3. siječnja 2020. godine na snagu je stupio izmijenjeni i dopunjeni Pravilnik o porezu na dohodak koji definira kriterije za postojanje prikrivenog radnog odnosa. Prikriveni radni odnos je ugovorni odnos koji ima obilježja radnog odnosa, ali ga poslodavac i radnik predstavljaju kao neki drugi tip ugovornog odnosa, najčešće ugovor o djelu.
Izmjene Pravilnika su, u najvećoj mjeri, motivirane uočenim zlouporabama poslovanja putem paušalnog obrta u kojima poslovna suradnja između naručitelja i paušalnog obrtnika ima obilježja radnog odnosa, a paušalni obrtnici poslujući na taj način zaobilaze obvezu plaćanja doprinosa i poreza.
Povezano:
- Od 1.1.2019. paušalni obrt definitivno postaje najisplativiji oblik poslovanja za početnike
- Stigao nam je Paušalist – prva aplikacija za paušalni obrt
- 5 zabluda o paušalnom obrtu koje bi vas mogle skupo koštati
Koji ugovorni odnosi imaju obilježja ugovora o radu, a koji imaju obilježja ugovora o djelu ili poslovnoj suradnji?
Zakon o radu kao temeljna prava i obveze iz radnog odnosa navodi da je poslodavac dužan radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je dužan osobno obavljati taj posao prema uputama koje mu daje poslodavac.
Dakle, u radnom odnosu je poslodavac taj koji određuje interne radne procese, internu strukturu, daje upute i smjernice kako posao treba biti izvršen, reorganizira prioritete, podjelu poslova među radnicima i slično. Takav odnos ne postoji kod poslovnih suradnji – poslovnom suradniku je delegiran neki radni proces ili postizanje rezultata, a poslovni suradnik sam određuje interna pravila potrebna za izvršavanje tog procesa ili postizanje rezultata.
Radnik je uvijek dužan posao preuzeti osobno. Kod ugovora o djelu izvođač, po redovnom tijeku stvari, posao može delegirati drugim osobama, odnosno zaposlenicima ili podizvođačima.
Postojanje elemenata radnog odnosa se utvrđuje i kroz sudsku praksu. Sudovi kao okolnosti koje upućuju na postojanje radnog odnosa prepoznaju i to da „ …poslovi na kojima je zatečen radnik kao i vrsta i narav tog posla i njegova učestalost…” upućuju na to da je riječ o radnom odnosu, a ne o nekoj drugoj vrsti ugovora na temelju kojeg bi izvođač naručitelju isporučio neko djelo (Visoki upravni sud RH, posl.br. Us-12719/11).
U jednom drugom predmetu sud je utvrdio da su „ …zatečeni radnici obavljali poslove iz redovne djelatnosti tužitelja, s njegovim sredstvima rada i u poslovnom prostoru tužitelja, poslove su obavljali u ime i za račun tužitelja, tužitelj je organizirao obavljanje poslova u radnom vremenu koje je sam odredio, te je stoga na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno inspektorica zaključila da se u konkretnom slučaju radi o poslovima za koje je potrebno sklopiti ugovore o radu, te da se ne može smatrati kako se radi o ugovoru o djelu.“ (Visoki upravni sud RH, posl.br. Us-7099/11).
U najvećem broju slučajeva, prvi indicij koji u praksi upućuje na moguće postojanje radnog odnosa je okolnost da je poslovni suradnik zatečen u poslovnom prostoru naručitelja ili ima jednaku poslovnu adresu kao naručitelj, koristi se njegovim sredstvima rada ili je na neki drugi način integriran u internu radnu i poslovnu strukturu naručitelja, nakon čega se utvrđuju druge okolnosti iz kojih se ocjenjuje je li vanjski suradnik u prikrivenom radnom odnosu s naručiteljem.
Povezano: Potpore za proširenje poslovanja – tko ih može koristiti?
Donose li izmjene i dopune Pravilnika o porezu na dohodak izmjene u odnosu na prethodno razdoblje?
Izmjene i dopune Pravilnika o porezu na dohodak definiraju niz kriterija koji bi inspektoratu rada trebali služiti kao smjerokaz prilikom utvrđivanja ima li poslovna suradnja obilježja radnog odnosa. Ti kriteriji ne donose sadržajno velike novosti u odnosu na ono što se smije, a što se ne smije, već samo upućuju na izraženiju namjeru nadležnih tijela za sankcioniranjem prikrivenih radnih odnosa.
Sukladno izmjenama i dopunama Općeg poreznog zakona koje se primjenjuju od 1.1.2020. godine, u slučaju utvrđenja prikrivenog radnog odnosa odgovornost snose izvođači koji koriste organizacijske oblike oporezive nižim poreznim stopama. U tom slučaju inspekcijsko tijelo obračunava izvođaču doprinose i poreze za primljene iznose kao da su u radnom odnosu. Za dug po osnovi tih doprinosa i poreza odgovara i naručitelj (prikriveni poslodavac) kao jamac platac.
U praksi prašinu podiže širina diskrecijske slobode koju ima inspektor rada prilikom donošenja ocjene, što znači da bi različiti inspektori mogli u istim ili sličnim situacijama donositi različite ocjene. Međutim, ta diskrecijska sloboda je postojala i prije.
S druge strane, nepostojanje te diskrecijske slobode bi značilo da zakonodavac daje jedan recept za iste ili slične situacije što bi, jednako tako, moglo dovesti do nepravednih rješenja u praksi. Jednaki kriteriji se u različitim situacijama zbilja ne mogu promatrati na jednak način.
Uzmimo, na primjer, kriterij boravka izvođača posla u radnim prostorijama naručitelja. Ne može se jednako promatrati slučaj knjigovođe koji redovito ili često dolazi u radne prostorije poslodavca s 50 zaposlenih i velikim brojem ulaznih i izlaznih računa za kojeg obavlja redovite mjesečne knjigovodstvene poslove služeći se naručiteljevim sredstvima rada i obavljajući poslove u okviru naručiteljevog radnog vremena ili knjigovođa koji sudjeluje u godišnjoj reviziji poslovnih knjiga te, zbog praktičnosti i brzine rješavanja tog zadatka, u ograničenom vremenskom periodu dolazi u poslovni prostor poslodavca te izvršava svoj zadatak pomažući se sredstvima rada naručitelja.
O čemu paušalni obrtnici trebaju voditi računa kod ugovaranja poslovnih suradnji?
Nije za očekivati da bi zbog izmjena Pravilnika o porezu na dohodak većem riziku bili izloženi paušalni obrtnici koji su razvili svoje poslovanje, imaju više klijenata i razvijenu internu strukturu poslovanja. Riziku su izloženi paušalni obrtnici koji zloupotrebljavaju taj sustav.
Međutim, izloženi su i oni koji ga ne zloupotrebljavaju, ali su na početku poduzetničkog puta, imaju jednog ili najviše nekoliko klijenata, još uvijek nemaju jasno definiranu strukturu poslovanja, nemaju poslovni prostor, raspolažu nikakvim ili oskudnim sredstvima rada i slično. Zbog svega toga, okolnosti u kojima posluju ti paušalni obrtnici mogu upućivati na postojanje prikrivenog radnog odnosa, iako im to nije bila ni namjera ni željeni način poslovanja. Ipak, od otprilike 45.000 registriranih paušalnih obrta u Republici Hrvatskoj, najviše je takvih početnika.
Povezano:
- Iznos poticaja za samozapošljavanje u 2020. raste, saznajte detalje
- Paušalni obrt ili kako najjednostavnije započeti vlastiti posao
- Što otvoriti – obrt, j.d.o.o. ili d.o.o.?
Kad govorimo o ugovornim pravima i obvezama definiranim iz kojih se može tumačiti je li riječ o poslovnoj suradnji ili prikrivenom radnom odnosu, kao orijentir može poslužiti sljedeće:
- Ugovorom o poslovnoj suradnji se obično definira krajnji cilj/rezultat ili procesi koji se eksternaliziraju. Međutim, ugovorom o poslovnoj suradnji se obično ne definira konkretan hodogram, način, upute i smjernice prema kojima bi izvođač trebao izvršavati ugovorene procese. Takav način postupanja koji predstavlja organizacijsku kontrolu naručitelja je karakterističniji za radni odnos.
- Vanjski suradnik ne bi ugovorom smio biti vezan za radno vrijeme ili prostor naručitelja, kao ni za njegovu opremu, već bi trebao poslove izvršavati kad on to želi, otkud želi i pomoću svoje opreme, osim kad kad okolnosti iznimno opravdavaju drugačije.
- Ugovaranje ekskluzivnosti na temelju koje izvođač svoje profesionalne usluge smije pružati samo tom jednom naručitelju bi vrlo vjerojatno upućivalo na postojanje prikrivenog radnog odnosa.
- Obveza osobnog izvršenja posla je karakteristična za radni odnos. Kod poslovne suradnje, izvođač ne bi smio biti uvjetovan na osobno izvršavanje posla, osim ako je naručitelj angažirao izvođača baš zbog njegovih osobnih znanja, vještina, osobnosti ili sl. U svim drugim situacijama, izvođač bi načelno trebao biti u mogućnosti delegirati posao poslovnim suradnicima-podizvođačima ili svojim zaposlenicima.
- Posebnu pozornost bi trebalo obratiti i na način ugovaranja naknade. Naime, Pravilnik o porezu na dohodak kao jedan od indikatora za postojanje prikrivenog radnog odnosa navodi i okolnost “obavlja li poslodavac posloprimcu isplate u određenim vremenskim razmacima (svaki mjesec) i/ili u približno sličnim iznosima”. Naime, vanjski suradnici koji kontinuirano pružaju usluge svojim klijentima u velikom broju slučajeva mogu logično i očekivano ispostavljati račune na mjesečnoj razini i to u ugovorenom, obično istom, paušalnom mjesečnom iznosu. Ako je to slučaj, okolnosti da se mjesečni paušalni iznos naknade možda naplaćuje za broj utrošenih sati koji odgovaraju punom radnom vremenu, i to u iznosu koji predstavlja približan iznos plaće koju bi imao radnik zaposlen na tom radnom mjestu, mogu biti pokazatelji da je riječ o prikrivenom radnom odnosu.
Za kraj je potrebno naglasiti da je sami ugovor o poslovnoj suradnji koji zbilja upućuje na poslovnu suradnju bespredmetan ako bi inspekcija rada utvrdila da su prava i obveze u stvarnosti drugačija od onoga što je navedeno u ugovoru, odnosno ako više odgovaraju radnom odnosu nego poslovnoj suradnji. Pritom se u obzir uzimaju svi elementi suradnje na temelju kojih se može utvrditi ima li naručitelj financijsku i organizacijsku kontrolu u odnosu na rad izvođača te je li njihov poslovni odnos takav da bi upućivao na postojanje elemenata radnog odnosa.
Autorica: odvjetnica Maja Šutalo
Foto: Privatna arhiva
