Često, prečesto vidimo i svjedočimo da naši bližnji prolaze kroz teško razdoblje, bilo u obitelji ili među prijateljima, kolegama, susjedima. Želimo pomoći, no ne znamo što je zapravo potrebno, kako konkretno postupiti, što točno reći. Stalo nam je do toga da budemo tu za drage osobe, želimo produbiti međuljudske odnose, ali nam nedostaje stvarno razumijevanje onoga što baš mi osobno možemo ponuditi svojoj okolini i svojim bližnjima. Dvojimo oko toga trebamo li išta poduzeti, reći, miješati se, ili pak ostati po strani.
Pročitajte više: Ima li (moj) život uopće smisla?
Svima treba razumijevanje
U takvim se trenucima trebamo sjetiti da zapravo svatko od nas posjeduje jednu supermoć: sposobnost da drugima pružimo nešto što im je fundamentalno potrebito, nešto što je iskonska potreba svih ljudi, a to je da svima treba nečije odobravanje, ohrabrenje, utjeha – topla i iskrena ljudska riječ.
Ne trebamo biti psiholozi, terapeuti, liječnici, iscjelitelji – samo ljudi, kojima ljudskost nije strana. Riječi koje izlaze iz iskrenog srca lijek su za brige, probleme, teškoće.
Život nam se svima, više-manje, sastoji od niza hitnih slučajeva, vatre i požari koje moramo gasiti kao da nikad neće prestati izbijati. Iz dana u dan prate nas sumnje u vlastitu vrijednost, sposobnost, znanje.
Previše brinemo o budućnosti ili nas opterećuju osjećaji strepnje ili srama zbog nečega što smo napravili ili rekli. Svaki nam dan donosi nove prijetnje, nove izazove, nove izvanredne situacije…
Nemir uvijek postoji
Osim rijetkih bogomdanih trenutaka unutarnjeg spokoja i mira, u našem okruženju, u našim mislima gotovo uvijek postoji nekakva pozadinska buka, udaljena potmula grmljavina, nagovještaj novog izazova.
Potpuno je nevažno koliko je netko star ili mlad, uspješan u svome poslu, je li na početku karijere, financijski osiguran ili pak ugrožen – jedna stvar je sigurna – svakoga će snaći trenutak u kojem će se osjećati nesigurno, možda i očajno. Čeznut će za nečijim odobravanjem, nečijom pohvalom, žeđat će za par utješnih riječi koje će im dati do znanja da netko vjeruje u njih i da ih taj netko razumije, barem donekle.
Pročitajte više: Kako ostati mirna i staložena u ovim zahtjevnim vremenima?
To može biti tek par lijepih riječi, no njihov je učinak puno dublji no što uopće možemo zamisliti. Obična primjedba da nam je nešto što je netko rekao zanimljivo, fascinantno, da im se zbog nečega divimo, da vidimo kako predano rade i muče se i da zaslužuju odmor i vrijeme za sebe, da vidimo da imaju puno briga i obveza.
Najljepše su riječi koje dolaze od srca
Niti smo mi navikli izgovarati utješne riječi (na žalost), niti smo ih kroz život puno primali da bi nam to prešlo u naviku. Zato je pohvalu ili ohrabrenje lako zamijeniti s laskanjem, stoga naše riječi neka budu iskrene, iz srca. Dok laskanje često uključuje laganje kako bi dostigli neki svoj cilj, ohrabrenje (koje je iskreno, ali često prešućeno jer ne želimo pred drugima biti ranjivi) je tu kako bi drugima pomogli.
Laskavac svome „plijenu“ ističe samo njegove snage i vrline, a ohrabrenjem radimo nešto puno vrjednije: pružamo razumijevanje i suosjećanje, unatoč nečijim slabostima kojih smo svi svjesni, ali nisu uopće bitne, jer ih svi imamo, i po tome smo slični, isti. „Mislim da će sve biti dobro“, „Razumijem te, svi prolazimo kroz ovakve situacije“, „Ne trebaš se ničega sramiti, bojati“… mogu biti najbanalnije riječi, ali ih ponekad baš trebamo čuti. Prečesto ih zaboravimo uputiti onima oko nas koji prolaze životne uspone i padove.
Pročitajte više: Savjeti za jačanje uma i reduciranje stresa!
Svi previše brinemo, a čeznemo za odmorom, nečijim razumijevanjem, potporom, blagošću. Ne bismo trebali propuštati priliku da ohrabrimo ne samo sebe, već i one oko nas. Nikada nećemo u potpunosti znati i razumjeti sve tuđe probleme, ali sigurno je da svatko prolazi trenutke u kojima sumnja u sebe, kada se neke želje nisu ostvarile, a planovi su propali, nadođu momenti kada smo tjeskobni ili usamljeni.
Baš zbog toga, koliko god naše riječi bile jednostavne, skromne ili neoriginalne, nekada su od presudne važnosti za nečiji život.
“Osvrnite se oko sebe, nađite načina da unesete malo sigurnosti u ovaj nesiguran svijet. Uputite ih kolegicama, prijateljima, suradnicima, susjedima, nemojte škrtariti toplim riječima u obitelji. I jedan komadić svemira postat će bolje mjesto.”
Autorica: Branka Novosel, certificirana trenerica mindfulnessa i vlasnica škole stranih jezika Littera
Foto: Pexels/Ekaterina Bolovtsova, Privatna arhiva
