Morate se brendirati ako želite posao – dobar glas daleko se čuje

Osobni brending nije važan kako biste dobili dobar posao, nego njime treba aktivno upravljati tijekom cijele svoje karijere, rekla je naša članica Ivana Zvrko, direktorica tvrtke ADIZ za poslovne edukacije i projekte u intervjuu za Poslovni dnevnik.

Razvijanje osobnog brenda od izuzetne važnosti za profesionalni napredak

U intervjuu govori o osobnom brendingu, njegovoj važnosti u karijeri te otkriva jesmo li konkurentni svojim znanjima i vještinama na EU tržištu.

Možete li povući paralelu između prepoznatljivosti brenda koja omogućuje da se razlikujete od konkurencije i brendiranja samog sebe, odnosno ulaganja i truda pojedinca koji ga dovodi do uspješne karijere? Gdje je poveznica?

Što je vaš brend prepoznatljiviji, to su veće vaše šanse da se razlikujete od konkurencije. U širem kontekstu, uloga brenda je važan marketinški alat kojim poduzeća nastoje biti prepoznatljiva u odnosu na konkurenciju.

U užem smislu, ova tema je važna na tržištu rada, tamo gdje se susreću ponuda i potražnja. To vrijedi kako za posloprimce, tako i za poslodavce. Posloprimci, osobito mladi koji tek ulaze na tržište rada, moraju puno vremena ulagati u svoj brend, budući da još nemaju relevantno radno iskustvo. Treba se istaknuti u moru drugih kandidata, kako bi osobe koje čitaju njihove životopise prepoznale njihove potencijale.

Što se poslodavaca tiče, oni žele privući što bolje kandidate za posao, izabrati najbolje i zadržati ih, jer ljudi i njihovo znanje najvrednija su imovina svakog poduzeća.

Zašto je danas osobni brending važan u karijeri?

Mnogi ljudi još misle da će, nađu li dobar posao, tamo ostati do mirovine. Čak i ako to bude slučaj, moraju ipak misliti kako ih percipiraju kolege, vanjski partneri, poput dobavljača, klijenata, žele li napredovati.

Jeff Bezos, osnivač Amazona, rekao je da je osobni brend ‘ono što ljudi kažu o vama kad niste u sobi’. Dodala bih da i tu vrijedi ona narodna da se dobar glas daleko čuje, a loš još dalje. Naime, u maloj zemlji kao što je Hrvatska, gdje praktički svatko poznaje svakoga u određenim krugovima, dobar glas je često presudan za napredovanje. Tako oni najbolji, s najboljom reputacijom, nemaju potrebu aktivno tražiti posao, nego ‘posao nađe njih’ tj. aktivno im pristupaju tzv. head-hunteri i nude posao kod novog poslodavca u zemlji ili inozemstvu.

‘Dobar glas’ ne odnosi se samo na stručne kompetencije zaposlenika, ostvarene poslovne rezultate i projekte, nego i na njegove ‘meke’ vještine. Ovo zadnje je često presudno za menadžerski razvoj karijere, kad se zaposlenik sve manje mora baviti stručnim operativnim zadacima, a sve više ljudima. Stručnost jest preduvjet, ali meke vještine, kao što su upravljanje konfliktima, asertivna komunikacija, rukovođenje timom, pregovaračke vještine, persuazivnost, itd., su ono što može prevagnuti u korist odluke o tome hoćete li biti promovirani i unaprijeđeni na višu funkciju.

Koliko su pojedinci zapravo svjesni da je ulaganje u sebe važan segment profesionalnog napretka?

Svijest postoji, ali je još nedovoljna. Veća je u realnom sektoru, nego u državnoj ili lokalnoj upravi, a donekle i u akademskoj zajednici. Nažalost, mnogi nezaposleni ne razumiju koncept osobnog brendinga i kako aktivno upravljati svojim brendom, niti ih tome posebno uče na Zavodu za zapošljavanje. Mnogi mladi, pa i studenti, nisu nikad čuli za npr. LinkedIn, a ako i jesu, ne znaju što bi s njim, zato jer misle da je samo za zaposlene.

Stav mladih i nezaposlenih ovisi i o regiji iz koje dolaze. U nekim dijelovima Hrvatske, osobito tamo gdje je veliki postotak nezaposlenih, postoji rezignacija. I inače naši ljudi često kukaju, to nam je nacionalni sport, ali rijetko tko će u takvoj situaciji učiniti više od toga da napiše životopis i pošalje ga na što više adresa. Danas to više nije dovoljno. Nije stvar u tome da napišete životopis i uvrstite sve obavezne elemente, ako pritom ne naučite nezaposlene da nije pametno jednu te istu šprancu slati svim potencijalnim poslodavcima. Ne kaže se uzalud da je aktivna potraga za poslom već posao sam po sebi s punim radnim vremenom, budući da je potrebno puno vremena za informiranje o svakom poslodavcu, koja je njegova vizija i misija, ponuda proizvoda ili usluga, tržišna pozicija, konkurencija, što o poslodavcu kažu sadašnji i bivši zaposlenici, sindikati, kakav je općenito brend poslodavca u javnosti, itd.

Osobito je važno pažljivo pročitati natječaj za posao za koji se želite kandidirati i razmisliti zašto ste baš vi prava osoba, što je njima važno i da li imate potrebno znanje, vještine i stavove. Naime, poslodavci često na razgovoru za posao znaju postaviti pitanje “Zašto bi izabrali baš vas?” i na tom pitanju, ako se nisu pripremili, padaju mnogi kandidati.

Zašto brendirati sam sebe? U čemu to konkretno može pomoći pojedincima u razvoju karijere?

Više puta sam se našla u situaciji da me mladi u čudu gledaju kad im kažem da bih da sam na njihovom mjestu rado platila poželjnom poslodavcu samo da dođem kod njega i volontiram radeći na onim poslovima za koje sam se školovala ili koji će biti važni za moju buduću karijeru. Naizgled nije logično, jer bi valjda trebali oni platiti mene. Bez obzira na šaljivi ton, naravno da to treba biti u okviru zakonskih propisa.

Međutim, danas je važno iskustvo i, još važnije, dobra preporuka. Ako prihvatite prvi ponuđeni posao, koji ne volite te ga prihvatite iz nužde, može vam se dogoditi da vam to usmjeri kompletan daljnji razvoj karijere tamo gdje ne želite.

U ostalim europskim zemljama se izuzetno cijeni volonterstvo. Poslodavcima to govori da ne sjedite doma prekriženih ruku i očajavate nad svojom sudbinom, nego da ste poduzetni i da proaktivno radite na usavršavanju vlastitog formalnog, neformalnog i informalnog znanja pomažući drugima. To im također govori i o vašim interesima koji su važni za određeno radno mjesto.

Razumijem da je situacija u Hrvatskoj vrlo teška i ozbiljna, ali nažalost često sam viđala ljude koji ujutro s grčem idu na posao koji mrze. Posljedice su loše po njih same, njihovo zdravlje, njihove obitelji, za poslodavca, ali i za klijente poduzeća. Dakle, ako već i imate takav posao, što vas sprečava da nađete bolji?

Koji su alati osobnog brendinga najlakši za koristiti?

Najlakše je iskoristiti prednosti online alata za pretragu poslova i poslovno ili društveno umrežavanje, kao npr. LinkedIn, Xing koji je osobito važan za njemačko govorno područje, Glassdoor, Facebook, Twitter i mnogi drugi. Danas, ako nemate kvalitetan profil na tim mrežama, ako niste prisutni u digitalnom svijetu, teško ćete biti prepoznatljivi, a time i konkurentni u odnosu na ostale kandidate za posao. Poslodavci često provjeravaju i uspoređuju podatke koje ste im poslali u životopisu s onime što ste napisali o sebi u svom privatnom životu, primjerice na Facebooku ili Twitteru, pa je vrlo važno da pazite što lajkate, kakve komentare pišete i kakve fotografije javno objavljujete. Osim pisane komunikacije jednako važna je i usmena komunikacija, kako se predstaviti na intervjuu za posao, kako istaknuti svoje jake strane, ali i networking.

Kako prepoznati svoje kvalitete? Što biste na tom polju savjetovali poduzetnicima?

Poduzetnicima bih savjetovala da dodatno ulože u svoje odnose s javnošću i komuniciranje poruka o njihovom brendu koje su prilagođene ciljanoj populaciji – ne samo potencijalnim kupcima, nego i onoj generaciji koju žele privući da dođu raditi za njih. Nije dovoljno prisustvovati sajmovima poslova, nego pripremiti cijelu komunikacijsku strategiju upravljanja ljudskim potencijalima, što uključuje pribavljanje, selekciju, razvoj i zadržavanje kvalitetnih kadrova. Osobito je važno ulagati u razvoj svojih kadrova kroz edukaciju.

U ova krizna vremena poslodavci su prvo skresali budžete za edukacije, a to je zadnje što su trebali učiniti. Posljedice neulaganja u ljudski kapital su dalekosežne, jer se takvi poslodavci neće moći nositi s konkurencijom.

Mladima bez radnog iskustva, nezaposlenima, ali i svima onima koji žele promijeniti posao ili poslodavca, savjetujem da se makar sami obrazuju na temu upravljanja svojim brendom. Možete učiti iz vlastitih grešaka, ali možete i stalno ponavljati iste greške i pritom ne naučiti ništa.  Ulaganje u vlastitu edukaciju, osobito mekih vještina, je najbolja investicija koju možete napraviti. Kompetencije koje steknete edukacijom i iskustvom su neprocjenjive, jer ‘više vrijedi gram znanja, nego gram zlata’.

Jesmo li mi konkurentni svojim znanjima i vještinama? Možete li usporediti trendove Hrvatske i EU?

Da i ne. Mladi često jesu, ali ne dovoljno. Kod onih starijih, kako zaposlenih, tako i nezaposlenih, postoji veliki prostor za unapređenje. Hrvatska tu kaska za Europskom unijom, premda smo donijeli nacionalnu strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije. Temelj strategije je cjeloživotno učenje i obrazovanje. Završetkom formalnog obrazovanja naše učenje nije gotovo, nego tek počinje. Što prije to shvatimo, to bolje za nas.

Ključne kompetencije cjeloživotnog učenja obuhvaćaju cijeli niz kompetencija koje su potrebne u budućnosti da bi EU i njezini građani bili sposobni nositi se s globalnom konkurencijom – od komunikacije na materinjem i stranom jeziku, digitalne kompetencije, učiti kako se uči, do matematičke pismenosti i osnovnih znanja iz znanosti i tehnologije i druge, koje će punu implementaciju u sustav formalnog obrazovanja u Hrvatskoj doživjeti vjerojatno kurikularnom reformom.

Poseban naglasak bih stavila na kompetenciju poduzetništva. Ono se ne odnosi samo na poduzetništvo u smislu osnivanja i vođenja poduzeća, nego na poduzetnički duh – našu sposobnost da sami preuzmemo stvari u svoje ruke – odgovornost za vlastiti rast i razvoj, aktivno upravljanje svojom karijerom kao zaposlenik ili poduzetnik, sposobnost prilagodbe promjenama, samomotivaciju, kreativnost i inovativnost. Za to ne trebamo čekati kurikularnu reformu. Upitajmo se što mi možemo učiniti već danas, da nam sutra bude bolje. Preuzmimo odgovornost za vlastiti napredak.

Autorica i izvor: Marta Duić, Poslovni dnevnik

Foto: privatna arhiva Ivane Zvrko