Djeca i obitelj na razgovoru za posao su zabranjena tema. Ipak, često poslodavci direktno ili indirektno pitaju to zabranjeno pitanje. Kako se postaviti i predstaviti u najboljem svijetlu?
Djeca i obitelj na razgovoru za posao su vruća tema
Želite promijeniti poslodavca ili ste nezaposlene. U oba slučaja ste jednako uzbuđene i najčešće pomalo nervozne. Ne želite doći nepripremljene i najprije na internetu prikupljate informacije o potencijalnom poslodavcu, a onda još pretražujete mrežu za dobrim savjetima kako se nositi s ispitivačima – kako pozdravit, kako sjediti, koliko dugo i u kojima smjerovima gledati, što s nogama, što s rukama, što s torbom, što s telefonom, što reći kada vas pitaju za ciljeve i ambicije, kako odgovoriti ako vas pitaju za bivše poslodavce, na čemu želite kod sebe poraditi, s čime pak ste zadovoljni, tko vam je uzor, što vas ljuti, što ste radile dok niste radile (ako niste radile), zašto želite otići od sadašnjeg poslodavca (ako radite), koji su vam hobiji i što čitate…
Uf! Puf! Jao i pomagaj! Naporni i zahtjevni ovi ispitivači, zar ne?
No vi ste vrijedne i cilj vam je dobiti taj posao te ste se zato marljivo pripremile i znate ispravne odgovore na sva pitanja. Mislite si vi.
Taj ste se dan još pristojno obukle i počešljale, ako imate nešto love viška, pao je i odlazak frizeru ili pak ste se kod kuće posebno pomučile s četkom. Došle ste na vrijeme i ušle kao pobjednice.
Tik-tak, razgovor krene i odvija se sasvim dobro, a vi zadovoljne. Imate što ponuditi, sigurne ste u svoje znanje i iskustvo, a na pitanja dajete poželjne odgovore i osjećate se sasvim ugodno.
A onda grom iz vedra neba. Najprije mislite da niste dobro čule, no ipak – netko vas je upravo pitao za vašu privatnu, obiteljsku situaciju!
Kako god pitanje bilo oblikovano i umotano, vrlo brzo shvatite da ih zanima samo jedno – imate li djece, ako ne kad ih mislite imati i koliko i s kime, tko će ih čuvati dok vi radite, kako mislite spojiti svoju karijeru i majčinstvo, koliko puta ćete ići na bolovanje…?
Zatečene, hvata vas panika, jer samo vas nekoliko sekundi dijeli od pogrešnog ili ispravnog odgovora, a na neka pitanja ni sami ne znate odgovor. Upravo su vam oduzeli prednost, jer vani možda sjedi muški kandidat koji s tim pitanjima neće biti suočen.
Ali – pa to je zakonom zabranjeno!
Tako je. No jedino što vam mogu garantirati je da vas ja (jer i sama sam menadžer ljudskih resursa) to sigurno neću pitati. No, na žalost, ne mogu vam to garantirati za stotine drugih tvrtki u kojima ćete se već sutra možda natjecati za radno mjesto do kojeg vam je stalo.
Pa što onda odgovoriti na takva pitanja? Kako se postaviti? Kakva su vaša iskustva i jeste li zbog toga ikada bile diskriminirane? Postoji li ispravan odgovor na ovo pitanje? Kako odgovoriti, a da vam taj odgovor ne oduzme prednost pred drugim kandidatima?
Priprema prije razgovora za posao
- Prije razgovora pokušajte saznati što više o potencijalnom poslodavcu, kako bi što bolje procijenile što vas čeka
- Raščistite same sa sobom što točno želite, koliko vam je važno da dobijete taj posao, tj,. koliko ste spremne riskirati
- U životopis trebamo unijeti sve što je relevantno za tu poziciju – kako broj djece (ili činjenica da ih nemate) i bračni status to nisu, ne morate te podatke niti unositi. Unošenjem istih već i same svraćate pozornost na temu koja vam neopravdano može oduzeti prednost na razgovoru. Broj djece u životopisu može vas već i prije razgovora svrstati među „odbijenice“ – nemojte si unaprijed oduzimati prednost
Na razgovoru za posao
- Ne zaboravite da svi ispitivači nisu nužno i profesionalni, a često nemaju niti potrebna znanja i vještine za vođenje razgovora (pogotovo u manjim tvrtkama u kojima često i vlasnici osobno vode takve razgovore) te da će vaš životopis biti često interpretiran posve suprotno onome što očekujete i što ste zamislile
- Ton razgovoru dajete vi i vi možete odrediti smjer u kojem će on ići – zadržavajte se na svojim uspjesima, naglašavajte svoje prednosti i kvalifikacije za tu poziciju i vodite razgovor u onom smjeru koji vama odgovara odnosno pričajte priče o uspjehu i nemojte da moraju izvlačiti riječi iz vas
- Suzdržavajte se od obećanja za koja nikako ne možete znati hoćete li ih moći održati – nikada ne možemo do kraja isplanirati svoj život koliko god mi to željele. Nastojanje da ostanete korektne i ispunite obećanja može značajno i često negativno utjecati na vaš privatni život
- Činjenica da vi nemate predrasude, ne znači da ih i drugi nemaju
- Činjenica da je nešto zakonom zabranjeno, ne znači da će se svi nužno tih zakona i pridržavati
- Maksimalno skratite onaj dio razgovora koji zadire u vašu privatnost i obiteljski život – možete biti kooperativne, no istovremeno i kratke i odriješite u odgovorima kao npr:
“Planirate li u skoroj budućnosti imati djece?”
– Trenutno mi je u fokusu ovo radno mjesto. Točka.
– Ne. Točka. (Uopće nije važno što je točno)
– Oprostite, nisam očekivala takvo pitanje, uistinu ste me zatekli. Točka.
“Kako održavate ravnotežu između privatnog i poslovnog života” (znamo što je tu u pitanju)
– Odlično, na moje veliko zadovoljstvo. Točka.
“Jeste li udani?”
– Zašto vam je to važno? Upitnik (i možda podignute obrve)
“Imate li djece?”
– Da, kao i većina ljudi. Točka.
- Nemojte se opravdavati i vraćajte razgovor na vaše sposobnosti i kvalitete – to je ono što poslodavcu treba ostati u sjećanju kad će donositi odluku o tome koga će zvati u slijedeći krug razgovora
- Nema čarobne formule koja se može primijeniti kod svakog poslodavca – svaki razgovor je individualan i za svaki se trebate posebno pripremiti
I za kraj, no sigurno ne najmanje važno:
- Ukoliko si možete dozvoliti da odbijete poslodavca koji postavlja neprimjerena pitanja na razgovoru za posao – samo naprijed i uz dužno poštovanje budite oštre i jasne zbog onih koje će doći iza vas
Povezani članci:
Razgovor za posao – Koliku plaću očekujete za svoj rad?
Razgovor za posao – Koje su vaše najjače/najslabije strane?
Razgovor za posao – Recite nam nešto o sebi/predstavite nam se ukratko?
Gordana Frgačić završila je studij njemačkog jezika i književnosti i poljskog jezika i književnosti na Filozofskom Fakultetu u Zagrebu, no iako kratko vrijeme radi u struci, karijeru ubrzo nastavlja u korporativnom svijetu, u području upravljanja ljudskim resursima. Time se bavi posljednjih 12 godina, te je i angažirana članica HR Centra, udruge djelatnika u upravljanju ljudskim resursima. Uvijek uključena i u druge procese i područja upravljanja tvrtkom, te radeći stalno u međunarodnom okruženju, imala je prilike steći uvid u razne aspekte poslovanja. Svoju poziciju koristi za promoviranje jednakosti spolova, a iskustva koja je sama stekla tijekom svoje karijere, opisala je u knjizi „Zašto smo manje plaćene“ koja je izašla u nakladi V.B.Z.-a.
