Ogovaranje je zanimljiv fenomen koji se može proučavati i istraživati iz više kuteva i znanstvenih spoznaja, a ja ću predstaviti kako na to gledam iz „fotelje“ psihoterapeuta. Najpoznatija izreka govori „ Što god kažeš o drugome zapravo kažeš o sebi“.
Povezano:
- Kako uredski trač pretvoriti u korisnu stvar?
- 10 karakteristika samouvjerenih ljudi
- Kako se nositi s osjećajem manje vrijednosti?
Što to zapravo znači?
Svatko od nas posjeduje vlastite vrijednosti (koje su formirane od najranijih iskustva) te su integrirani dio našeg unutarnjeg svijeta. Prema tom svom vlastitom svijetu (za koji možemo simbolički reći da je kao album s fotografijama svega onoga što nam je važno i vrijedno) mi procjenjujemo druge. Često promatramo svijet drugih kroz vlastite naočale te nam se može činiti da je naša istina jedina i apsolutna (i je za nas). Sve ono što ne postoji u našem „ albumu“ nama je neobično i čudno, nemamo iskustva s time pa smo skloniji suditi.
Naša percepcija drugih otkriva zaista puno o nama samima. Osobe koje negativno govore o drugima, prekomjerno kritiziraju druge uglavnom nisu zadovoljne sobom i svojim životom.
Zašto nam ogovaranje “pomaže”?
Ponekad nas kod drugih smetaju osobine koje ta osoba ima, a i mi bi željeli imati. Primjerice, smeta nas uspješna osoba jer se tada mi percipiramo kao neuspješni. Frustracija nastaje kada mi u stvarnosti percipiramo da smo manje vrijedni ili uspješni, kada se uspoređujemo s tom osobom, a željeli bi biti uspješni (u našem albumu je sličica nas kao uspješne osobe, a u stvarnosti percipiramo da nismo toliko uspješni koliko bi željeli biti). Kao posljedica toga mi da bismo smanjili svoju frustraciju odabiremo ogovarati tu osobu i tražiti joj mane. To nam zaista može kratkotrajno pomoći, no dugotrajno je važno da sami sebe zapitamo „ S čime ja kod sebe nisam zadovoljna?“, „ Zašto biram takva ponašanja koja u konačnici štete meni i čine me još više nezadovoljnom?“. Kada ogovaramo zapravo govorimo o sebi, o onim dijelovima sebe koje možda još niti nismo osvijestili (nalaze se u našem nesvjesnom djelu), ali ako malo dublje zaronimo u nesvjesno i posvetimo se sebi možemo napraviti puno za svoje mentalno zdravlje, postati sretniji i zadovoljniji.
Da bi se mogli nositi s različitim ljudima važno je da ih razumijemo i razumijemo zašto biraju ponašanja koja vidimo. Ponekad su nam zavidni na našim uspjesima, karakteristikama, potencijalima, ponekad trač koriste kao zbližavanje s drugom osobom (isti neprijatelj), a ponekad im nedostaje zanimljivosti u vlastitom životu pa tako zadovoljavaju svoje potrebe.
Na ogovaranje više ne odgovaram!
Kada sam bila mlađa (i neiskusnija) imala sam potrebu na ogovaranje reagirati tako da razgovaram s tom osobom koja me ogovara jer zaista neka ogovaranja mogu biti toksična. Tada sam se uvjerila i osvijestila kako ja ne mogu natjerati osobu da misli ono što ja želim, da je ne mogu kontrolirati i da će ona uvijek sama birati što misli, govori te kako se ponaša. Zaključila sam kako imam utjecaj samo na sebe i svoja ponašanja. Moja ponašanja govore o meni, a njena o njoj. Utjecaj imam samo na svoje vlastite misli i aktivnosti. Sada znam da na ogovaranja ne odgovaram, a to je dokaz moje samouvjerenosti i vlastite svjesnosti da ljudi mogu znati o meni samo ono što bi oni željeli da bude istina.
Istina je da što ste uspješniji, bit ćete češća tema ogovaranja te je to još jedan aspekt koji samo potvrđuje vašu uspješnost. Također je važno da se niti vi ne upuštate u ogovaranja jer se tada samo udaljavate od sretne i zadovoljne osobe kakva želite biti. Ogovaranje je napad iza leđa, leđa sebe i svojih prijatelja uvijek čuvajte.
I za kraj: Budi onaj kojeg ogovaraju, ali nikad koji ogovara. I zapamtimo da se samo za dobrim konjem prašina diže. Uspjeha ima dovoljno za sve! Tuđi uspjeh, ne znači automatski naš neuspjeh! Tuđi uspjeh neka nam bude motivacija da postanemo najbolja verzija sebe!
Autor: Eva Brlek, mag.rehab.educ., EAP psihoterapeut, Kabinet Nueva
Foto: LinkedIn, Unsplash
