata posvetio svom novom poslu, a projekt je prerastao okvire usputnog posla. Došli smo do točke u kojoj smo morali donijeti odluku hoćemo li to pretvoriti u pravi posao ili nećemo. Nije se više moglo pola-pola”, prisjeća se početaka “Sana-delikatesa” danas tridesetjednogodišnja Silvija.

“Rekla sam si “cijeli život želim biti sam svoj majstor, a ovo je jedinstvena prilika” i odlučila sam dati otkaz u tvrtki u kojoj sam radila i posvetiti se ovom projektu. Mislim da je to bila fantastična životna odluka. Odluka je pala u ljeto 2013., tvrtku smo osnovali u studenom 2013., a ja sam otkaz dala u svibnju 2014. Tako da sam zaposlena u tvrtki od srpnja 2014., a prvu paletu robe smo uvezli u rujnu 2014.”, nabraja Silvija i s ponosom ističe kako je tvrtka od troje zaposlenih narasla na sedmero stalno zaposlenih i dvoje studenata koji su gotovo stalno angažirani.

Pitali smo našu sugovornicu bi li se možda prijavila na neki od natječaja za dobivanje poticaja u različitim kategorijama.

“Čak ni pod onim svim pretpostavkama da sam žena i da sam krenula od nule, nisam mogla dobiti niti jedan poticaj. Imala sam kolegu koji je stariji od 50, kolegicu koja je bila godinama nezaposlena i ništa. Trebala sam sama raditi godinu dana da bi se mogla prijaviti za neki poticaj, a tako ne možeš razvijati posao. Na žalost, poticaji su totalni fijasko za nas”, kaže naša sugovornica koju to ipak nije spriječilo da pokrene tvrtku i probije se na tržište.

Za pregovore ju pripremilo iskustvo iz prodaje osiguranja

Kako je hummus još uvijek relativno nova namirnica na hrvatskom tržištu, Sana delikatese partnera za proizvodnju pronašla je u domovini hummusa – Izraelu.

“Kako smo stvarno krenuli ispočetka, nismo mogli paralelno razvijati tvornicu i graditi tržište jer ljudi nisu znali za hummus. Poznavali su ga najčešće vegetarijanci ili ljudi koji su putovali i probali ga negdje vani. Tako da smo se fokusirali na upravljanje brendom. Mi ne uvozimo tuđe proizvode, nego proizvođač u Izraelu radi pod našim brendom. Trenutno imamo dvije linije proizvoda. Jedan je hummus – namaz od slanutka i sezama, a drugi je prilog od povrća”, priča naša sugovornica čiji se proizvodi mogu pronaći u gotovo svim velikim trgovačkim lancima, ali i hotelima s četiri i pet zvjezdica, poput Maistre i Radissona.

Za većinu tvrtki ulazak u trgovačke lance predstavlja veliki izazov. Silvija ističe da im je lakši ulazak omogućio izvrstan asortiman proizvoda.

“Što se tiče samog ulaska, jako je važno dobro se pripremiti za pregovore. Ja sam u realni sektor došla iz financijskog sektora u kojem su potpuno drugačija pravila igre. Meni je tu zaista bilo – ako nemaš znanje, nađi ga. Konzultirala sam se s ljudima koji imaju iskustva u poslu i zaista sam se dobro pripremila da znam što trgovačkim lancima, osim dobrog proizvoda, treba”, otkriva Silvija.

No, nije samo priprema u pregovorima dovoljna. Mnogo su uložili u marketing kroz brigu o prodajnom mjestu, degustacije i promocije u okviru skromnog budžeta kojeg su imali. Pomoglo im je i što su distribuciju dogovorili s ozbiljnim partnerom.

“Pregovori su bili vrlo korektni u smislu da su se svi većinom oduševili proizvodima. Prodaja može biti veoma okrutna. Ako u relativno kratkom vremenu ne pokažeš da se to “vrti”, netko će te pozvati na sastanak i reći suradnja postaje upitna. Mi smo stvarno krenuli dobro. Potrošači su zaista odlično prihvatili hummus. Posebno se ponosimo što proizvod imaju certifikate kao što su: vegan, halal i kosher te su testirani na gluten, imaju niski glikemički indeks, nemaju kolesterola, a s druge strane okus je izvrstan. Mnogo potrošača proizvode prvi put proba na degustacijama koje organiziramo i dojmovi su doista više nego pozitivni. Uspjeli smo jer smo prepoznali da na našem tržištu nedostaje novih, zanimljivih proizvoda. A i pokazali smo da zdrava hrana može biti itekako fina”, ističe Silvija.

Mnogi proizvođači koji svoje proizvode žele plasirati u trgovačke centre moraju uložiti velik kapital kako bi dobili dobru poziciju unutar trgovine ili kataloga. Važno je dobro se pripremiti i znati koje su mogućnosti vaše tvrtke i što vam pojedino ulaganje dugoročno može donijeti.

“Bitno je dobro znati svoju kalkulaciju i ne odstupati ni milimetra. Jako je važno i pripremiti se na odbijanja. Ja to nisam tako negativno doživjela jer sam prošla “sito i rešeto” u prodaji osiguranja. Toliko sam se naslušala tih negativnosti i odbijanja da “Ne“ smatram samo trenutnim odgovorom i samo znakom da moramo biti još bolji i uporniji. U pregovorima svatko zastupa svoje interese i to treba tako shvatiti. Cilj je naći rješenje s kojim su obje strane zadovoljne i to u najboljoj vjeri. Mi u Sani u to zaista vjerujemo – kako u radu s našim partnerima, tako i s našim zaposlenicima. Svima koji ulaze u neki biznis savjetovala bi da se oboružaju znanjem i da se okruže izvrsnim ljudima”, savjetuje Silvija.

Glavni im je izazov bio kako odrediti koliko im proizvoda treba i procijeniti koliko će kupci kupovati.

“Naši proizvodi su svježi, imaju rok trajanja samo 60 dana. Što je super jer znači da su zdravi, ali istovremeno moramo jako paziti kako upravljamo zalihama. S obzirom na to da roba dolazi brodom iz Izraela, treba otprilike dva tjedna da se proizvede i dođe do skladišta u Zagrebu. Upravljanje zalihama je vrlo izazovno”, pojašnjava Silvija.

Širenje na Sloveniju

Kako bi privukli kupce, ali i pojasnili da hummus nije samo namaz za kruh, a da “Povrtni mix” ima vrlo široku primjenu, pripremili su mnoštvo različitih recepata sa Sana proizvodima. Tako se hummus može koristiti i kao prilog, umak, ali i dodatak jelima tijekom kuhanja.

Na tržištu nisu još ni godinu dana, a već imaju ambiciozne planove za dalje. Dugoročno žele pokrenuti proizvodnju i u Hrvatskoj, no to trenutačno nije financijski isplativo.

“U Izraelu se hummus proizvodi u tisućama tona, trenutno ovdje ne bismo bili dovoljno konkurentni. U planu je širenje i izvan Hrvatske, a tad bi i proizvodnja kod nas mogla biti opravdana. Onda možemo razvijati i neke druge projekte. Za sad intenzivno istražujemo Sloveniju i pripremamo nove proizvode za jesen”, otkriva Silvija Repić.

Svima koji imaju dobar proizvod i žele ga prodati, poručuje kako je nužno napraviti kvalitetan poslovni plan, upoznati rizike, ali i uložiti u promociju.

“Poanta je u dobrom poslovnom planu i svjesnosti o rizicima. Na početku smo imali osjećaj da ništa ne znamo, no kad staviš sve na papir shvatiš da ipak neke stvari znaš. Mislim da je to ključno. Ljudi koji kreću u neki biznis, trebali bi proučiti što više rizika i osvijestiti ih, pogledati što se događa u drugim branšama, što se događa sa srodnim proizvodima i slično. Možeš imati najbolji mogući proizvod, ali ako ne ulažeš u promociju, nitko neće znati za tebe”, savjetuje Silvija.

Korporacija ili poduzetništvo?

Korporativni svijet ostavila je prije godinu dana pa se nameće pitanje je li zbog te svoje odluke požalila?

“Kad se predstavljam ljudima kažem da sam uporna pozitivka. Uvijek se trudim gledati stvari pozitivno. Da, bilo me strah, nije mi bilo baš svejedno onih prvih nekoliko mjeseci. To je period koji treba preživjeti i staviti na papir do kad ne možeš očekivati povrat sredstava i ne paničariti. Meni su veliku podršku, i moralnu, i financijsku, i savjetodavnu, dali roditelji”, otvoreno govori Silvija i sa sigurnim glasom ponavlja kako nikako nije požalila zbog svojih odluka.

Poduzetnici su fleksibilniji u svom radu, nego zaposleni u korporacijama. I Silvija se morala prilagoditi drugačijem načinu rada. Dijelom i zato što njeni partneri u Izraelu rade od nedjelje do četvrtka, dok im je petak i subota “vikend”.

“Radim uvijek, nikad ne znaš što će iskočiti. Prvih godinu dana, dok sam radila dva posla, radila sam 12 sati dnevno, sedam dana u tjednu. No, to je bila početna žrtva koju sam bila spremna podnijeti. Sad mi je malo lakše, jer imamo odličan tim i posao se polako uhodava. Na početku sam se zaista posvetila samo poslu, a sad imam vremena i za sebe”, prepričava Silvija koja je ujedno i trener za upravljanje vremenom pa se puno bolje snalazi u toj fleksibilnosti, nego u korporaciji.

S obzirom na to koliko i kako radi, pitali smo ju da li je sretnija sad ili dok je radila u korporaciji.

“Ne bi rekla da to ima veze s poslom. Bila sam sretna i zadovoljna i prije i sad. Jako sam zadovoljna većinom godina u korporaciji jer sam tamo puno toga naučila. Mislim da se upravo zato sad puno lakše snalazim u Sani”, iskrena je Silvija koja kad se ne bavi hummusom i dalje radi edukacije, ali kao konzultant. Tako trenutno radi na projektu edukacije voditelja prodaje i poslovnica u najvećem osiguravajućem društvu u Hrvatskoj. Planira se i u budućnosti baviti edukacijom koja je njena velika poslovna ljubav.

Foto: privatna arhiva Silvije Repić