Oduvijek je bila željna znanja, a ako konstantno ne uči nešto novo, brzo joj to dosadi. Jadranka Matas je projekt menadžerica u tvrtki Factory koja razvija inovativna rješenja za poticanje digitalizacije kod svojih klijenata. Išla je u srednju grafičku školu, a tada je dobila i svoj prvi posao u malom grafičkom studiju.
Njezini su kolege iz razreda, kaže, htjeli samo potpisan papir da su odradili praksu. Ona je stvarno htjela nešto naučiti. Već nakon mjesec dana rada u grafičkom studiju znala je vikendima odrađivati smjene i samostalno raditi na nekim manjim projektima. Svoj je rad tamo nastavila i tijekom fakulteta, odnosno Umjetničke akademije u Splitu, a to je bio i njezin prvi posao nakon završetka fakulteta. Započela je s grafičkim i web dizajnom, a sad je na poziciji projekt menadžerice. Taj proces je, kaže, išao prirodno.
Dan joj nikad nije dosadan
“Počela sam se baviti grafičkim dizajnom, pa je onda došao web. Onda sam se počela baviti dizajnom na webu. Nekako prirodno iz jedne role prelazila sam u drugu dok nisam došla do tog momenta kad sam si rekla da očito imam nešto za ponuditi i za projekt menadžment. Kad znaš proces od početka do kraja, onda je nekako jednostavan taj prelazak iz jedne uloge u drugu”, pojašnjava Jadranka.
U Factoryju je dvije godine. Tamo ju je privuklo to što rade full remote, a uz dijete smatra da joj je lakše uskladiti obveze kad radi od kuće. Na pitanje što točno radi tamo, s osmijehom odgovara da nema što ne radi. Uglavnom vodi enterprise-level klijente i projekte. Dan joj je ispunjen sastancima s timom iz Factoryja i klijentima, planiranjem projekata, održavanju budžeta i, kako kaže, svega pomalo. Nikad joj dan nije dosadan.
Posao joj stalno pruža prilike za učenjem novih stvari. Objašnjava da se u projekt menadžmentu stvari stalno mijenjaju i ima mnoštvo metodologija po kojima se može raditi i koje se moraju savladati jer u datom trenutku treba znati kako najbolje reagirati u svrhu projekta. Osim toga, kad se sreće s novim projektima mora detaljno ući u njega te razumjeti što klijent želi i treba. Neovisno iz koje je branše, rad na novim projektima zahtijeva da se shvati cijela ta poslovna logika. Zato ima prilike naučiti i puno novih stvari od svojih klijenata s kojima je u Factoryju iznimno zadovoljstvo surađivati.
Pročitajte više: Ana Luetić, ASEE Grupa: “Digitalna transformacija je za žene velika prilika”
Toksična atmosfera na poslu utjecala je na nju
“Ja stvarno imam sreću u Factoryju da su mi klijenti tvrtke od kojih mogu puno naučiti, ne samo o njihovom biznisu već i načinu na koji oni rade. To također pomaže da budeš bolji u svom poslu i naučiš nove stvari koje ćeš danas sutra primijeniti i u svom životu”, govori nam Jadranka.
Kao najveću dosadašnju prepreku u karijeri ističe toksičnu atmosferu na poslu s kojom se susrela na početku svoje karijere. Na svojoj je koži osjetila koliko to može utjecati na ljude. To joj je pomoglo da shvati da je najbitnije s kakvim ljudima radiš jer ako radiš unutar timovima koji će tebi pomoći da budeš bolji i kojima ćeš ti pomagati da zajedno budete bolji, posao je lakši. To joj je prioritet pri bilo kojem poslu.
Takva toksična atmosfera Jadranki je red flag i u životu inače. Ako te netko spušta, zašto biti blizu takve atmosfere? To joj je bila najteža životna lekcija. Teško je izaći iz takvih odnosa i shvatiti da to ne bi trebalo utjecati na nas. Treba biti hrabar i razdvojiti stvarnost od onoga što nam se nameće, ističe Jadranka. Ipak, to ju je mučilo na počecima karijere, no brzo je naučila tu lekciju.
Iako već dvije godine radi full remote, zna biti teško razdvojiti privatno i poslovno upravo zato što joj je posao kod kuće. Uvijek postoji taj trenutak kad kaže “još ću samo pogledati ovo”, “spojit ću se popodne i vidjeti ovo”. No ipak to smatra i prednošću jer je od kuće. Nekad tako radi i više od osam sati da ni ne primijeti. Zbog toga ju znaju upozoriti u tvrtki, ali se teško oduprijeti kada uživaš u svom poslu.
Pročitajte više: Kako biti dobra šefica na daljinu? Remote vođenje tima
Ako radiš ono što voliš, nećeš raditi ni jedan dan u životu
“Ne budem ni svjesna da stojim za računalom, muž se vrati s posla i kaže ‘a ti još radiš’”, priznaje Jadranka. Tvrdi da je više gledala na sat dok je radila u uredu.
Kad napokon završi s poslom i svim obavezama, najdraži odmor joj je uz knjigu. Uzme knjigu, zatvori se u neki svoj svijet i to joj baš pomaže, govori, u punjenju baterija. I naravno, tu je druženje s prijateljima, šetnje s obitelji, uvijek je dinamično, priča nam. Jedno vrijeme je i dosta intenzivno planinarila, ali zbog djeteta su to sad više šetnje kroz prirodu.
Slaže se s izrekom da ako radiš ono što voliš, nećeš raditi ni jedan dan svog života. Ona voli raditi sa svojim timovima i klijentima. Jednostavno, kaže, voli sve aspekte ovog posla.
“Ako se veseliš ujutro zato što ćeš upaliti računalo i raditi ono što trebaš, s čim se to može usporediti na kraju dana?”, tvrdi.
Foto: Privatna arhiva
