Najstresnije i najizazovnije situacije u karijeri su ujedno i one koje se najbolje pamte. Ovogodišnja ‘Future liderica’ iz javnog sektora, Iva Sabljak, direktorica Sektora servisa za državu u Financijskoj agenciji, podijelila nam je te trenutke i ispričala kako su izgledali počeci njene karijere. Također je otkrila i kako su uspjeli izvesti „nemoguće“ i u samo godinu dana uvesti centralizirani obračun plaća za sve institucije javnog sektora. Objasnila je i zašto su žene u javnom sektoru jači spol, a i kako je Fina razvila iznimno povoljnu klimu za žene koja im omogućuje potpuno ravnopravan razvoj u karijeri.
Povezano:
- Nataša Novaković potpuno iskreno o stvarnom položaju žena u javnom i privatnom sektoru
- Vesna Trnokop Tanta, jedna od rijetkih koja je probila stakleni strop u javnom sektoru, ukazala na poražavajuće stanje žena u upravama
- Morena Mičetić Fabić ne odustaje od pozitivnog stava prema lokalnoj upravi, inicira, radi i predlaže
Na funkciju direktorice Sektora servisa za državu, Iva Sabljak je došla s pozicije voditeljice Fininog Centra za COP (Centar za centralizirani obračun plaća). U Fini je od 2008. godine, do kada je radila u Ministarstvu znanosti i tehnologije te Centru za transfer tehnologije pri Fakultetu strojarstva i brodogradnje.
Ovdje su žene jači spol
Iza nje je 20 godina karijere, a sama kaže da nije pretjerano primjećivala lošiju poziciju žena u javnom sektoru i karijernom putu naspram muškaraca. Iako se nikada nije doživljavala drugačije jer je žena, priznala je da to nije bilo zato što je situacija idealna, već upravo suprotno. “Jednostavno, nemam taj „čip“ u glavi i te situacije ne prepoznajem. Ako mi je nešto teže, uvijek mislim da je to zato što sam možda manje sposobna, što možda manje znam, što možda trebam bolje, jače, brže, a ne što je onaj nasuprot mene muškarac, a ja žena. Ovo je primjer načina na koji mi žene često razmišljamo. Usudila bih se reći da nam neprijatelji nisu niti muškarci, čak niti druge žene, nego da smo dokazano najveći neprijatelji sami sebi. Definitivno si postavljamo užasno visoke zahtjeve i nikada nismo potpuno zadovoljne same sa sobom”, započela je Iva.
Iskustvo u Fini naučilo ju je da se za Finu može reći sve, osim da žene nemaju priliku. Naime, žene ovdje čine 76% zaposlenih. Što se tiče menadžmenta, od 4 direktora poslovnih sektora 3 su žene, dok su u Upravi od 3 savjetnika, 2 savjetnice. “I naš je predsjednik Uprave prepoznao žene kao jači spol pa zna reći: ‘Kad želiš odraditi posao, daj ga ženi”.
Počeci karijere
Kao i svi, dobro pamti svoje prve korake. Počela je raditi kao pripravnica u ministarstvu, tada je to bilo Ministarstvo znanosti i tehnologije. Imala je sreću da su to bili počeci informatizacije pa je odmah dobila priliku raditi na velikim projektima, poput uvođenja informacijskog sustava za visoka učilišta ili prvih projekata primjene informacijskih tehnologija u digitalizaciji nastavnih sadržaja.
Nakon ministarstva, karijeru je nastavila u Centru za transfer tehnologije, na programu RAZUM. Radila je na investicijskim studijama za razne projekte koji su uključivali široki spektar područja, poput informatike, poljoprivrede, brodogradnje i medicine. No, kada je taj Centar otišao u drugom smjeru, počela je osjećati da to više nije to i zaposlila se u Fini, na mjestu voditeljice projekata.
Vođenje projekta znači hrpu poteškoća dovesti od točke A do točke B
„Nakon posla u Centru za transfer tehnologije, bila sam vrlo zadovoljna i mislila da sada puno toga znam jer sam vodila toliko projekata. No, kada sam došla u Finu, doživjela sam pravi profesionalni i tehnološki šok. Osjećala sam da su svi u nekakvim produkcijama, tehnologijama, serverima, da govore nekim „stranim jezicima“… S obzirom na naš tempo rada, vrlo brzo je sve ono što je izgledalo zastrašujuće i nepoznato, postalo blisko i poznato, upravo kao i vođenje projekata. Što se toga tiče, mislim da je vođenje projekata zapravo način na koji je moguće hrpu poteškoća dovesti od točke A do točke B i „po putu“ riješiti mnoge probleme, služeći se svim legalnim i raspoloživim sredstvima, a sve u svrhu zadanog cilja. To bi bila neka moja definicija projekta, bez puno filozofije“, rekla je.
U Fini je najprije radila na uvođenju SAP-a, nakon čega je uslijedio projekt koji joj je obilježio karijeru i za kojeg se uvijek šali da ga smatra svojim „ratnim putom“. Radilo se u prvoj fazi uvođenja Registra zaposlenih u javnom sektoru, a zatim i projektu za Centralizirani obračun plaća za cijeli javni sektor. „Ta priča počinje negdje tamo 2013. godine. Rečeno nam je da moramo uvesti centralni obračun plaća za 2100 institucija u Hrvatskoj. Izazov je bio uopće ih pobrojati, a kamoli uvesti ih u nekakav sustav za obračun plaća koji još nismo imali. U timu nas je u početku bilo samo petero. Često me znaju ljudi pitati, kako smo to uspjeli? Zapravo, ja nemam odgovor na to pitanje. Valjda se dogodila „luda“ kombinacija ekipe ljudi koja je odlučila zainatiti se i napraviti posao“, prisjetila se Iva.
To razdoblje opisuje kao 2 godine neizvjesnosti, stresa, ali i veselja i uspjeha, kroz koje je naučila i koje su njene psihofizičke granice, ali i koje su granice njenog tima. „Na kraju smo uspjeli i danas imamo centralizirani obračun plaća za cijeli javni sektor koji funkcionira već punih sedam godina. Još uvijek se često znamo naći na kavi i kao „ratni veterani“ prepričavamo priče iz tog vremena“, prisjećajući se i mnogih „velikih“ i divnih kolegica i kolega iz javnog sektora, koji su im pomogli.
Projekti u javnom sektoru ponekad čekaju zbog procedura
“Ako danas želite odraditi veliki projekt, užasno puno vremena trošite na vijećanja, nadmudrivanja i donošenje odluka, a pogotovo na preuzimanje rizika koji je neizostavan dio svakog većeg poduhvata. Kao da nam svima ponestaje hrabrosti, a procedure se često koriste kao alibi, upravo za to izuzimanje od preuzimanja odgovornosti. To je problem koji nas, na žalost, često koči”, smatra Iva Sabljak.
Imamo puno veći postotak liječnica nego liječnika
Iva je prezentirala i statističke podatke koji prikazuju postotak žena zaposlenih u javnom sektoru. Neki od njih su vrlo iznenađujući, i to u pozitivnom smislu. Žene čine 65% svih zaposlenih u javnom sektoru, 43% je žena u državnoj upravi, a 76% u tijelima javne uprave.
Očekivano je visok postotak žena, primjerice u zdravstvu (76%) i obrazovanju (78%), no zanimljiv je podatak da je čak 65% žena liječnica.
I citat za kraj
Za kraj, Iva je podijelila citat koji opisuje realnost svih zaposlenih žena s djecom, a koji ju prati većinu karijere. Točnije, otkad je postala majka. “Inače ne pamtim citate, no ovaj mi se zaista urezao u pamćenje, a glasi: ‘Od žena se očekuje da rade kao da nemaju djecu, da odgajaju djecu kao da ne rade i da izgledaju kao da ne rade i nemaju djecu”, zaključuje Iva.
Foto: Martina Cvek
