Po prvi put u svojoj 131-godišnjoj povijesti, britanski je Financial Times dobio prvu urednicu, Roulu Khalaf. “Za mene je je to potpuno prirodan razvoj događaja. Štoviše, iznenadila me činjenica da je moje promaknuće izazvalo toliku medijsku pozornost”, rekla je za Vogue.
Povezano:
- Sanja Hrvojević Beganović – žena u industriji teškog naoružanja
- Novinarka Megyn Kelly pokazala kako zadržati svoj stav usprkos pritiscima javnosti
- Novinarstvo – muški sport kojim se bave žene
Roula Khalaf vjeruje da se u medijima sve više gubi slika “klasičnog urednika” i da je proboj žena na te pozicije dio evolucije. Njezin je ured miran i uredan, sa stolom u sredini i policama prepunim nagradama, a veliki stakleni prozori pružaju pogled na London. Kada je u siječnju ove godine izabrana za urednicu, nije ni slutila kakvi su izazovi ispred nje. Naime, Britaniju je tek čekao prvi val pandemije koronavirusom. Bez obzira na to, Financial Times je zabilježio neviđen skok u broju novih čitatelja i pretplatnika. Lansirao je blogove uživo i povjerio najboljim ekonomistima da pišu o tome kako virus mijenja naš svijet. Iako se već u samom startu našla na nepoznatom teritoriju, Khalaf je pokazala da je i više nego dorasla izazovu.
Roula Khalaf uvela je značajne promjene i prije promaknuća
Čak je i prije promaknuća, kao zamjenica, uvodila inovacije koje su promijenile tijek rada Financial Timesa. U tom je razdoblju razvijen JanetBot, program koji analizira slike na web stranici kako bi osigurao ravnopravnu zastupljenost žena. Također, uveden je program She Said He Said, osmišljen kako bi osigurao da informacije koje prenosi list dolaze iz različitih izvora. Potonji je program uveden zbog ranijeg otkrića da je samo 21% citata u člancima bilo od žena.
Prema Khalaf, kada su čitatelji upitani da opišu prvu asocijaciju na Financial Times, većina je opisala muškarca. Njoj je to bilo neobično jer je sama počela čitati list još u tinejdžerskim godinama. Politika i financije oduvijek su joj bili bliski pojmovi. Njezin je otac na početku građanskog rata u Libanonu kratko vrijeme bio ministar ekonomije, a većinu karijere radio je kao direktor američkog osiguravajućeg društva. Odrastajući u Bejrutu, s pogledom na poznati hotel Le Commodore, zaljubila se u novinarstvo.
U mladosti se s obitelji često selila, a svoju je karijeru naposljetku započela u poslovnom novinarstvu koje joj je omogućavalo rad u Americi. Tamo je zatim stekla i titulu prvostupnika i magistra u Škola javnih komunikacija S.I. Newhouse na Sveučilištu u Syracuseu i Columbiji. U početku je radila za Forbes, prije dolaska u Financial Times 1995. godine.
Od dopisnice do urednice
Devedesete su bile vrlo dinamične, a Roula Khalaf je nerijetko radila iz samih središta zbivanja, prvo kao dopisnica iz Sjeverne Afrike, a zatim kao dopisnica s Bliskog Istoka. Iako je Financial Times vrlo transparentno dao do znanja da ne pokriva teme ratova, on ipak ima jednu od najopsežnijih mreža stranih dopisnika na svijetu. “Iako je istina da ne pokrivamo same sukobe, ne možete zaista ispričati priču o politici, gospodarstvu, društvu i budućnosti bez da ste na tom mjestu. Apsolutno morate biti tamo”, tvrdi Khalaf. Međutim, iako zvuči zastrašujuće, tvrdi da je rijetko osjećala strah.
Najviše se bojala, kaže, kada je njezin najstariji sin mogao pročitati novine i vidjeti odakle i kada pisano. Tada je znala da će biti zabrinut za nju:
Govorila sam svojoj obitelji i roditeljima da idem u Jordan kada sam putovala u Irak. Sjećam se da sam jednom nazvala sina, a on je rekao: “Znam da si u Bagdadu.” To je bilo neizbježno jer je Financial Times izlazio svako jutro, a suprug ga nije mogao zauvijek skrivati.
Pa ipak, unatoč svim izvanrednim događajima i okolnostima, ona se prirodno usmjerava ka optimizmu. Svaka prepreka s kojom se susrela samo joj je poslužila kao motivacija da pronađe novi put – za sebe i za budućnost Financial Timesa.
Foto: Flickr (Financial Times, FT CNBC Nightcap 2017, World Economic Forum, Davos)
