Izlazak iz sigurne zone može biti velik izazov. Zna to i Nataša Kličko, glavna menadžerica farmaceutske tvrtke Roche u Turskoj. Ona je više puta morala riskirati kako bi osigurala osobni razvoj i napredak. Put do današnje pozicije bio je put stjecanja životnog i profesionalnog iskustva koji za Natašu nije bio nimalo jednostavan. Rad u farmaceutskoj tvrtki za nju je značio niz uspona i padova do stjecanja raznih vještina, ali i samopouzdanja.
Natašu je od malih nogu motivirala želja za učenjem, a iako nije bila sigurna čime se točno želi baviti, znala je da traži sigurnost i stabilnost. “Nisam imala neku jasnu viziju što bih htjela biti, htjela sam putovati, učiti i raditi. Znala sam jedino da nisam baš za biznis. Htjela sam stabilnu karijeru, stabilno zanimanje, kada unaprijed znaš kako će ti cijeli život izgledati.”
Pročitajte više: 4 stvari kojima žene ruše svoje samopouzdanje
Rad u farmaceutskoj tvrtki nije bio prva opcija
Nataša se odlučila za studij medicine, ali bilo je to razdoblje ispunjeno turbulentnim događajima i nesigurnošću. Dok je Hrvatskom bjesnio rat, Nataša je od raka izgubila oba roditelja i našla se u nestabilnoj materijalnoj situaciji bez emocionalne potpore. Njezin jasno osmišljeni plan promijenio se iz temelja.
Nakon završetka studija zaposlila se u Međunarodnom Crvenom križu na telefonskoj centrali. Taj ju je posao odveo na sve strane svijeta, uključujući Afriku. Bez da je to planirala, Nataša je shvatila da je počela graditi karijeru u nečemu što je smatrala privremenim poslom. “To se počelo pretvarati u karijeru na koju ja uopće nisam bila spremna. Taj posao nosio je nestabilnost i nesigurnost, manje-više si bez doma. Morala sam donijeti odluku: želim li nastaviti karijeru koja je započela sama od sebe, želim li biti liječnica ili postoji neka treća opcija?”
Pročitajte više: Iz inspirativnih priča žena znanstvenica smo zaključili: Svijet treba znanost, a znanost treba žene!
Važnost samopouzdanja
Treća opcija pojavila se u obliku posla u jednoj farmaceutskoj tvrtki. Iako je trebao biti samo privremeno rješenje, rad u farmaceutskoj tvrtki pretvorio se u dva desetljeća karijere. Brzo je napredovala u poslu i uskoro je, u trećem mjesecu trudnoće, dobila ponudu za poziciju generalnog menadžera za Hrvatsku u tvrtki AstraZeneca. Najprije je htjela odbiti, ali je ipak pristala i upustila se u ono što je postalo, kako kaže, period učenja i anksioznosti.
“Osjećala sam se dosta nelagodno sa svojim odlukama jer sam cijelo vrijeme razmišljala: ‘Ti nemaš nikakva znanja o tome kako se vodi posao.’ To je zapravo u velikoj mjeri i bilo istina, ali tako nešto samo ženi može pasti na pamet. Većina muškaraca bi glatko prešla preko toga i rekla: ‘Nema veze, sve ću ja to naučiti.'”
Kako bi vratila samopouzdanje, Nataša je odlučila povući neobičan potez i preuzela je nižu poziciju unutar iste tvrtke. Osim toga, upisala je stručni poslijediplomski studij ekonomije. “Nije me zanimala titula, bilo mi je bitno da radim posao koji volim, da mogu puno učiti i da se mogu posvetiti stjecanju samopouzdanja koje mi treba kad radim posao. Bilo mi je važno da odluke ne donosim intuitivno, već da ih mogu bazirati na znanju.”
Pročitajte više: Menadžerice iz farma biznisa na našoj konferenciji će otkriti kako spojiti znanost i biznis!
Nagle promjene
Iako nije bilo garancije da će se moći vratiti na višu poziciju, to se ipak dogodilo i Natašina su se zaduženja proširila do pozicije regionalne direktorice. U AstraZeneci provela je 12 godina, ali je počela osjećati da se vrti u krug i da ne uči nove stvari. Iz područja visokospecijaliziranih lijekova za područje onkologije i psihijatrije, odlučila je prijeći u Sanofi, kompaniju s nešto drugačijim asortimanom lijekova i načinom rada. Temelj rada je sa bezreceptnim i generificiranim lijekovima, te komercijalna strana farmaceutskog posla više dolazi do izražaja.
Bio je to period intenzivnog učenja, ali nakon reorganizacije kompanije Natašina pozicija je ukinuta. Prvi put je imala vremena razmisliti zašto uopće radi svoj posao. Zaključila je da želi raditi ondje gdje može pozitivno utjecati na živote ljudi, i to sa suradnicima koji su strastveni u svome poslu. Shvatila je da ju komercijalni rad ne zanima i da želi raditi u području koje pomiče granice znanosti.
Pročitajte više: Što kompanije mogu učiniti kako bi ženama olakšale i ubrzale napredak u karijeri?
Znanje i iskustvo kao put oslobađanja od anksioznosti
Uza sve te spoznaje uspjela se osloboditi od anksioznosti i niskog samopouzdanja koji su ju pratili na dotadašnjim poslovima. Sama je odlučila javljati se tvrtkama i prihvatila je ponudu Rochea za poziciju u Slovačkoj, iako joj prije posao izvan Hrvatske nije dolazio u obzir. S novostečenim samopouzdanjem Nataša je prihvatila izazov i preselila se u Slovačku. “Tamo je svaki odlazak na posao bio radostan za mene jer sam imala jasnu ideju što je moj zadatak i moja svrha u kompaniji.” Posao je nakon Slovačke Natašu odveo u Tursku i predstavio joj novi svijet prepun izazova na velikom i zahtjevnom tržištu.
Rad u farmaceutskoj tvrtki je izazovan, ali Nataši u poslu pomažu tri vrijednosti koje vjerno slijedi. Na prvom mjestu je poniznost, koja ističe nužnost kontinuiranog učenja od svih, bez predrasuda i zaključivanja unaprijed. Na drugom mjestu je ljudskost, odnosno odgovornost prema zajednici i ljudima s kojima se radi. I na kraju je humor koji u najtežim trenucima može motivirati i spasiti stvar. Nataša pokazuje važnost stjecanja novih znanja i učvršćivanja samopouzdanja, jer je bez toga nemoguće kvalitetno obavljati posao.
Foto: Roche, PR
E da je ovakvih više, svima bi život bio ljepši na ovoj planeti. To je naše gore list i zato nam je posebno draga. Neka samo nastavi svoju uspješnu karijeru i neka bude sretna i vesela u životu jer je to sigurno zaslužila. Drži se uvijek dobro i pokaži i dokaži svima da tvoja pamet i ljepota nisu slučajno srasle.