Voli ono što radi i radi ono što voli. To je njezin moto u životu. Renata Pentek u kontrolingu i bankarstvu je preko 27 godina. U PricewaterhouseCoopersu (PwC) radi na digitalnoj transformaciji financija te ima priliku upoznati i raznorazne druge biznise, ne samo bankarstvo. PwC je jedna od najvećih konzultantskih kompanija na svijetu koja djeluje u 151 zemlji svijeta te ima preko 364.000 zaposlenih. Ogromna je to mreža raširena po cijelom svijetu.
Renata u središte svoje priče stavlja integritet. On je u bilo kojem poslu veoma važan. Ono što je s godinama shvatila je da nije uspjeh ono što postigneš u životu već koliko uspiješ inspirirati druge, koliko na njih uspiješ ostaviti nekakav utjecaj koji ih potakne na promjenu.
Živi u trenutku, ne opterećuje se prošlim i budućim
To je ono što nju tjera naprijed, a što godinama prije nije znala. No s 27 godina iskustva, kaže, čovjek nauči neke stvari pa shvati da nije bitno kako ste obučeni ili našminkani već kakva ste osoba. Kakvo srce imate i koliko se možete približiti drugim ljudima. Spoznala je da velika većina ljudi živi ili u prošlosti ili u budućnosti. Time se gubi ovaj sad trenutak koji imamo, a koji će proći i nećemo ga moći vratiti.
Renata je inače i NLP trenerica. Njezine dvije ljubavi su financije i kontroling te neurolingvističko programiranje. To je ono kako živimo, radimo, kako smo isprogramirani.
“Volim reći da je život ono što se nalazi između B i D. B je za Birth, D je za Death. Ne možemo utjecati ni na rođenje ni na smrt. Koje slovo je po abecedi između? C. Što je C? Choice. Izbor. Ja imam izbor. Ne mogu utjecati na rođenje, ne mogu utjecati na smrt, neću se opterećivati s time. Ono na što mogu utjecati je što ću raditi između ta dva ‘događaja'”, objašnjava Renata svoju filozofiju.
Završila je Ekonomski fakultet u Zagrebu te je započela karijeru kod oca u tvrtki. Tamo je svašta naučila, ali istodobno i osjećala da je to premalen svijet za nju. Htjela je više. Odlučila je da želi otići na St. John’s University iz New Yorka u Rimu i završiti MBA. Prijemni ispit je bio iznimno težak, broj polaznika ograničen, a jedan ispit tada, 2000. godine, koštao je 2000 dolara. Ona je, tvrdi, jedina Hrvatica koja je završila taj AACSB fakultet. Ipak, nije bilo nimalo lako. Prisjeća se teških vremena.
Pročitajte više: Ove menadžerice u 2023. redefinirale su vodstvo u svim industrijama
Ne dobijemo uvijek ono što želimo
“Imala sam novaca za pet ispita od ukupno 13, osam nisam znala kako ću riješiti. Tih prvih šest mjeseci mog fakulteta umjesto da uživam, ja sam se borila kako ću naći novac. I nakon što nisam uspjela jednostavno sam napisala pismo dekanu i rekla sam da odustajem”, prisjeća se Renata teških trenutaka.
Kad se vratila u Hrvatsku, upala je u depresiju i pomirila se sa time da je to gotova priča. Život ne daje uvijek ono što želimo. Zato treba biti otvoren prema onome što dobijemo. Preko ljeta stiglo joj je pismo dekana da je dobila stipendiju i da se vraća na fakultet. Vrata su joj se ponovno otvorila. Narednih devet mjeseci bila je asistentica dekanu i financijskom direktoru te imala priliku upoznati brojne ljude i organizirati različite prijeme i događaje. Onda su joj ponudili da ostane tamo raditi. Bila je to teška odluka, no ipak se odlučila vratiti u Hrvatsku. Vjerovala je da s ovim znanjem i iskustvom posao, takoreći, traži nju.
Iako je magistrirala u top pet studenata, šest mjeseci bila je bez posla. Tad je upala u još veću depresiju. Ipak, kad se osvrne, ponosna je jer su je te situacije prvi put potaknule na razmišljanje zbog čega se stvari u životu događaju tako kako se događaju.
Drugi vide samo uspjeh, a ne godine rada i odricanja
Sigmund Freud rekao je da mi vidimo samo jednu devetinu sante leda koja viri iz mora, a veliku većinu uopće ne vidimo. Sud iz svojih cipela donosimo na osnovu onog što vidimo. Mnogi zato mogu reći Renati kako je uspješna. Ima vrhunsku karijeru i iznimne kontakte. Iako sad uživa u svom životu, nije uvijek bilo tako jednostavno. Zbog toga povlači paralelu s filmom Iskupljenje u Shawshanku.
“Vraća me na razmišljanje jedna rečenica iz filma. ‘Get busy living or get busy dying’. Ili se posveti životu na način da ga živiš danas ili razmišljaj o svemu depresivnom. Nije uvijek bilo lako. I upravo zato ono što mi vidimo je vrh sante leda, samo uspjeh. Iza toga su godine teškog rada, odricanja, neuspjeha. Ponekad sami sebi morate reći da niste uspjeli, ali onda se i zapitati što nije bilo dobro i što iz toga možete naučiti da sutra opet ne ponovite”, tvrdi.
Kad ste mladi i na početku karijere, mislite da ste najpametniji na svijetu. Kako se netko uopće vama usudi kontrirati? S takvim napadnim pristupom, ističe Renata, ne dobiva se ništa. Zato je bitna promjena perspektive. Tako ćete osobu dobiti na svoju stranu i ona će vam pristupati na drugi način. Promjenom perspektive dobit ćete promjenu koju želite. Najveći otpor promjenama dolazi iz naših navika. Teško nam je izaći iz naših cipela, iz zone komfora. Ističe da su takve pogotovo žene koje žele raditi samo ono što znaju i brinu što će ljudi reći ako nešto ne znaju ili ne uspiju.
Pročitajte više: Ministrica Brnjac na prvoj Konferenciji za žene u turizmu: ‘Zbog sjajnih žena bilježimo sjajne rezultate’
Sedam faza na putu transformacije
Renata je imala svoj put transformacije. Stavila ju je u sedam faza koje su u skladu sa sedam faza rasta koje postoje u NLP-ju. Prva faza je stanje ignoriranja. Tu ne vidimo ništa osim sebe, svojih osjećaja i razmišljanja. Ignoriramo druge. Ono što se njoj dogodilo kad je dobila prvu tim lidersku poziciju je to da je mislila da joj je nebo granica. Ignorirala je sve oko sebe i imala poprilično autoritativan stav.
NLP joj je pomogao da zakorači u drugu fazu, a to je svjesnost starih navika. Svojim akcijama limitirala je samu sebe. Postala je svjesna da nije u redu sa svojim ljudima pričati oštrije jer se sama nije osjećala ugodno ako je netko sa njom tako pričao i da treba mijenjati perspektivu. Svaka osoba je vrijedna pažnje i poštovanja. Time je ušla u treću fazu – odbacivanje starog načina života. To nije lako. Jedan primjer je nepoštivanje same sebe.
“Koliko puta ste si navili alarm da ćete ujutro vježbati, a onda kad je zazvonio, ugasili ste ga i okrenuli se na drugu stranu. Znači poštovanje prema sebi, držite se toga ako nešto u životu želite promijeniti. Morate biti ustrajni u tome i toga se držati”, govori.
Četvrta je faza predanost rastu. Nije uspjela napraviti promjene dok se nije predala rastu, dok stvarno nije odlučila da je sad vrijeme. Istovremeno se odvija i peta faza – otpor prema tom rastu. Kako kaže, na jednom ramenu imate anđela koji vam govori da ustanete i vježbate, a na drugom vraga koji govori ‘ma još samo danas isključi alarm i odspavaj još malo’.
Pročitajte više: Konzultant i klijent – kako ostvariti kvalitetan partnerski odnos?
Stoji iza svojih riječi i drži se pravila
Renata tvrdi da je trenutno na kraju šeste faze, faze osude. Jako je fokusirana na ono što radi i ne zanimaju je priče kako se netko obukao, što je jeo, gdje je bio. Naravno, ističe da ide na kave s prijateljicama gdje pričaju o svemu, no u poslu se treba fokusirati isključivo na rad. Ljudi gube previše vremena na isprazne priče. Zato kad joj netko krene pričati takve stvari, reagira osuđujuće. Renata je tek zakoračila u zadnju fazu, sedmu fazu, a to je tolerancija i prihvaćanje autonomije. Tu čovjek prihvaća sve ljude onakvi kakvi jesu. Teško je doći u tu fazu, kaže, jer svi mi u nekom trenutku “sudimo”.
Renata se vraća integritetu i on je po njoj ključan. Uvijek stoji iza svojih riječi.
“Nemojte mijenjati mišljenje. Možete reći ‘da, nisam u pravu’, ali nemojte govoriti danas jedno, sutra drugo. Ljudi će to primijetiti. Odgovaram za svoje postupke pa makar oni ponekad bili i krivi. Stojim iza svoga tima i ako se treba izlagati prema nadređenima, ja ću se izložiti. Ja sam to odlučila i stat ću iza svojih ljudi i odgovarati za svoje postupke”, odlučna je.
Svima savjetuje da budu iskreni, da priznaju ako nešto ne znaju ili trebaju pomoć. Poštuje pravila. Ona su tu da se poštuju, kaže.
“I sa svima se odnosi s poštovanjem, jer kako želiš da drugi postupaju s tobom, tako trebaš i ti s njima”, završava Renata.
Foto: Željko Jerneić
