Ne samo da je tabu već je i kriminal – Hrvatska je zadnja država u Europskoj uniji koja kažnjava baš svaku prodaju seksualnih usluga. Dok ostale zemlje imaju više ili manje uspješne modele regulacije, pitanje seksualnog rada u Hrvatskoj i dalje spada u sferu kriminala.
Cherry pop festival, koji već drugu godinu zaredom progovara o ‘škakljivim’ pitanjima ljudske seksualnosti, ove je godine kao temu odabrao seksualni rad. Tim je povodom pred samo zatvaranje festivala održana i tribina “Regulacija seksualnog rada u Hrvatskoj” s ciljem poticanja rasprave o pitanjima seksualnog rada. Je li seksualni rad oblik rodnog nasilja ili posao koji nije pravno i društveno priznat? Koji su sve modeli regulacije seksualnog rada? Koje su prednosti i nedostaci tih modela? Ovo su samo neka od pitanja o kojima se raspravljalo.
“Postoje bolji načini zakonske regulacije seksualnog rada nego što imamo trenutno”, u razgovoru za Women in Adria istaknuo je Jerko Stjepanović, producent festivala Cherry pop.
Dvosmislen, nejasan i zastario zakon
Naime, dok u u Europskoj uniji postoji sve veći interes za rješavanje sociološkog i pravnog pitanja regulacije seksualnog rada, u Hrvatskoj (političke) volje nema. U Hrvatskoj se pitanje seksualnog rada iliti prostitucije regulira Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira. Već je gotovo pola stoljeća to pitanje regulirano člankom 12 ovog zakona koji kaže: “Tko se odaje prostituciji kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 20 do 100 eura ili kaznom zakona do 30 dana”.
Ako se pita Marija Antić s Instituta Ivo Pilar, koja je radila na projektu “Regulacija prostitucije u Hrvatskoj”, riječ je o vrlo zastarjelom zakonskom okviru.
“Ovakvim zakonom sama prodaja seksualnih usluga se kriminalizira. Ovakva uredba je dvosmislena i nejasna”, napominje.
Prostitucija je kompleksan društveni problem, a postoje brojne kontroverze u pogledu najboljih politika i zakonskog modela, zaključeno je u znanstvenom istraživanju Instituta Ivo Pilar. Politike prostitucije i dalje se razmatraju najčešće kao „politike moralnosti“ koje karakteriziraju ideološki sukobi, te pitanje javnog reda i mira. Kako je to toga uopće došlo?
Pročitajte više: Feminizam nije savršen niti bi trebao biti. Zašto očekujemo nemoguće?
Zagreb prednjačio po broju javnih kuća
Zagreb je sve do Prvog svjetskog rata bio po broju javnih kuća među prvima u Europi. Legalno su se otvarali obrti koji su se bavili ‘najstarijim zanatom na svijetu’. Gradska vlast izdavala je seksualnim radnicima obrtnice, plaćali su porez, a seksualni radnici imali su liječničku zaštitu. Sve je promijenila, objašnjava nam Marija Antić, epidemija sifilisa u Prvom svjetskom ratu. Tada je došlo do zaključka da je za epidemiju kriva prostitucija.
“I to je ostavilo traga na to kako mi i danas gledamo osobe koje se bave seksualnim radom. Ostala nam je stigma još iz tog vremena”, naglašava Antić.
Temeljno ljudsko pravo – pravo na slobodu izbora zanimanja i pravo na rad – seksualnim radnicima u Hrvatskoj je onemogućeno. Dok je diljem Europe i svijeta legalno pružanje, seksualnih usluga, u Hrvatskoj se ono kažnjiva. To je, naglašava Antić, kontra UN-ovih preporuka i preporuka Europskog parlamenta i drugih europskih institucija čija je Hrvatska članica.
Antić se zalaže za potpunu dekriminalizaciju seksualnog rada. Sama legalizacija nije dovoljna, smatra.
“Modeli legalizacije, kakve imaju primjerice Njemačka, Nizozemska, Austrija i Mađarska, znače da je moguće baviti se seksualnim radom. Ipak, legalizacija označava vrlo strogi nadzor i kontrolu osoba koje se time bave pa to ponovno ‘tjera’ seksualne radnike u svojevrsnu ilegalu.
“Postane preteško ispunjavati sve obaveze koje im se nameću i lakše im je raditi u nekoj ‘sivoj zoni'”, navodi. Ipak, siva zona čini ih izloženima eksploataciji i dovodi do toga da se događaju situacije poput one u Njemačkoj gdje veliki problem predstavlja trgovina ljudima. Stoga je dekriminalizacija najbolje rješenje, a primjer dobre prakse u Europskoj uniji je samo Belgija.
Pročitajte više: Promoviraju li Severinini „Silikoni“ sponzoruše ili šalju snažnu društvenu poruku?
Dekriminalizacija – kako je Belgija regulirala seksualni rad
Belgija je prije nešto više od godinu dana, po uzoru na Novi Zeland, donijela zakon koji je omogućio seksualnim radnicama da žive legalno. Dekriminalizirao je njihov rad i dodijelio im ravnopravna prava kao i druge osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost, uključujući socijalnu sigurnost, naknadu za nezaposlenost, pristup zdravstvenoj zaštiti, porodiljni dopust…
Osim toga, sve treće strane koje na neki način podupiru njihov rad više neće biti gonjene. Do sada je svaki bankar, računovođa, osiguravatelj, pravni savjetnik ili čak web dizajner koji je “pomogao” seksualnom radniku mogao biti smatran počiniteljem kaznenog djela, baš kao i vlasnici nekretnina koje su seksualne radnice koristile za svoje poslovanje.
Belgija je prva europska zemlja koja je usvojila ovakve mjere. Tek je druga u svijetu, nakon Novog Zelanda. I jedna i druga zemlja svoje su nove zakone donijeli u suradnji s organizacijama seksualnih radnika.
“Nije se sve ispravilo u par godina, ali su iskustva znatno bolja nego u drugim modelima”, upozorava Antić.
Nordijski model – kažnjava se klijent, a svaki seksualni rad je eksploatacija
Popularan model pristupanja regulaciji seksualnog rada je takozvani nordijski model, poznat i kao švedski model. Ovakav pristup seksualnom radu kriminalizira klijente. Glavni cilj modela je ukidanje seksualne industrije kažnjavanjem kupnje seksualnih usluga. Do 2019. godine, tri od 27 država članica Europskog parlamenta su u potpunosti ili djelomično usvojile ovaj model.
Za nordijski model zalaže se i hrvatska Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, kaže Anić.
“Iz radikalnofeminističke perspektive, Pravobraniteljica drži da je prostitucija uvijek i u svakom slučaju eksploatacija”, pojašnjava.
Naime, radikalnofeministička pozicija kaže da je sav seksualni rad seksualno ropstvo i da nitko ne može svojevoljno pristati na pružanje komercijalnih seksualnih usluga.
Regulacija seksualnog rada u Hrvatskoj – svi protiv kažnjavanja, ne slažu se oko načina regulacije
Istraživanje koje je proveo Institut Ivo Pilar pokazalo je da su u Hrvatskoj svi policy makeri na istoj strani – svi su protiv kažnjavanja seksualnog rada. Ipak, ne slažu se oko toga koji je model najbolje rješenje.
“Razgovarali smo s policajcima, sudcima, NGO, Pravobraniteljicom, ljudima iz Ministarstava… i apsolutno nitko nije za kažnjavanje jer vide da nema smisla i da se time ništa ne mijenja”, napominje Antić.
Sa strane političkih stranaka su, pak, naišli na muk.
“Nitko s nama nije htio niti razgovarati – jer nemaju stav. Oni o tome ni ne raspravljaju. U politici je pitanje seksualnog rada kao neki vrući krumpir kojeg se nitko ne želi prihvatiti”, naglašava Antić pa dodaje: “seksualnost je tabuzirana i mora se izvući na svjetlo, dokle god je zagurana u mrak i na margine, dotad je pogodna za kršenje ljudskih prava”.
Pročitajte više: Feminističke knjige koje zaslužuju mjesto na vašoj polici
Termin ‘prostitucija’ ideološki je obojana, a u Hrvatskoj žene nisu klijenti
Antić je bila i jedna od sudionica tribine koju je u sklopu Cherry pop festivala moderirao Jerko Stjepanović. Osim nje sudjelovale su i Mina – aktivistica za prava seksualnih radnika i Dana Budisavljević – redateljica i producentica čiji je redateljski prvijenac “Sve 5” tematizirao upravo pitanje prostitucije odnosno seksualnog rada.
Danin dokumentarni film prati priču o Lidiji, djevojci koja je s 19 igrom slučaja završila u izlogu crvene četvrti u Amsterdamu, a nakon povratka u Hrvatsku susreli su je mnogobrojni izazovi počevši s onim kako pronaći posao i izbjeći osudu ili sažaljenje javnosti.
“Prošlo je 20 godina od kad je film izašao. Premalo se pomaknulo”, upozorila je Budisavljević.
Dotaknuli su se i rodne obojanosti seksualnog rada. Podaci potvrđuju da se seksualnim radom uglavnom bave žene.
“Neovisno o tome tko pruža uslugu, klijenti su uvijek muškarci, barem u hrvatskom kontekstu”, upozorila je Antić pa dodala da treba oprezno baratati i samim terminima. Termin “prostitutka” ideološki je obojan, dok je “seksualna radnica” neutralan pojam.
“Termini ‘k*rva’ i ‘prostitutka’ pridonose stigmi”, potvrdila je i Mina i naglasila da seksualne radnike jako boli kada se u javnosti govori o ‘prodaji tijela‘.
“Nelagodno je, strašno je priznati da se baviš seksualnim radom. Tu je stigma, ali i nepovoljan zakon. Zato u Hrvatskoj nema udruga koje bi se zalagale za njihova prava”, upozorava Mina. Dodaje da dekriminalizacija ne mijenja ništa za društvo, ali mijenja za one koji se ovim poslom bave.
“Sve što država treba je dati radnička prava. Jer nije za ovaj posao dovoljno samo htjeti novac – potrebne su vještine. Potrebno je i dobro upravljanje vremenom i administrativne vještine i komunikacijske… ne treba to zanemariti”, zaključila je aktivistica.
Foto: Petra Orešković / Cherry Pop Festival
