Suzana Divić je Senior Project menadžerica u Njuškalu, tvrtki u kojoj radi proteklih pet godina, a već 14 godina radi i kao nastavnica na Veleučilištu suvremenih informacijskih tehnologija. Nakon čak 17 godina u telekomunikacijama, od kojih zadnje tri u project managementu, odlučila se na promjenu industrije, ali ostala je u vođenju projekata, čime se bavi posljednjih desetak godina. Iako do sada nije promijenila puno tvrtki, upravo joj pozicija project managera sa svakim novim projektom pruža taj uvijek željeni osjećaj promjene. Otkrila nam je što je po njoj danas ključ za zadržavanje zaposlenika, posebno u IT području, ali i zašto misli da, kada govorimo o poslu, mlađe generacije bolje štite svoje granice od starijih.
Prilike za edukaciju ne propušta
Diplomirala je matematiku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, a vrlo brzo nakon diplome zaposlila se na radnom mjestu informatičarke u Partner banci. Nekoliko godina provela je u bankarskom sektoru, a onda je prešla u telekomunikacije, točnije – u A1, tadašnji Vipnet.
Nakon gotovo punoljetnosti u telekomunikacijskoj industriji, Suzana je osjetila želju za promjenom, a njezina promjena bio je – Njuškalo. Vesele ju zanimljivi projekti na kojima je dobila priliku raditi, kao što su uvođenje CRM i Billing sustava, uvođenje mogućnosti direktnih rezervacija za Njuškalo turizam te uvođenje PayProtect usluge. „Poslovi vođenja projekata iz različitih domena osiguravaju da se uvijek nauči nešto novo i da nikada nije dosadno“. Samo riječi hvale ima i za tim ljudi s kojima radi.
„Njuškalo je agilno okruženje s puno kvalitetnih mladih ljudi s kojima je užitak surađivati, kao i s djelatnicima ostalih Styria kompanija“.
Na svom karijernom putu prošla je i mnogo različitih edukacija. Uvijek rado iskoristi priliku za učenje, ne samo u smislu specijalizacije u postojećim znanjima, već i u svrhu proširivanja vidika. Raduje se prilici da savlada nešto novo, a motivaciju najlakše nalazi upravo u promjeni. Certificirani je voditelj projekata (PMP), ali rad u agilnom Njuškalo okruženju ju je motivirao da produbi znanja i vještine iz područja agilnog upravljanja projektima, koje u zadnje vrijeme prakticira.
Generalno smatra da je sretan svatko tko radi posao kojeg voli, a kad osoba voli to što radi onda će se rado i usavršavati i u tome biti odličan stručnjak.
Pročitajte više: 3 pitanja koja će vam otkriti jeste li odabrale svoj istinski poziv
Na posao nastavnice gleda kao na hobi
Uz stalni posao, honorarno radi i kao nastavnica na veleučilištu VSITE, i to na kolegijima čiji je fokus na bazama podataka, a upravo su one, govori nam Divić – njezina stara ljubav.
„Osim što volim baze podataka, raduje me i komunikacija sa studentima, pa na taj angažman, koji traje sad već skoro 15 godina, gledam više kao na svoj hobi“.
Suzani je, kao i mnogima, izazov na karijernom putu predstavljalo usklađivanje i razdvajanje privatnog i poslovnog vremena.
„Žao mi je što nisam to bolje izbalansirala u korist privatnog vremena, pogotovo u razdoblju dok mi je dijete bilo malo“.
Osvrnula se i na problem današnjih tehnologija koje su omogućile da poruke i e-mailovi stižu do nas u trenutku kada su poslane. Ističe da smo mi ti koji moraju podvući crtu i odlučiti koliko će ažurno provjeravati pristigle poruke i kojom će dinamikom na njih odgovarati, što je također često izazovno.
Pročitajte više: E-mailovi ili instant poruke, što je veći stres?
Nužno je postaviti granice na radnom mjestu
U trenucima većeg pritiska i dinamike, ponekad joj predstavlja izazov odvojiti se od posla, iako takva kraća razdoblja smatra prirodnima u IT industriji. Nakon dugačke pripreme i razvoja projekta tipično je užurbano pred „go-live“. Teško joj je tada prestati razmišljati o poslu čak i ako nije fizički uz računalo. Objašnjava da ne uspijeva uvijek prevladati ovaj izazov, ali ga je osvijestila, pa se oko prevladavanja može i više potruditi.
Problem vidi u slučajevima kada takav angažman traje dugo ili se prečesto ponavlja.
„Mislim da na svima nama leži odgovornost na vrijeme i jasno komunicirati kada je previše. Sami ne smijemo dopustiti da se prevelik angažman protegne u nedogled. Ponekad je nužno čak i spustiti vlastita očekivanja ako ocijenimo da žrtvujemo previše privatnog, ali perfekcionizam nam je u tome najveći neprijatelj“.
Čini joj se da mlađe generacije imaju zdraviji i bolji stav prema balansu privatnog i poslovnog te da bolje štite svoje granice, što joj je veoma drago.
„Ako sami ne štitimo svoje granice, neće ih ni drugi poštovati“.
Mlađih generacija dotaknule smo se i u aspektu čestih promjena poslova, što je u posljednje vrijeme česta tema rasprava. Suzanino razmišljanje zanimalo nas je prvenstveno zbog toga što je i sama u jednoj tvrtki provela čak 17 godina, ali i zbog toga što je već skoro 15 godina u konstantnoj interakciji s mladim ljudima – studentima.
Pročitajte više: Često mijenjanje posla- prednost ili uteg na razgovoru za posao?
Više nije dovoljno ubaciti igračke i besplatni sok u radni prostor
Za početak napominje da, kada je riječ o IT-u, području u kojemu i sama radi, smatra da je česta promjena poslova primarno stvar tržišta. Kako kaže, ondje radne snage nedostaje, a to joj definira i cijenu, kao i ostale uvjete koji su zaposlenicima važni.
„Tržište rada je sve više globalno, radi se sve više remote i stručnjaci više nisu limitirani prebivalištem. Samo nebo je granica“.
Što se tiče konkretno mladih, kaže da je možda i do odgoja ili okolnosti u kojima su mlađe generacije stasale.
„Danas općenito radnici više ne prihvaćaju bilo kakve uvjete, ne pristaju na nefer odnose i izrabljivanje. Imaju svoju viziju, idu za njom i ne prihvaćaju lako kompromise. Imaju jasnu sliku kakvog poslodavca ne žele i neće trpjeti i zaista su spremni promijeniti posao bez velikih priprema i upozorenja. Poslodavcima je teže naći i zadržati radnike, pogotovo ako nemaju nešto ekstra za ponuditi“.
Kao ključ zadržavanja zaposlenika u IT-u vidi primarno kvalitetne projekte, na kojima mladi ljudi imaju priliku ispeći zanat i koji će im biti dovoljno izazovni da ih drže motiviranima. Pritom je potrebno ići u korak s tehnologijom i modernim trendovima, jer ljudi koji su prisiljeni raditi na zastarjelim tehnologijama osjećat će se kao da stagniraju i lakše će otići u odnosu na nekog tko osjeća da na poslu ide u korak s vremenom i usvaja nova kompetitivna znanja i vještine. Također, smatra da je ljudima jako važna fleksibilnost poslodavca što se tiče radnog vremena te fizičkih dolazaka na posao, ako sam posao to ne zahtijeva.
„Vrijeme štancanja kartica po meni je stvar prošlosti. Prerasli smo onu fazu kad je bilo dovoljno nabaciti koji team building i ubaciti igračke i besplatni sok u radni prostor, u bilo kojem zanimanju“.
Pročitajte više: Zašto je team building popularan?
Neformalna razmjena iskustava s kolegama zlata vrijedi
Ipak, ne negira važnost samih team buildinga i neformalnih druženja s kolegama za izgradnju kvalitetnog tima. Dapače, u poslovnom okruženju najviše ju raduju upravo trenutci kada se ona i kolege upute na druženje ili na zajednički gablec.
„Tako se potiče neformalna razmjena iskustava, koja je po meni od neprocjenjive vrijednosti za tim. Smatram da puno znači kada imate kolege s kojima se možete konzultirati ili kojima se možete barem ponekad izjadati. To pogotovo znači ljudima koji su još uvijek neiskusni ili se nalaze na poslovima koje do sada nisu radili“.
U tom pogledu veoma je zadovoljna s atmosferom u Njuškalu, gdje su ljudi u pravilu vrlo otvoreni i pristupačni te rado razmjenjuju iskustva, što je još jedan razlog zašto voli svoj posao.
Za nju je uspjeh kada osoba radi ono što voli, a to je, možemo reći, cilj kojemu svi težimo. Divić dodaje da je do cilja lakše doći ako imamo fokus na onome što je zaista bitno, umjesto da svoju pažnju dijelimo na puno manje bitnih stvari.
„Vjerujem da je svačija definicija uspjeha različita. Ja ne gledam uspjeh ljudi kroz veličinu plaće koju dobivaju, koliko zvučnu titulu imaju, niti koji tip posla obavljaju. Kad vidim da netko djeluje zadovoljno sobom i svojim životom, taj je za mene uspješan. Ključ uspjeha pritom vidim u ljubavi prema poslu koji obavljamo, upornosti i konzistentnosti s kojom ga obavljamo te u jasnom definiranju prioriteta“.
Pročitajte više: Koja je vaša definicija uspjeha?
‘Promjene nas tjeraju da rastemo i razvijamo se’
A jedan od glavnih razloga zašto voli svoj posao jest činjenica da radi u dinamičnom, stalno promjenjivom okruženju. Uglavnom se radi o većoj količini aktivnosti i projekata, o držanju oka na više stvari u paraleli. Objašnjava da svatko od nas ima neku svoju mjeru koliko toga je optimalno – „kako nije dobro da je posla previše, tako nije dobro ni da je premalo, jer najgore je kad vam je na poslu dosadno“.
Pomislili bismo da joj je zbog te dinamike na radnom mjestu stresno, ali Suzana poručuje: „Promjene uvijek donose i nešto stresa, ali taj stres ne mora biti negativan.
Kad su promjene smislene i u skladu sa smjerom u kojem vjeruje da bi tvrtka trebala ići, onda su one dobra stvar iako nas malo izbace iz svakodnevne rutine. Svaka promjena tjera nas da rastemo i razvijamo se, čak i kad promjene vidimo kao negativne jer pritom razvijamo bolju toleranciju i izdržljivost.
„Čini mi se da se kroz vrijeme naviknemo na mogućnost promjene i da jednostavno očeličimo na to“, zaključuje.
Foto: Canva / Njuškalo
