Novinar Shankar Vendantam čovjek je koji je odlučio prigrliti promjene. U svojem TED govoru želi druge potaknuti da ih također prihvate i da se suoče s time da kroz nekoliko godina više neće biti isti.
Kad mu je bilo 12 godina bio je velik obožavatelj nogometa. Slomljene noge je hodao do kina da bi pogledao film o nogometu. Danas ga to više ne zanima, ali da mu je to netko rekao s 12 godina, ne bi vjerovao. Slično, kad je imao 22 godine, bio je inženjer elektrotehnike u Indiji. Nije očekivao da će deset godina kasnije biti novinar u SAD-u. Kad nas je pogodila pandemija koronavirusa, to je promijenilo planove i živote mnogih.
Mijenjamo se fizički i mentalno
„Imam problem s jednim paradoksom. Kad razmišljamo o sebi u prošlosti, shvaćamo kako smo se promijenili. Kad gledamo u budućnost, mislimo da ćemo biti isti, iako istovremeno očekujemo da će svijet biti drugačiji,“ govori Vendantam. To se događa zato što kad gledamo u prošlost jasno vidimo razlike, a zamisliti ih je teže.
Tako će neki ljudi govoriti kako ne žele biti ‘na aparatima’ ako se teško razbole, no mnogi se predomisle kad se suoče s teškom bolesti i ne žele umrijeti. Naše se stanice mijenjaju i biološki nismo isti, pa zašto bismo bili i mentalno?
„Mi stalno postajemo nove osobe. To ima posljedice na toliko aspekata naših života. Mislim da su 12-ogodišnji Shankar koji je želio biti nogometaš, 52-godišnji Shankar koji vodi podcast i 82-godišnji Shankar, za kojeg se nadam da će jednog dana živjeti na predivnoj plaži, ista osoba. No, jesu li zaista?“
To nije problem samo za nas osobno, već i za druge ljude. Kad nešto obećamo drugim ljudima, to je nešto što se tiče i njih. Primjerice, obećamo da ćemo biti skupa dok nas smrt ne rastavi, čime obvezujemo i drugu osobu. No, tko zna koliko ćemo se oboje promijeniti. Zakone mijenjamo u skladu s trenutnim potrebama društva, no kroz godine ti zakoni možda neće imati smisla. Mnoge stare zakone danas smatramo apsurdnima.
Pročitajte više: Nikad nije prekasno za otkrivanje autentične sebe: Kasnije postaje bolje!
Pripremite se na promjene
„To je nezgodan problem jer cijeli život želimo usrećiti budućeg sebe. Ne zapitamo se je li moguće da ćemo za 20 ili 30 godina o sadašnjem sebi razmišljati s razočaranjem ili prijezirom.“
Vendantam savjetuje da prihvatimo da su promjene neizbježne i da u skladu s time krenemo stvarati budućeg sebe. Trebali bismo provoditi vrijeme s ljudima koji nisu samo naša obitelj i prijatelji, baviti se aktivnostima kojima inače ne bismo i širiti vidike jer ako ćemo se već promijeniti, trebamo se pripremiti na to. Trebamo biti znatiželjni.
Kad raspravljamo o stavovima, trebamo imati na umu da među ljudima koji se ne slažu s nama možemo biti i budući mi. Trebamo biti skromniji, ponizniji. To se ne odnosi samo na našu osobnost, već i na planove. Primjerice, ako dođemo na visoku poziciju u tvrtki, moramo biti spremni na to da će se naši planovi mijenjati, kao i sama tvrtka.
Konačno, trebamo imati na umu da će budući mi imati znanja i snage koje danas nemamo. Stoga kad pomislimo kao nešto ne možemo, trebamo se sjetiti da to ne možemo danas. Možda ćemo to moći sutra. Trebamo biti hrabri.
„Ako ostanete znatiželjni, budete ponizni i hrabri, budući vi će se osvrnuti na vas za 20 ili 30 godina bez prijezira ili ljutnje, već će vam reći: ‘Hvala.’“
Foto: YouTube screenshot
