Na svojoj smo nedavnoj anketi na LinkedInu svoje čitateljice upitale za mišljenje o tzv. puš-pauzama. Čini li im se da pušači doista imaju više slobodnog vremena tijekom radnog dana i kako bi one to regulirale?
Većina njih, točnije njih 58%, smatra kako bi pušači trebali koristiti ‘običnu’ pauzu u više navrata, kako im odgovara, da bi zapalili. Njih 21% smatra kako bi zbog pušenja propušten rad trebali nadoknaditi tako da ostanu duže na poslu. Preostalih 21% pak ima drugačije ideje. Od onih da pustimo pušače na miru do onih da bi nepušači trebali dobiti koji dan godišnjeg više od pušača.
“Na pauzi se razgovara o poslu”
Kao i u svemu, tako i ovdje odgovor uvelike ovisi o vlastitom iskustvu s pušenjem, puš-pauzama i ljudima koji ih koriste. Imajući to na umu, neki su komentatori zaključili kako je puno važnije pratiti nečiju produktivnost.
„Pušači često na pauzi razgovaraju upravo o poslu. Na kraju dana, trebala bi se mjeriti kvaliteta rada, a ne sati gledanja u monitor,” napisala je tako jedna čitateljica.
„Odmaknite se od teme cigarete i pauza i postavite si pitanje koliko je netko učinkovit u svojem poslu,” poručio je jedan čitatelj. „Postavite organizaciju i sustav plaća sa uključenom varijablom na koju ima snažan utjecaj ostvarenje zadanih ciljeva pa će se manje komentirati o ‘pauzama’ u bilo kojem obliku.”
Mada je to u suštini točno, puno toga ovisi i o ponašanju samog pušača, odnosno o djelovanju istoga na nepušače. Svatko tko je bio okružen pušačima u kulturi koja je dozvoljavala neograničene puš-pauze pored uobičajenih, dobro zna kako izgleda kad se to pravo zlorabi. Zamislite da vaši kolege dva-tri puta dnevno odu na puš-pauze s kojih se vraćaju nakon pola sata. Poslodavac na to ne reagira, a vi radite jer ne smijete tek ‘protegnuti noge.’ Ili pak poslodavac reagira, ali tako da svima počne kontrolirati pauze do razine da se mjeri koliko brzo se vraćate s WC-a. Nažalost, ove dvije opisane situacije nisam izmislila, već proživjela.
Jedna je čitateljica tako izračunala i koliki je gubitak vremena na dodatne puš-pauze.
„Svaka cigareta desetak minuta x 5 cigareta u radnom vremenu. Samo pet. To je jedan radni sat dnevno. Pet tjedno. Dvadeset mjesečno. Pušači su plaćeni za najmanje 20 sati nerada mjesečno.” A za to vrijeme nepušači rade.
Pročitajte više: Pridonosi li pauza za ručak s kolegama boljim odnosima u kompaniji?
“Nepušači uzimaju drugačije pauze”
Bilo bi krajnje nepravedno reći da svi pušači zlorabe pravo na puš-pauze, kao i da su svi nepušači vrhunski produktivni cijelih osam sati. Prepoznale su to i naše komentatorice, te su izjavile kako puš-pauze nisu nikakav problem jer „koliko prosječan pušač potroši vremena na puš-pauzu, toliko vjerujem da prosječan nepušač potroši vremena npr. u nekim zajedničkim prostorijama tipa kuhinja, zadržavajući se kod kolege na neobaveznom razgovoru…”
Općenito, pod opciju ‘nešto drugo’ ulazilo je mišljenje da su produktivnost i kvaliteta posla važniji od minuta provedenih na pauzama. Isto tako, važna je i radna atmosfera – nepušačima je draže da su njihovi kolege pušači češće na pauzama nego da su loše raspoloženi i unose nervozu u tim.
„Imala sam periode kad sam bila pušač i kad nisam,” otkrila nam je jedna komentatorica. „Ta puš-pauza ne traje ne znam koliko dugo ako osoba stvarno ide samo na cigaretu. Drugo je zloupotreba toga, kao ljudi koji idu svakih pola sata.” Dodala je i kako mnogi ‘kradu’ pauze na poslu čitajući vijesti, ostajući na pauzi malo duže da dovrše kavu ili čaj.
„Mislim da jednostavno mora postojati neka osnovna kultura koje se zloupotrebljava, ako je netko obavio većinu posla i ode na cigaretu, ne treba zbog toga dulje ostajati na poslu, osobno znam ljude koji listaju online trgovine po mobitelu itd. to se isto može računati kao pauza.”
Kaznama protiv pušenja
U konačnici postoji određeni konsenzus – a to je da je najvažnije da se posao dobro obavlja. No, i zamisli da bi nepušači trebali dobiti dodatne slobodne dane imaju svoju podlogu. Tko je japanska marketinška tvrtka Piala Inc nepušačima osigurala šest dodatnih dana godišnjeg odmora. Zaposlenici tvrtke na svaku su puš-pauzu trošili 15-ak minuta, a određeni dio vremena odlazio je i na spuštanje s 26. kata zagrade do podruma gdje im je dozvoljeno pušiti. Tvrtkin direktor Takao Asuka odlučio je stoga kompenzirati to vrijeme nepušačima od kojih je primio kritike na liberalnu politiku tvrtke prema pušačima.
„Nadam se da ću zaposlenike ohrabriti da prestanu pušiti kroz nagrade, a ne kazne ili prisilu,” izjavio je tada Asuka. U Japanu mjere ovise od tvrtke do tvrtke, a neke su čak i uvele dane u kojima je pušenje zabranjeno, čak i nakon radnog vremena.
U Njemačkoj su pak kompletno zabranjene puš-pauze, odnosno poslodavac nije dužan platiti radniku vrijeme koje provede na puš-pauzi, kao niti osigurati te pauze. Zaposlenici se doduše mogu žaliti na takvu odluku ako je tvrtka u prošlosti imala drugačija pravila.
U jednoj javnoj britanskoj tvrtki, radnici se prije puš-pauze moraju odjaviti, a nakon nje ponovno prijaviti kako bi se bolje pratilo vrijeme provedeno na radnom mjestu.
„Ovaj fleksibilan sistem omogućava pušačima da koriste svoje pauze bez da se one odraze na vrijeme koje provode radeći, što je pošteno prema svima,” izjavio je šef odbora William Nunn za Reuters dodajući kako je ovo pravilo osmišljeno u suradnji s djelatnicima.
Pročitajte više: Je li konačno odzvonilo pušenju kao najboljem obliku umrežavanja s kolegama i šefovima?
Puš-pauze ipak su samo pauze
Na koju se god zemlju osvrnemo kad je o pušačima riječ, u pitanju je jednostavno politika pojedine tvrtke. S jedne strane, svijest o štetnosti pušenja i ovisnosti općenito je vrlo raširena, a s druge strane, u pitanju je porok koji je posve legalan. Doduše, legalan je i alkohol, no osoba u alkoholiziranom stanju vrlo vidljivo ometa proces rada.
U konačnici, većina je svoje rekla – dodijeljenu pauzu radnik može koristiti kako želi, pa makar to bilo pet po pet minuta zbog cigarete. Sve je stvar vlastitih želja i prioriteta. Istovremeno, radno mjesto je kolektiv i treba uzeti u obzir i kolege.
„Nemam ništa protiv puš-pauze sve dok ta osoba odgovorno, uspješno i na vrijeme odrađuje svoj posao i ne žali se na nedostatak vremena,” zaključila je jedna čitateljica. Uostalom, ako je pušač zadovoljan svojim radnim mjestom, neće imati potrebu uzimati dugotrajne puš-pauze.
Foto: Canva
