Sakaćenje ženskih genitalija, poznatije kao female genital mutilation, procedura je čijem je riziku godišnje izloženo oko 4 milijuna djevojčica diljem svijeta. Većina njih će biti osakaćene prije 15. rođendana. Međunarodno je priznato kao kršenje ljudskih prava, zdravlja i integriteta djevojaka i žena, objašnjava UN.
Sakaćenje ženskih genitalija dio je tradicije?
Ovaj se postupak izvodi na ženi ili djevojčici kako bi se izmijenile ili ozlijedile genitalije iz nemedicinskih razloga. Ono najčešće uključuje djelomično ili potpuno odstranjivanje vanjskog spolovila. Sakaćenje ženskih genitalija kršenje je temeljnih ljudskih prava koje te djevojčice i žene imaju, upozorava UNICEF.
U zemljama koje imaju ovakvu praksu sakaćenje žena društvena je norma ukorijenjena u rodnoj nejednakosti gdje se na nasilje nad djevojkama i ženama gleda kao društveno prihvatljivo. Zašto se ovaj brutalan čin uopće radi? U nekim se slučajevima to smatra obredom koji označava prelazak u odraslu dob. Mnoge zajednice genitalno sakaćenje prakticiraju uvjereni da će ono djevojci osigurati budući brak i obiteljsku čast. Iako to ne zahtijevaju nikakvi vjerski spisi, neki ga povezuju i s vjerskim uvjerenjima. Sve kako bi djevojka zadržala svoju čednost.
Pročitajte više: UN-ovo izvješće kaže da ćemo rodnu jednakost čekati još 300 godina!
Zdravstvenih benefita nema, komplikacije su mnogobrojne
U kulturama gdje je sakaćenje žena opravdano nekim duboko ukorijenjenim vjerovanjima, ono se prakticira i danas, iako nema zdravstvenih koristi za taj zahvat. Suprotno tome, ono može dovesti do strašnih medicinskih komplikacija poput produljenog krvarenja, infekcije, nepolodnosti pa i smrti. Uz sve to, može dovesti do povećanog rizika od prijenosa HIV-a.
A sram? Posljedice na psihu? Djevojčicama koje prolaze ovaj zahvat kontrolira se seksualnost, no ponajviše tjelesna autonomija. Podvrgnute sakaćenju mogu doživjeti komplikacije tijekom poroda, postoporođajno krvarenje, ali i roditi mrtvo dijete. Također, postoje slučajevi smrti novorođenčadi.
Psihološki gledano, sakaćenje može dovesti do gubitka povjerenja koje dijete ima u svoje skrbnike, a uz to i dugoročne anksioznosti, pa i depresije u odrasloj dobi. Iako se gleda kao obred prijelaza u ženskost, nerijetko je neposredna preteča dječjeg braka, navodi Equality Now.
Pročitajte više: Afganistanke već godinu dana pod vlašću Talibana – Spolni apartheid ili strah od neovisnih žena?
Žene se sakati kad dosegnu seksualnu zrelost
Čak i ako se u obzir uzme činjenica njegovanja kulturalnih vrijednosti i nasljeđa, ova praksa nema nikakvu medicinsku pozadinu. Za usporedbu, ne postoji ekvivalent ovakvog obreda za muškarce. Najsličnije je obrezivanje, koje se i danas obavlja diljem svijeta, te također nema medicinski dokazane prednosti za reproduktivno i općenito zdravlje. I dok se muškarce obrezuje nakon rođenja, žene se sakati kad dosegnu seksualnu zrelost, u najranjivijoj dobi za mlade žene. Uz odrastanje i mnoge hormonalne promjene, a i fizičke, koje ženski spol prolazi, ovakva praksa ostavlja trajne fizičke i mentalne posljedice na mladu osobu.
Bitno je naglasiti da se genitalno sakaćenje odrađuje neovisno o pristanku djevojke, u toj mjeri da se čak i nakon osobnog protivljenja, njih podvrgava toj torturi. Da, to je mučenje.
Prisiljavanje djevojke ili žene da se podvrgne sakaćenju kako bi se održao društveni i ekonomski status samo je po sebi kršenje ljudskih prava, tumači Equality Now.
Izostaje priziv savjesti medicinskog osoblja
U zajednicama koje održavaju ovu ‘tradiciju’ sakaćenje kao obred provode tradicionalni obrezivači. Osobe su to koje igraju i druge bitne, središnje uloge u svojim zajednicama, poput prisustvovanja porodu. Neke zemlje koje ne odustaju od ove prakse ‘natjerale’ su pružatelje zdravstvenih usluga da provode sakaćenje žena. Uz imunizaciju novorođenčadi nudi se i sakaćenje ženskih genitalija. Iako neku razinu višeg povjerenja može ulijevati činjenica da sve više obučenih zdravstvenih radnika obavlja sakaćenje, ono je i dalje nesigurno. U suštini, proces uklanjanja i oštećivanja zdravog tkiva ometa prirodne funkcije tijela djevojčica i žena.
Gdje je ovdje priziv savjesti? Kako netko tko je prošao medicinsku obuku i zdravstveni je djelatnik može, posebice ako je žena, pristati odraditi zahtjev kojim se ugrožava zdravlje mladog organizma u razvoju?
Više je tipova sakaćenja koji svaki na svoj način otklanja dio ženskog spolovila. To su djelomično ili potpuno uklanjanje klitorisa, malih usana, sa ili bez izrezivanja velikih usana. Možda najinvazivniji je tip u kojem se sužava vaginalni otvor tako da se stvori pokrovna brtva rezanjem i postavljanjem malih i/ili velikih usana, sa ili bez izrezivanja klitorisa. Konačno, u sakaćenje spada bušenje, zasijecanje, struganje i kauterizacija.
Pročitajte više: Moralna policija odvodi žene na ‘edukaciju’ o hijabu? U Iranu ubili djevojku zbog kršenja zakona
Kršenje temeljnog ljudskog prava
Gledajući genitalno sakaćenje žena kroz ljudska prava, ono krši prava žena i djevojčica na jednakost, život, sigurnost osobe, dostojanstvo, kao i slobodu od diskriminacije i mučenja, okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja.
Najveća koncentracija sakaćenja primjećuje se u 30 zemalja u Africi i na Bliskom istoku, a prakticira se i u nekim zemljama Azije i Latinske Amerike.
Bez nepotrebne generalizacije i trpanja kultura koje prakticiraju ovako nešto u isti stereotipni koš, valja napomenuti da je ovo samo jedan od činova kojim se krše temeljna ljudska prava žena. Možda ovo i nije ‘moralna policija’ koja hara Iranom ili kazna na smrt kamenovanjem zbog navodnog preljuba, ali svakako je velika opasnost s kojom se i u 2022. suočava gotovo 4 milijuna žena.
Foto: Canva
