Od kada se razvio pojam korporativna kultura, na njega su se odmah prikvačili i neki negativni termini, poput burnota, mobinga, diskriminacije, toksične radne okoline… Da, korporativna kultura ima mnogo krimena, a u posljednje se vrijeme sve više priča nečemu što je do prije godinu dana bila svojevrsna tabu tema – psihopatiji na vrhu.
Jeste li ikada pomislili da je vaš šef psihopat? Postoji 12% šanse da zaista je, a ovaj postotak se smanjuje ako imate šeficu. Poveznica između korporativnih vođa i psihopatije naišla je na rastući interes u posljednjih godinu dana, vjerojatno nakon što je fenomen Donalda Trumpa poharao svijet, ili barem tako smatra priznati profesor i istraživač sa Sveučilišta u San Diegu, Simon Croom.
Proitajte još: Kako je HR managerica Hana Naoulo Bego kroz burn out shvatila što je potrebno mijenjati u odnosima na poslu?
Psihopati su 12 puta učestaliji u višem menadžmentu nego u općoj populaciji
Croom je sa svojim kolegama proveo istraživanje koje je pokazalo da 12% korporativnog vodstva na višim razinama pokazuje psihopatske crte ličnosti, što znači da je psihopatija 12 puta vjerojatnija u krugovima višeg menadžmenta nego u općoj populaciji.
“Korporativna psihopatija, posebice na višim razinama vodstva, uzrokuje mnogo patnje i stoga je etički problem. No postoji i drugi problem: Ona potencijalno košta kompanije milijarde dolara svake godine”, piše Croom u nedavnom članku za Fortune.
Problem sa šefovima psihopatima je da ne pokazuju svi očite znakove takvih osobina ličnosti. Mnogi od njih vjerojatno su blaži slučajevi, no čak je i one teže teško detektirati i vjerojatno su već usavršili metode kojima skrivaju psihopatsku osobnost. Pa ipak, ako u psihopatske osobine ličnosti svrstamo egocentričnost, predatorstvo, manjak empatije i sklonost manipulaciji i eksploataciji, već smo ocrtali određen postotak ljudi na najvišim dijelovima korporativnih ljestvica.
Pročitajte još: Kako upravljati poslovnim odnosima bez drame
Ono što otežava raspravu o ovoj temi je činjenica da se ranije navedene osobine često svode pod kategoriju efektivnog vodstva gdje su povezane s karizmom, moći uvjeravanja i kreativnošću. Croom smatra da su upravo zbog toga psihopati toliko u uspješni u korporativnoj kulturi.
Je li teže prepoznati psihopatkinje nego psihopate?
“Naša kultura također glorificira i nagrađuje uspješne vođe koji se nalaze negdje na spektru psihopatije ili koji, ako nisu zaista psihopati, ipak pokazuju osobine koje su uobičajene za psihopatske pojedince”, navodi.
Osim što su uočili visok postotak psihopata među višim vodstvom, istraživanje je pokazalo i zanimljive razlike prema spolovima. Naime, pokazalo se da je incidencija psihopata mnogo veća među muškarcima nego među ženama, a različiti su i načini na koji se psihopatija manifestira. Šefovi psihopati u muškoj populaciji uglavnom spadaju pod arhetip alfa mužjaka, što karakterizira dominacija, neustrašivost i egocentričnost.
Pročitajte još: Kako biti u prijateljskim odnosima sa šefom?
S druge strane, žene koje se nalaze visoko na ljestvici psihopatije teže određenoj nekonvencionalnosti, buntu i uglavnom prkose društvenim normama. Autor smatra da bi ovo moglo uzrokovati statističku pogrešku zbog koje je manji postotak žena među psihopatima, s obzirom na to da ih je vjerojatno teže detektirati.
“Kada uzmete u obzir financijsku, psihološku i socijalnu štetu koju uzrokuje korporativna psihopatija, i tome pridodate činjenicu da milenijalci i generacija Z žele raditi za i podupirati kompanije koje reflektiraju njihove vrijednosti, nije teško vidjeti da psihopatija s vremenom može biti izrazito skupa za kompanije. Postoje mnogi načini na koje organizacije mogu reducirati broj psihopata u njihovim redovima, početna točka trebala bi biti prepoznavanje problema i prestanak glorificiranja osobina u kojima psihopati briljiraju”, zaključuje Croom.
Foto: Unsplash/Gregory Hayes
