Poslovanje u vrijeme globalne pandemije COVIDA-19 ili neke druge prirodne katastrofe (potres), poslovanje je koje bi rijetko koja poduzetnica predvidjela pa i u najgorim business scenarijima. Godina 2020. suočila nas je s nizom izazova u rangu scenarija holivudskog filma katastrofe, a poduzetnice se u ovakvoj situaciji s pravom pitaju može li se viša sila priznati kao razlog za neispunjenje ili djelomično ispunjenje ugovorne obaveze?
Povezano:
- Odvjetnica o klauzuli “više sile” u trenutnoj situaciji epidemije korona virusom
- Ova 4 ugovora svaki poduzetnik mora imati napismeno
- Što sve trebate znati o ništetnim ugovorima?
U kojim okolnostima je raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti moguć?
Što je s nama koje npr. zbog utjecaja više sile kao najmoprimci želimo bili oslobođeni od plaćanja ugovorenog najma poslovnog prostora ili neke druge obveze?
Jedno od temeljnih načela ugovornog prava jest načelo obvezatne snage ugovora, odnosno načelo „pacta sunt servanda“, koje zahtijeva da se, bez obzira na promjene koje od trenutka zaključenja ugovora do trenutka dospjelosti mogu nastati, striktno poštuju ugovorom preuzete obveze. Međutim, ako su se okolnosti promijenile na takav način da je ispunjenje obveze postalo apsolutno nemoguće, u svim pravnim sustavima, pa tako i u Republici Hrvatskoj, ugovorna strana koja je obavezna izvršiti neku obavezu se oslobađa iste, pod uvjetom da za nemogućnost ispunjenja nije kriva, odnosno da se radi o okolnostima koje nije morala predvidjeti, spriječiti, otkloniti ili izbjeći.
Navedena je mogućnost, sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, predviđena kao „clausula rebus sic stantibus“ odnosno izmjena ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti. U osnovi, ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine.
Dakle, navedena mogućnost postoji, ali su taksativno određene pretpostavke kad se navedena mogućnost primjenjuje, a to je:
- Da se radi o izvanrednim okolnostima koje su nastale nakon sklapanja ugovora i nisu se mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora,
- ugovorna strana ih u vrijeme sklapanja ugovora nije bila dužna uzeti u obzir ili ih nije mogla izbjeći ili savladati i
- okolnosti moraju nastupiti prije isteka roka određenog za ispunjenje obveze od te ugovorne strane.
Je li epidemija valjani razlog za raskid?
Epidemija COVID-a 19 sigurno ima obilježja više sile jer je riječ o izvanrednom vanjskim događaju koje stranke u ugovornim odnosima nisu mogle predvidjeti, spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Međutim, u konkretnom slučaju svakako se mora ocijeniti utjecaj izvanrednih vanjskih okolnosti na mogućnost ispunjavanja ugovorne obaveze te se s toga postavlja pitanje: kada je utjecaj vanjskih okolnosti toliki da je ugovornu stranu onemogućio u ispunjenju? Te kada ju je doveo do toga da je u mogućnosti samo djelomično ispuniti ugovornu obavezu?
Definitivno smatram kako bi u navedenom slučaju najbolji način bio da se pregovorima postigne kompromisno rješenje, bilo da je riječ o djelomičnom, bilo potpunom oslobađanju od plaćanja, odgodi plaćanja ili smanjenju najamnine za vrijeme trajanja posebnih okolnosti.
Međutim, u slučaju nepopustljivosti najmoprimca ili druge ugovorne strane, povrijeđena se ugovorna strana može pozvati i na zakonske odredbe i sudsku praksu. Prema višegodišnjoj sudskoj praksi u takve „izvanredne“ okolnosti ubrajaju se:
- neotklonjivi prirodni događaji (npr. potres, poplava, suša) ili
- nove ekonomske pojave (npr. nagli, izuzetni i velik pad ili skok cijena) ili
- od strane državnog aparata poduzete mjere (npr. zabrana ili ograničenje uvoza ili izvoza, promjena sistema cijena, tarifa i određenih standarda).
U procjeni je bitan i subjektivan moment, a taj je da nastupom tih okolnosti kod ugrožene ugovorne strane nastaje nova situacija u kojoj je motiv koji je postojao u momentu sklapanja konkretnog ugovora otpao i izgubio svoj raniji ekonomski cilj, zbog čega ugovor više ne odgovara očekivanju ugovorne strane.
S toga, sad slijedi pitanje: da li onda ugovoriti izmjenu ugovora kroz Aneks istoga ili definitivno raskinuti isti?
Što će najviše utjecati na izmjenu ugovora ili raskid?
Navedeno će svakako ovisiti o volji (pravima, obavezama i interesima ugovornih stranaka) te ukoliko se ugovori izmjena ugovora, sklapa se Aneks istoga. No, ako druga ugovorna strana ne pristane na izmjenu, ugovorna strana koju je zadesio izvanredni događaj ima pravo raskinuti ugovor. Je li za navedeni raskid dovoljna izjava? Nažalost, ne.
Naime, sukladno odredbi iz čl. 369. st. 2. ZOO-a sudska praksa zaključuje da se raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti ne može dati prostom izjavom, već ugrožena stranka, ukoliko se suprotna strana protivi raskidu i ne potpišu Sporazumni raskid ugovora, može samo od suda tražiti da se ugovor raskine. U tom slučaju ugovor se smatra raskinutim tek pravomoćnošću presude. A što znači da trebate tužiti suprotnu stranu na raskid ugovora, voditi sudski postupak barem 2 godine do prvog stupnja odluke, a onda sigurno slijedi i žalba, i tek nakon cca. 4-5 godina vi biste mogli primiti pravomoćnu sudsku odluku kojom se određuje je li ugovor raskinut ili nije.
Dakle, sve navedeno zvuči vrlo neugodno i nelogično te se stoga uvijek ugovornim stranama predlaže „alternativno“ rješavanje predmetne problematike.
Ovo je moguće kroz pregovore ili postupak medijacije, te u ovoj fazi preporučujem ugovoriti usluge odvjetnika koji je ujedno i ovlašteni medijator te posjeduje vještine i znanja kako bi na obostrano zadovoljstvo dogovorio sa suprotnom stranom sadržaj Aneksa ugovora.
Autor: Odvjetnica Tiziana Paris, www.lawparis.com
Foto: Pexels, Privatna arhiva
