Podizanjem svijesti o važnosti fizičke aktivnosti porasla je i ponuda različitih individualnih i skupnih programa u sve većem broju centara i studija za vježbanje. Iako je ponuda uistinu velika i šarolika, glavni kriterij pri odabiru programa u svakom bi slučaju trebala biti kvaliteta, stručnost i educiranost ljudi čijim se rukama i metodama prepuštate.
Sanja Zrnić punih 12 godina u vlastitom centru pomaže brojnim klijentima, svojim znanjem, pristupom i iskustvom postavivši letvicu daleko iznad konkurencije.
Nakon završetka osnovne i srednje škole u rodnom Sisku, Sanju Zrnić put odvodi u Zagreb, gdje stječe diplomu na Kineziološkom fakultetu na temi “Primjena vježbi disanja (pranayama) u programima sportske rekreacije”. Uz stjecanje diplome za obrazovni profil profesor fizičke kulture, Sanja dolazi i do dopunske kvalifikacije za rad na osnovnim kineziološkim transformacijama – fitness.
Svjesna kako profesionalnu karijeru ne može graditi samo na znanju stečenom na fakultetu, orijentirala se na niz neformalnih edukacija, koje su počele s edukacijama za Pilates (1. Pilates basic & intermediate course, 2. STOTT PILATES). S novim certifikatima u svojim rukama i konkretnim alatima za rad odmah se posvetila i podučavanju Pilates metode vježbanja.
Puno edukacije i usavršavanja kao temelj za vlastiti biznis
“Nakon toga sam znanje širila kroz edukaciju za učitelja Yoge (RYT 200), a riječ je o međunarodno priznatom certifikatu 200-satne obuke Yoge. Tako sam zapravo uz Pilates i sva kineziološka znanja, koja su zapravo temelj svemu čime se bavim, išla dalje pa sam kroz radionice i edukacije nastavila razvojni put. Konstantnim educiranjen, malo po malo širila sam programske sadržaje, odnosno, sve ono što sam naučila stavila sam u jedan sat vježbanja zato što zbog karakteristika naših tijela, kako živčano-mišićnih, biomehaničkih, funkcionalnih, tako i anatomskih, važno je da se višeslojnim pristupom osiguramo cjeloviti tjelesni razvoj te tako idemo sigurno i prema zdravlju”, priča nam na početku razgovora Sanja Zrnić.
Kao bivša aktivna odbojkašica, jedno je vrijeme radila i u Odbojkaškom klubu Mladost, kao i u nekoliko Pilates studija, gdje je vodila Pilates programe, da bi se prije 12 godina odlučila na veliki iskorak te krenula u vlastiti biznis. Otvaranjem vlastitog centra koji danas nosi naziv REcreare, Sanja je ispunila želju da sustavnim i višeslojnim pristupom klijentima, sva svoja znanja i vještine usmjeri prema poboljšanju kvalitete života što osigurava ovaj zdravstveni koncept vježbanja.
Naime, u svojem pristupu koristi i protokole iz područja rehabilitacije, odnosno, praške rehabilitacijske škole dinamičke neuromuskularne stabilizacije (DNS). Radi se o metodi nastaloj iz razvojne kineziologije, nauke o pokretu koja se bavi motoričkim razvojem djece do prve godine starosti. Riječ je o nadaleko hvaljenom, kvalitetnom i korisnom pristupu u korekciji motoričkih programa.
Još jedan važan pristup pokretu je uključen u REcreare kineziološki program, a to su metode iz kinestetičkog spektra, koje za cilj imaju otkloniti napetosti, restrikcije u opsegu pokreta, vratiti mišićnu funkcionalnost. Alati kojima se služe ovi pristupi su visoka pažnja pri izvođenju pokreta, svjesnost, opuštenost, poštivanje informacija koje nam šalje naše tijelo pri izvođenju pokreta. Meditativni, polagani pokret i naša prisutnost u izvođenju pokreta u ovoj metodi vode nas u psihofizičko rasterećenje.
“Imala sam namjeru sve to objediniti u jedan program kojeg sam nazvala REcreare kineziološki program. Iznimno sam njime zadovoljna jer sadrži višeslojnost i cjelovitost u pristupu tijelu u pokretu, a izučavala sam također i različite metode relaksacije koje su dio REcreare programa – Škola relaksacije”, kaže nam Sanja.
Butique centar za individualni pristup klijentima
U početku je paralelno radila u Zagrebu i Sisku, danas u Sisku radi njena kolegica Sanja Tomašević, dok je Sanja isključivo koncentrirana na Zagreb. Uz Sanju u REcreare centru radi i njen kolega Marko Kolak koji ima priliku učiti i raditi uz mentorstvo. REcreare je boutique centar u kojem u jednom satu vježba od pet do osam ljudi, tako da se može ostvariti individualni pristup svakom korisniku. U pripremi je otvaranje još jednog centra u Vodnikovoj.
Biti vlasnik vlastitog biznisa, “sam svoj gazda”, koliko god zvuči atraktivno, nije nimalo lagano. Na svojoj koži to je osjetila i Sanja, no unatoč svim problemima i odricanjima, odlično se snalazi u poduzetničkim vodama punih 12 godina.
“Najmanje je onako kako to doživljavaju ljudi sa strane. To je posao u kojem ja odrađujem sve zadatke za koje netko tko radi kao dio većeg sustava, niti ne zna da postoje. Sve su to zadaci nužni za funkcioniranje posla, da bih uopće došla do pozicije da se bavim svojom primarnom djelatnošću. Od čišćenja, komunikacije s klijentima na dnevnoj bazi, papirologije, promocije, edukacije koju su česte i skupe… Tek na kraju lanca dolazi moje bavljenje kineziološkom djelatnošću. Ovaj posao još je po nečemu poseban. Iako formalno nemam šefa, svaki moj klijent je u neku ruku moj nadređeni.”
Svijest o važnosti vježbanja danas je daleko veća nego što je bio slučaj prije nekoliko godina. I sami centri se trude saznati puno više informacija o svojim klijentima, kako bi za svakoga mogli napraviti poseban program vježbanja. Zapravo, tako bi stvari trebale funkcionirati, no, da li je baš tako i u praksi?
“Formalno postoji način kontrole tko otvara ili radi u fitness centrima, ali u praksi ima dosta manjkavosti. Prema Zakonu o sportu, osobe koje nisu završile formalnu naobrazbu koja je verificirana od strane Agencije za odgoj i obrazovanje, ne može raditi u praksi s klijentima na njihovim tjelesnim aktivnostima. No, postoji mnogo propusta u praksi. Tako primjerice, u Zagrebu postoji nekoliko škola joge, koje godišnje izbace 100-tinjak učitelja Yoge čija (ne)znanja mogu biti fatalna za njihove polaznike. Ti se ljudi neometano bave ljudskim tijelima i pokretima. Nažalost, s minimalnim znanjima rade mnogo pogrešaka. Pošto dolaze iz škola u kojima se znanje prenosi tradicijski, pozivaju se na legimitet svojih učitelja, bez ikakvih funkcionalnih, biomehaničkih, fizioloških i anatomskih objašnjenja. Koji god njihov cilj bio, koriste ljudsko tijelo i njemu pripadajući pokret kao alat.”
Provjerite instruktora prije upisa na neki program vježbanja
Stoga, savjetuje Sanja, odlučite li se za neki program vježbanja obavezno provjerite, kako legitimitet instruktora, tako i samu pozadinu diplome, odnosno, njezinu sadržajnu vjerodostojnost. Prepuštanje vlastitog tijela u ruke nestručne osoba riskirate dodatno pogoršanje zdravlja. O povredama nastalim na nekompetentno i neodgovorno vođenim satovima još uvijek se priča po malim i zatvorenim krugovima. Oštećenja su ponekad toliko ozbiljna da je upitno i njihovo potpuno izlječenje. Bolovima i ozljedama jednostavno nije mjesto na satovima kojima je cilj unapređenje i poboljšanje ljudskog zdravlja.
Vježbanje je postalo višedimenzionalna znanost s vrlo mnogo pristupa koji imaju svoju smislenost i logiku. No, kako to obično biva, pojedina tehnika u određenom trenutku stekne ogromnu popularnost. Kako bi centri privukli klijente u svoju ponudu uvedu novu tehniku bez da u svojem kadru imaju educirane ljude za njezino prakticiranje.
“Takva se situacija dogodila s Pilatesom. Ljudi se ne odu educirati već pročitaju neko šturo štivo ili pogledaju video o Pilatesu. Krivo interpretiraju osnovne principu, klijenti nasjednu na reklamu i tada se mogu dogoditi veliki problemi. Jako malo je na tržištu legitimiranih učitelja koji se bave ljudskim tijelima i to postaje vrlo zabrinjavajuće”, ističe Sanja Zrnić, dodajući i kako je mnogo instruktora educirano samo za jednu tehniku vježbanja, što nikako nije dovoljno.
Fitness, odnosno bavljenje tjelesnom aktivnošću, mora predstavljati most između fizikalne terapije i svakodnevnog života. Kineziolog i fizioterapeut moraju krenuti jedan prema drugome zato što su njihovi klijenti, u pravilu, rubni slučajevi. Riječ je o ljudima s popularnim poteškoćama, bolovima, raznim sindromima… Ljudi čije su životne navike daleko od preporučenog koncepta zdravog života.
“Ja kao kineziolog, odnosno praktičar, moram biti upućena u fizioterapijske mehanizme bez obzira što nisam fizioterapeut, jer moram znati raditi s takvim ljudima da im ne napravim štetu, bez obzira što sam svojim djelovanjem u rekreacijskom spektru. Problem je što se fitness danas promovira i reklamira kroz ljepotu, a ne kroz zdravlje.”
Postoji i doza neodgovornosti od strane klijenata, kada instruktoru prešućuju o svojim poteškoćama, a tako riskiraju da prakticiranjem određenog programa samo još više pogoršaju vlastito zdravstveno stanje.
Klijenti prepoznaju znanje i stručnost
Upravo stoga Sanja je svojim znanjem i pristupom stekla veliki kredibilitet i popularnost. Najveći broj novih ljudi dolazi po preporuci aktualnih ili bivših klijenata s kojima je radila, a većeg priznanja od toga za svoj rad teško da može dobiti.
“Jako sam zadovoljna s osobama koje dolaze vježbati. Pri tome mislim na stanje njihove svijesti, odnosno što nam se podudaraju ideje, jer svi moji klijenti vježbaju radi podizanja kvalitete života i poboljšanja zdravlja, a ne da je glavni motiv postizanje savršene tjelesne ljepote s kojom smo neprestano bombardirani sa svih strana.”
Upravo radi širenja svijesti o važnosti vježbanja neposrednim pristupom, Sanja je postala dio platforme Women in Adria.
“Potrebno je ostvariti bliži kontakt s potencijalnim korisnicima. Komunikacija ne smije biti isključivo preko letaka ili društvenih mreža, već želim kontakt “oči u oči”, pojašnjava nam Sanja, koja se u praksi bori s još jednom vrlo uobičajenom stigmom.
Naime, klijenti često dolaze na njezina vrata s riječima “Nikada nisam voljela vježbati” ili “Nikada nisam bila sportski tip”. Riječ je o učestalom uvjerenju ljudi, koje je potpuno netočno utipkano u njihovu svijest. Problem u ovom slučaju u velikoj mjeri leži u školskom programu tjelesnog odgoja, koji je nerijetko sastavljen od sportova i motoričkih sposobnosti koje nisu potrebne za osnovnu higijenu pokretom.
“Definicija sporta i sportske rekreacije su potpuno nasuprotne. Tamo gdje završava sportska rekreacija nalazi se referentna točka za sport. Cilj sportske rekreacije je zdravlje, a referentna točka sportu je zdravlje, dok mu je cilj sportski rezultat. I kada dijetetu netko na tjelesnom odgoju ocjenjuje skok šut, skok u dalj, vršno odbijanje… i pritom ne dobije visoku ocjenu, stvorite mu frustraciju i pogrešno uvjerenje za čitav život. Većina tih vještina i sposobnosti nisu nam urođene, dok samo ono što nam je urođeno je ujedno i dovoljno. Dakle, tjelesnom aktivnošću usmjerenom prema zdravlju se može i treba baviti svatko!”
Foto: privatna arhiva Sanje Zrnić
