Na današnji dan obilježava se 70 godina od kada su žene u Hrvatskoj, u okviru tadašnje Jugoslavije, dobile pravo glasa. Do tada nisu imale gotovo nikakva zakonska prava, kamoli pak da bi bile ravnopravni članovi društva. No i 70 godina kasnije, iako po zakonu žene imaju pravo na jednakost na svim područjima, još uvijek se borimo za pravu ravnopravnost.
Borba za ravnopravnost duga više od 100 godina
Prva zemlja na svijetu koja je dala ograničeno pravo glasa ženama je bila Švedska i to još 1867. godine. Hrvatska je to napravila 11. kolovoza 1945. godine u sklopu nekadašnje Jugoslavije.
Iako su aktivistički pokreti za prava žena počeli nakon 60-ih godina prošlog stoljeća, žene su se već odavno prije počele boriti za jednaka prava.
Počeci borbe za pravo glasa i ravnopravnost žena u Hrvatskoj sežu još u 19. stoljeće. Tako je učiteljica Marija Jambrišak 1871. godine na Prvoj općoj hrvatskoj učiteljskoj skupštini u Zagrebu, bila prva žena koja je tražila jednake uvjete rada i jednake plaće za žene i muškarce.
Marija Jurić Zagorka bila je prva profesionalna novinarka i vjerojatno najčitanija hrvatska književnica, ali i jedna od najznačajnijih predstavnica feminizma i borbe za jednaka prava žena u Hrvatskoj. Jurić Zagorka je pokrenula i prvi hrvatski časopis za žene – Ženski list. Iako kao žena tada nije imala nikakva politička prava, njeni su kritički tekstovi bili predmet rasprave na brojnim saborskim sjednicama. Zahvaljujući inicijativi Centra za ženske studije, novinarska soba u Hrvatskom saboru nosi njeno ime.
Imena koja vrijedi spomenuti su i Dragojla Jarnević i Slava Raškaj, koje su se u 19. stoljeću borile za prava i emancipaciju žena.
Na parlamentarnim izborima za Ustavotvorni sabor Narodne Republike Hrvatske, u studenome 1946. godine, u Parlament je prvi put u povijesti, uz 170 zastupnika, izabrano i 6 zastupnica.
Kako je pokret feminizma rastao u svijetu, njegov se utjecaj osjetio i u Hrvatskoj, kada su se sedamdesetih godina počele organizirati razne feminističke inicijative i grupe. Tako je 1978. godine u Beogradu organiziran prvi Međunarodni feministički skup pod nazivom „DRUG-ca“, koji je potaknuo da diskriminacija žena postane predmetom ozbiljnih rasprava, a ne samo marginalna tema. Taj je skup bio prekretnica i za žene u Hrvatskoj te je ubrzo nakon osnovana feministička sekcija Žena i društvo.
Osamdesetih godina došao je i drugi, jači, val feminizma u Hrvatsku. Tako je 1986. godine osnovana Ženska grupa Trešnjevka, koja je 1988. godine osnovala „SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja“.
Kako je počeo rat u Hrvatskoj, rad ženskih udruga i dalje se bazirao na promicanje prava žena, ali i na borbu protiv militarizma i rata.
Godine 1990. aktivistice SOS telefona osnovale su i prvo sklonište za žene žrtve obiteljskog nasilja, koje je poslije registrirano pod nazivom Autonomna ženska kuća Zagreb.
1992. godina označava prekretnicu u razvoju pokreta za prava žena u Hrvatskoj. Osniva se velik broj udruga i organizacija diljem Hrvatske, a 1994. godine osnovana je grupa za prava žena B.a.B.e. (Budi aktivna. Budi emancipirana).
I doneseni Ustav RH jamčio je ravnopravnost spolova i zabranu diskriminacije, odnosno jednaka prava za žene i muškarce.
1997. godine je donesen i prvi program Nacionalne politike za promicanje jednakosti, koji se mijenja svakih 5 godina i kojim se utvrđuju strategije za politiku ravnopravnosti spolova.
Duga je povijest borbe za ravnopravnost iza nas, ali to što je ženama na papiru zajamčena ravnopravnost, često znači da ostaje upravo tamo – na papiru. No u 70 godina (i više) žene su u Hrvatskoj mnogo toga postigle, a sljedećih 70 godina je na nama i budućim generacijama.
Foto: 123rf
