Muž i žena rastali su se nakon 20 godina braka jer nisu govorili istim jezikom. Ona je profesor njemačkog, a on engleskog. Ovo što slijedi, nije priča o njima. Ovo je priča o nama.
Kako se razumijemo? Nerazumijevanje je lako, no (Spo)razumijevanje je prava vještina. Vještina je i priznati da se ne razumijemo, pa umjesto pojačavanja tona, vikanja možda reći to na drugačiji način. U NLP-u postoji uvjerenje da je odgovornost za (Spo)razumijevanje u komunikaciji na strani osobe koja vodi komunikaciju, a nerazumijevanje dolazi od toga što se nismo uskladili sa mapom sugovornika. Najbolji put u razumijevanje je tražiti pravi način, pravu točku, pravi ton, pravu riječ i ne odustajati ukoliko nam je važno razumijeti (se). Zaboravila sam napomenuti, važno je i zašutjeti u pravom trenutku. Postoji niz vještina kako to možemo učiti.
Običaj vikanja
Na Salomonskim otocima postoji običaj vikanja na stabla. Prije nego što ih sasijeku, mještani se dobro izviču na njih.
U Zagrebu postoji običaj vikanja na ulici. Neki sam dan odustala od ideje da pronađem odjevnu kombinaciju za subotnje vjenčanje u centru grada. Vjenčanje nije bilo u centru. Ciljana prodavaonica jest. Dvije sam se sekunde izložila podivljalom vozaču u nabildanom automobilu tipologije “veliki auto za male ljude”. Nakon što ga je električni mehanizam za skretanje pozornosti (čitaj truba) izdao, regresirao je nasred Vlaške ispuštajući paru psovki meni kroz prozor. Vrlo vješto. Usklađujući i verbalne i neverbalne poruke. U tom trenutku nisam imala dilema. Automatizmom mi se aktivirao borba/bijeg mehanizam. I zato sam otišla- prije nego što bih pribjegla drugoj krajnosti.
Teorija vikanja
Kada nas ljudi ne razumiju, imamo tendenciju govoriti glasnije. Kad smo bebe komuniciramo plačom. Ukoliko nas se ne čuje, komuniciramo glasnije. To je načelo kojeg zadržavamo. Naročito ako se uspostavi efikasnim na samim počecima. Načelo koje ide i dalje našim odrastanjem kreće se u smjeru da ako nismo zadovoljni, to kažemo. Jako smo nezadovoljni, izlazimo na ulice i urlamo. Nosimo i megafone po mogućnosti. Naravno, povremeno stvar radi. Ako ništa drugo, skrenuli smo pozornost na sebe. Ovisno o kontekstu u kojem se nalazimo, ili će nas poslušati (npr. dijete koje se ozlijedilo) ili će nas izolirati iz konteksta (nezadovoljni kupac koji urla i viče u trgovini). Iza navedenih reakcija stoji i psihološka osnova o tome kako čovjek reagira na jake podražaje.
Reakcija na jake podražaje i buku
Našu reakciju na buku možemo razumjeti na vrlo jednostavan način ukoliko se zamislimo u ulozi osobe koja se odjednom našla u prostoriji sa ozlijeđenim osobama. Nakon prvotnog šoka, primjećujemo kako je mnogo ranjenih i kako mnogi od ozlijeđeni viču, jauču i mole za pomoć. Vrlo je vjerojatno da ćemo ruku najprije pružiti onima koji su vikom skrenuli pozornost na sebe, i pritom zanemariti one tihe, koji uopće ne viču, jer su toliko ranjeni da ne mogu vikati.
A kako je sa pisanom riječi- može li se ona derati, ili ne može?
Može. Možemo (us)kliktati tj. pisati uskličnike u rečenicama. Možemo koristiti krajnosti u izražaju. Možemo biti i vulgarni u izražaju. MOŽEMO LI NE BITI TAKVI?
Ovaj tekst prepustila je ZNATIŽELJA doo
Iz knjige “Pokrenite svoj uspjeh (s)kroz NLP“
Martina Kvarantan, prof., direktorica je tvrtke Znatiželja. Kao međunarodni trener neurolingvističkog programiranja i Humane neurolingvističke psihologije sa diplomom američkog HNLP Instituta, djeluje već deset godina na razvoju i potenciranju poslovnih vještina u ljudima u Hrvatskoj i šire. Autorica je knjige “Pun vam je kufer stresa-uzmite NLP”. Kroz prodajne, pregovaračke, komunikacijske, kreativne i leadership programe educirala je ljude na različitim pozicijama u domaćim i stranim tvrtkama. Polaznica je poslijediplomskog studija Executive MBA na Cotrugli Business school u Zagrebu.
(Foto: www.findyourtippingpoint.com)
