Pucnjava u Beogradu trese regiju, 13-godišnji učenik jutros je u školi zapucao na svoje kolege i zaposlenike škole i pritom usmrtio najmanje osmero djece te zaštitara, a još nekoliko ljudi je ranjeno i prevezeno u bolnicu, piše 24sata. Učenikov otac, poznati radiolog, ima prijavljena dva pištolja, koja su došla u ruke njegova djeteta i zavila Beograd i Osnovnu školu Vladislav Ribnikar u crno. Osim pištolja, navodno je u ruksaku imao i tri Molotovljeva koktela. Što je s njima naumio i kako je očev pištolj dospio u njegove ruke ostaje pitanje, ali ova je tragedija još jednom pokazala da roditelji prečesto ne znaju što im djeca rade, „samo“ je ovog puta to kulminiralo posljedicom koju Balkan do danas ne pamti.
Pucnjava u Beogradu zavila školu u crno
Ispovijesti učenika koji su svjedočili ovom masakru i poznavali dječaka nalažu da je bio dobar i miran te da ovo od njega nitko nije očekivao. Što mu se dogodilo možda nikada nećemo ni saznati, ali nije trebalo dugo da se na Redditu i društvenim mrežama počne pisati o razlozima koji stoje iza ovog događaja.
I dok neki krive TikTok, nasilne igrice poput Grand Theft Auto (GTA) ili američke filmove, drugi upiru prstom u nastavke poznatog srbijanskog serijala „Južni vetar“, koji je u veljači ove godine izbacio novu sezonu. Jedna od najvećih kinematografskih uspješnica s Balkana uopće još od prvog filma izaziva kontroverze u javnosti – jer u središtu priče su oružja, ubojstva, kriminal i narkotici… Sve čemu maloljetnici ne bi smjeli biti izloženi, ali producenti su za dobno ograničenje izabrali 12 godina, a društvene mreže vrve isječcima scena koja djeca s oduševljenjem komentiraju i potom dijele na svojim profilima.
Iako se iz serijala od početka brane time da oni svoje likove ne glorificiraju, već njihovi likovi svakako pate, činjenica je da su svojevrsni anti-heroji koji nekako na kraju izvuku živu glavu i da ih djeca s oduševljenjem prate, a očito možda i biraju za svoje „uzore“. Teorija kultivacije svakako podupire ovo, no o točnim uzrocima, naravno, ne možemo govoriti s obzirom na to da o privatnom životu počinitelja znamo jako malo.
Masovno se nagađa i o vršnjačkom zlostavljanju koje je ovaj dječak doista i proživljavao, no još nije razjašnjeno u kojoj mjeri i jesu li ubijena djeca počinitelji nasilja. Svakako, osveta je čest motiv u ovakvim slučajevima.
Pročitajte više: Kako uz pomoć medijacije riješiti nasilje među mladima?
Sve za visoke ocjene
Ranio je i nastavnicu povijesti, kako kažu izvori – zlatnu nastavnicu. (Ne)sigurnost učitelja goruća je tema krajem školske godine jer učitelji trpe pritiske roditelja pri svakom zaključivanju ocjena.
Svaki roditelj želi da njegovo dijete niže samo petice – dobre ocjene su na prvom mjestu, bez obzira na posljedice. Verbalne, ali i fizičke prijetnje postale su uobičajene. Opće je poznato da najbolje učimo na primjerima, pogotovo djeca koja se ugledavaju na svoje uzore ili ljude iz svoje neposredne blizine, pa je li ovoga puta došlo do „vrhunca“ kada je riječ o prijetnjama?
Svakako nismo na vrhuncu, ovo se zove „dotakli smo dno“. Postaje li učenicima sve normalnije protiviti se učiteljima, po uzoru na svoje roditelje, iako bi im oni trebali predstavljati nekakav autoritet u odgojno-obrazovnim ustanovama?
Pročitajte više: U Hrvatskoj se vršnjačko nasilje uživo smanjilo tijekom pandemije, ali…
Učenik sam pozvao policiju
I to nisu samo crna slova na bijelom papiru ili nekakve pretpostavke proizašle iz činjenice da je i predsjednikova supruga Sanja Musić Milanović intervenirala u zaključivanje sinovih ocjena. Pritisci na profesore su stvarni, jer čak 93.5 posto nastavnika i profesora iz osnovnih i srednjih škola u Hrvatskoj u posljednjih godinu dana susrelo se s neprimjerenim ponašanjem ili postupanjem roditelja svojih učenika, pokazalo je istraživanje koje su proveli stručnjaci s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, izdavač udžbenika Profil Klett te članovi Sindikata hrvatskih učitelja i Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama, a u istraživanju je sudjelovalo 2811 profesora i nastavnika, piše Večernji list.
Iako je policiju pozvala i profesorica, nakon nekoliko minuta pozvao ju je i sam učenik, uz rečenicu „pucao sam u više ljudi“. Uhićenju se nije opirao, a žaljenje nije iskazao. U Srbiji su proglašena tri dana žalosti. Ostaje pitanje trebamo li se plašiti za sigurnost svoje djece čak i kada ih šaljemo u školu? Ispada da bismo se baš tada i trebali plašiti. Situacija u kojoj se nalazimo kao društvo iznimno je zamršena – prioriteti su se poremetili, a nasilje postaje sve češći način rješavanja problema. Ovakve smo scene do danas gledali u dalekom SAD-u. Danas – u susjedstvu.
Ova je pucnjava u Beogradu nešto nad čime se zaista moramo zamisliti. Vrijeme je da se zapitamo trebamo li strahovati da će ovakav „rasplet“ danas-sutra odigrati i u nekoj od škola u Hrvatskoj.
Foto: Canva
