U životu se treba usuditi – poruka je koju nosimo iz razgovora s Kristinom Šmidt Grancarić, operativnom direktoricom u SGS-u. Kristina je ona osoba s kojom je lako razgovarati, s njom priča samo teče, a ni u jednom trenutku ne obraća se ‘s visoka’ i ne ostavlja dojam nadmoći, što bi jedna operativna direktorica i članica Uprave kompanije kojoj je radno mjesto takoreći cijeli svijet, itekako mogla. No Kristina je prije svega čovjek, odnosno žena. Njezina kratko ošišana kosa uokviruje ozbiljno, a blago lice, a naočale koje čvrsto stoje na nosu kao da vrište: kakva profesionalka! Ima savršen ten – ne možemo ne primijetiti i, kako bi se reklo, ma vraga bi joj dao da iza sebe već ima 20 godina radnog iskustva! No ono što je oku nevidljivo, ne znači da nije stvarno.
Život je nepredvidiv
Prije nego je prije tri godina došla u SGS, Kristina je dva desetljeća gradila karijeru u HR-u internacionalnih kompanija. I to onih ‘s pedigreom’. Osam je godina živjela u Njemačkoj pa joj je DACH regija posebno srcu draga, ali danas je još ponosnija što je njezin sadašnji šef, inače Nijemac, odabrao upravo Hrvatsku za zemlju u kojoj će graditi život i posao. On je München zamijenio Zagrebom, a ona HR prodajom. A od ove je godine njezina odgovornost još i veća – postala je operativna direktorica.
Usudila se napraviti te velike promjene, a došle su istovremeno i iznenadno i potpuno prirodno – nakon pandemije. Bila je tada u LPP-ju, odgovorna za HR Hrvatske i Slovenije, a oblasti su pokrivale tim i zaposlene od okvirno 350 ljudi. Došlo je do zasićenja i odlučila je svoje veliko iskustvo iz HR-a nadograditi. Znala je da je vrijeme za promjenu. Otišla je iz LPP-ja, otišla je iz HR-a i – skratila kosu, smije se.
„Ne smijemo nikad izgubiti sebe u tim trenucima kad nam je teško i kad prolazimo kroz nekakve krize. Život je toliko nepredvidiv…“, kaže mi ambiciozna Kristina kojoj je razdoblje korone bilo jedno od najizazovnijih razdoblja u karijeri.
„Mislim da su svi koji su morali raditi od doma, a čija pozicija podrazumijeva odgovornost za ljude, u tom razdoblju izgorjeli, ako imaju imalo empatije i ako su im ljudi imalo bitni“, smatra Šmidt Grancarić.
Mama u 46-oj
Ipak, kad se na to razdoblje osvrne sa sadašnjeg stajališta, kaže da ju je to iskustvo definitivno nadogradilo. Testiralo je njezine vlastite granice, sposobnosti, snalažljivost… dok joj je i samoj bilo teško u ta četiri zida, morala je pronaći načina da motivira gotovo 350 ljudi, smišljala je motivirajuće zadatke, igre… davala sve od sebe da se njezini ljudi osjećaju dobro u tom vremenu stresa i straha iako se ponekad činilo da će u mjesec dana nestati svijeta.
„Onda je još došao onaj potres, a ja sam doslovno sjedila od jutra do mraka za stolom, suprug je kuhao, donosio mi jelo za stol…“.
Danas joj se čini kao da je to bio neki davni i drugi život. Bio je težak i izazovan, ali ne bi ga mijenjala, kaže. Prije LPP-ja radila je u dva internacionalna koncerna, puno je tamo naučila i izgradila svoje radno iskustvo, ali je obje kompanije zadesila loša sudbina. Dobro, nije joj posao pomrsila pandemija planetarnih razmjera, ali obje kompanije su se ili zatvorile ili povukle iz Hrvatske. Ali svi su ti izazovi zapravo postali lekcije bez kojih ne bi bila tu gdje je danas, a istinski je sretna i zadovoljna, tvrdi. I vjerujemo joj na riječ jer to potvrđuje i energija kojom zrači.
No izazovima nikada kraja – to je život. Tako, otkriva nam, njezin najveći životni i poslovni izazov i projekt tek dolazi. Dok smo mi razgovarale, Kristina je čekala rezultate svog prenatalnog testa.
„Postat ću mama!“, smije se direktorica, „sve mi se poklopilo!“
Tom se pak izazovu nije nadala, priznaje nam.
„Jedno čudo se dogodilo“, sretna je Kristina.
Pročitajte više: Kako cool mame balansiraju majčinstvo i posao
I dalje teško biti i mama i visokopozicionirana žena
To kod jedne žene koja je na ovako visokoj i odgovornoj poziciji znači velike promjene.
„Morat ću se dobro organizirati za vrijeme kad me neće biti na poslu, a zapravo ću na neki način cijelo vrijeme biti tu s obzirom da sam član uprave“.
Postati majka u 45. godini nije bio plan koji je imala, ali planovi se mijenjaju, a mi se ponovno vraćamo na onu poruku s početka – u životu se treba usuditi. Biti zaposlena žena i biti majka nije lako, većina roditeljskih odgovornosti i dalje je na ženama, a žene i dalje strahuju kako će uskladiti majčinstvo i karijeru. U svojih 20 godina u HR-u toga se nagledala i naslušala. Izazov je tim veći što je pozicija veća.
„U današnje vrijeme nije lako… danas je teško bilo što planirati. Teško je kupit stan, a kamoli imati dijete… Za ženu to znači da neće raditi neko vrijeme, što je automatski manje prihoda u kućanstvu“, opisuje bivša HR-ica koja objašnjava da je u balansu privatnog i poslovnog života često odgovor na pitanje zašto je tako malo žena na rukovodećim pozicijama. Ako kompanije nisu spremne podržati ih da se ostvaruju na privatnom planu, jako je teško imati i jedno i drugo – i karijerni i obiteljski rast. To je jedan od najčešćih razloga zašto se žene ne odluče uopće prihvatiti visoku poziciju ili zašto se ne odluče na majčinstvo.
„Žene same odluče da ne žele takvu odgovornost kakvu nosi rukovodeća pozicija. Zato radije kažu: ‘ja sam zadovoljna tu gdje jesam, plaća mi je dobra, pozicija mi je dobra i ne treba mi ništa više’. Pa kada spojite to stajalište i ‘ne’podršku okoline, dobijete jedan od razloga zašto nema više žena na rukovodećim pozicijama. No, vjerujem kako će nove generacije promijeniti taj trend”, objašnjava iskusna HR-ica koja vjeruje da joj majčinstvo dolazi u pravom trenutku.
Žena se mora dokazivati više nego muškarac
„Sada s ovom pameti koju imam, i s godinama i iskustvom, znam da ne treba ništa u životu planirati. Jer zapravo je život toliko nepredvidiv i tako brzo prođe da se jednostavno prilagodiš trenutku i snađeš s onime što ti život da“.
Bitno je samo ostati dosljedan sebi, smatra. Posebice kada je posao u pitanju.
„Pogotovo na poslu i pogotovo kao žena… Kad si žena, kako rasteš tako se trebaš jednostavno više dokazivati nego što to treba muškarac na istim pozicijama. To su statistike poznate svima. Tako da smatram da kao žena moraš biti jaka u glavi, moraš biti organizirana i jednostavno imati nekakvu ‘drugu sebe’ u sebi koja će ti pomoći da u teškim trenucima ne odustaneš ili ne padneš u depresiju ili ne izgoriš…“.
Njoj su na njezinom putu najveća potpora njezin muž, njihov pesek – koji hrče u pozadini dok nas dvije razgovaramo – i njezina majka.
„Moja mamu je meni motivacija u životu, ona je spisateljica. I od nje sam zapravo naučila da žena zaista treba biti jaka, ne samo u poslu nego generalno u životu“.
Pročitajte više: Borba za majčinstvo i karijeru – Olimpijska pobjednica Allyson Felix o ‘poljupcu smrti’ u sportu
‘Zaposlenik nije trošak, on je investicija’
Kako izgleda njezin tipičan radni dan, pitamo ju. Kako to obično biva odgovor je – nema tipičnog radnog dana.
„Sinoć sam zadnji call imala u 8 navečer“, kaže neumorna Kristina. Dodaje da njezin radni dan traje onoliko dugo koliko ona sama odredi da traje. Start up okruženje je takvo samo po sebi, iznimno je dinamično, a posebice ako si u upravi i ako imaš na sebi odgovornost, onda „jednostavno ne smiješ dozvoliti da neke stvari ostanu neriješene“.
SGS će, očekuju, ove godine postati profitabilan, a do sada su svake godine imali rast od 250 pa do čak 300 posto. Tajna je u tome, kaže, što slušaju zaposlenike i ne donose odluke jednostrano i diktatorski. Pravi su primjer kako se kompanija treba odnositi prema svojim zaposlenicima.
„Primjerice, u početku smo inzistirali na radu iz ureda da se stvori osjećaj tima. Sad kad to imamo, prihvatili smo želju svojih ljudi da rade u većoj mjeri hibridno. Također, uveli smo nagradu za zaposlenika kvartala… to su sitnice koje čine razliku“.
U SGS-u djelatnik se ne gleda kao trošak – kako to često biva, posebno u velikim korporacijama, već se gleda da njegova radna uspješnost doprinosi uspješnosti firme, pa i motivaciji i dobroj kulturi. Uveli su i anketu o zadovoljstvu zaposlenika koju provode polugodišnje, a koja je prilika da se čuje glas zaposlenika i da porade na njihovu zadovoljstvu.
„Imamo na umu da kulturu tvrtke ne gradi uprava, nego ju grade ljudi. Da bi tu kulturu ljudi uspješno izgradili, oni moraju biti motivirani i biti zadovoljni“, objašnjava operativna direktorica čija nam je priča snažan podsjetnik da je važno slijediti svoje srce, biti hrabar u donošenju odluka i uvijek ostati dosljedan svojim vrijednostima.
Foto: Privatna arhiva
