Ivana Bojčić iz inata otvorila tvrtku za prevođenje i u 4 godine radila s više od tisuću klijenata

Ivana Bojčić prevođenjem se bavi od završetka sveučilišnog studija, a otkad je otvorila svoju prevoditeljsku tvrtku, kroz njen ured prošlo je nešto više od tisuću klijenata. Ispričala nam je što misli o stanju u industriji i poduzetničkoj klimi u Hrvatskoj, a otkrila je i svoje buduće profesionalne planove.

U vatru bez poticaja

Kao i mnogi, nakon završetka sveučilišnog studija, Ivana se susrela sa situacijom u kojoj je pronalazak posla bio popriličan pothvat.

„Nisam mogla pronaći posao dugo vremena, a odbijenice sam primala radi neiskustva“, započinje.

Istovremeno, ponudili su joj nekoliko poslova u inozemstvu, ali ona nije bila spremna otići. Posao je ipak naposljetku uspjela dobiti u Hrvatskoj. Nakon što je radno iskustvo prikupila kroz poslove u turizmu, prosvjeti i prevoditeljstvu shvatila je da mora odabrati jedno područje. Izbor je, zbog pristizanja sve većeg posla, pao na prevoditeljsku industriju. Ubrzo je krenula u samostalne poslovne vode i svoju tvrtku je odlučila otvoriti – iz inata.

„Više volim vlastitu slobodu i kreativnost nego raditi po nečijim uputama pa sam se u skoro godinu dana preciznog planiranja i slušanja raznih savjeta odlučila na otvaranje tvrtke u Hrvatskoj.“

Ivanina tvrtka BoLingo pruža usluge prevođenja, sudskog tumačenja, e-learninga i klasičnih poduka stranih jezika, a sada uspješno posluje već četiri godine. Kada je pokretala tvrtku, nije se oslanjala ni na koga osim na sebe.

„Nisam imala nikakve potpore od HZZ-a. Samo sam se bacila u vatru jer ne vjerujem u poklone i potpore niti sam naviknuta na olakšavanje ičega u životu“, kaže.

“Tužno je što pomažem ljudima otići iz Hrvatske”

Dosadašnjim poslovanjem Bolinga Ivana je zadovoljna, a nedavni rezultati to i potvrđuju.

„Prihodi svake godine pomalo rastu, a najveći skok bio je prošle godine, kada sam ostvarila povećanje prometa za 54 posto u odnosu na prošlu godinu“, priča.

Ipak, smatra kako je u Hrvatskoj jako teško poslovati, posebice za mikro i male poduzetnike.

„Poslovati u Hrvatskoj je „čarobno“. Pitate se hoćete li ikada vidjeti mirovinu, a plaćate naknade za spomenike, članarine, javne objave, pa čak i porez na naziv tvrtke. Sljedeći je korak porez na porez“, sarkastično primjećuje Ivana.

Već i prvom koraku kod isplaćivanja plaće, poslodavac se susreće s izazovom održavanja posla i rješavanja doprinosa.

„Samo za isplatu plaće sebi morate računati da morate zaraditi duplo toliko i za doprinose. Vlada jednostavno mora smanjiti doprinose na plaću kako bi se ista mogla povećati u neto iznosu, što bi automatski potaknulo i motiviranost radnika pa bi možda manje ljudi odlazilo.“

S odlaskom ljudi u inozemstvo Ivana je upoznata i kroz svoj posao. Kao sudski tumač svjedoči odlasku obitelji i mladih, koji bolje uvjete odlaze tražiti negdje drugdje. Najatraktivnije lokacije su Njemačka, Irska i Austrija, a najviše zahtjeva za prijevodom traži medicinsko osoblje, zanatlije te visokoobrazovani mladi ljudi.

„Tužno je što radim i taj dio posla koji pomaže ljudima otići. Velik broj klijenata često ima potrebu popričati sa mnom pri odlasku iz ureda pa znam iz prve ruke najčešće razloge odlaska te razinu ogorčenosti zbog trenutne situacije u Hrvatskoj. Ono što me još više brine je veliki broj takvih pojedinaca“, kaže.

Hrvatska nema dovoljno kvalitetnih prevoditelja

Što se tiče stanja u prevoditeljskoj industriji, Ivana kaže kako se dosta teško pozicionirati na tržištu.

„Previše je monopola, a prevoditelji u Hrvatskoj su nedovoljno stručni i neinformirani o vlastitoj industriji koja jako brzo napreduje. Kvalitetne prevoditelje u Hrvatskoj doslovno se može nabrojati na prste“, ističe.

Kaže kako je potrebno poraditi na digitalnoj pismenosti koja je trenutno u Hrvatskoj na slaboj razini, ali i pohađati konferencije i stručne seminare u Hrvatskoj i inozemstvu

„Informatička razina pismenosti treba biti daleko viša od osnovne, a većina Hrvata prevođenje veže isključivo uz Microsoft Word, što je smiješno. Ogromna je ovo industrija i treba ići u korak s njom. Osobno koristim više od 20 različith programa bez kojih me klijent ni u snu ne bi uzeo u obzir.“

Za tekstove u kojima se nalazi puno riječi koje se ponavljaju ili je oblik dokumenta zahtjevan, prevoditeljski softveri idealno su rješenje. Oni omogućavaju uštedu vremena jer prevoditelj ne mora više puta utipkavati istu riječ, rečenicu ili sintagmu, prijevod je ujednačeniji i provjera kvalitete je olakšana, a pruža i uštedu novca jer se kod stopostotnog podudaranja sve takve riječi ne plaćaju.

Na hrvatskom tržištu ova je metoda prevođenja manje poznata i velike tvrtke nedovoljno iskorištavaju njenu prednost.

Problem vidi i u regionalnim jezičnim situacijama koje često dovode do konfuznosti.

„Susjedi iz Bosne i Hercegovine i Srbije prevode na hrvatski jer stranci često ne razumiju da hrvatski, bosanski i srpski nisu isti jezici. Ruši se automatski i kvaliteta i cijena te nastaje košmar na tržištu.“

Surađivala je s preko tisuću klijenata

Jezici sve više postaju deficitarna zanimanja jer mladi ljudi svoje vještine odlaze iskoristiti u inozemstvo gdje prije mogu dobiti posao. Iako je, nakon godinu i pol potrage, trenutno u procesu zapošljavanja radnika, pronalazak zaposlenika bio je problem s kojim se susrela i Ivana.

„Uz silne potpore za zapošljavanje kojih se vlada sjetila u zadnji tren, nisam mogla pronaći adekvatne radnike i mlade osobe koje žele započeti kao pripravnici. Teško je pronaći osobu koja želi učiti, odgovorna je, poznaje hrvatski jezik na razini i informatički je pismena.“

Pri traženju radnika primila je prijave od ljudi koji dolaze iz potpuno različitih branši, od kuhara i frizera do pravnika i doktora znanosti.

„Ljudi unatoč valu iseljavanja još imaju problema s pronalaskom posla i hvataju se za razne slamke“, objašnjava.

Iza Ivaninog rada stoje brojni projekti, a broj klijenata koji uključuju fizičke i pravne osobe, premašuje tisuću.

„Prevodila sam doslovno sve, od igle do lokomotive, od kutije uložaka preko porno-stranica do parfema i vjetro agregata“, priča.

Ipak, 80 posto prijevoda na kojima radi tehničke su prirode. U svom poslu prepoznaje dozu časti i odgovornosti jer nerijetko radi na rizičnim prijevodima poput uputa za lokomotive ili flotu vatrogasnih vozila. Kao najposebnije projekte izdvaja one povjerljive prirode.

„Najuzbudljivije mi je prevoditi osjetljive dokumente vezane uz poznata imena koja se provlače po medijima. Dok, primjerice, prevodite nekakvu presudu, i vi prolazite kroz tu cijelu situaciju. Situacija bude napeta, a nikome ništa ne smijete reći“, priznaje.

Kvalitetan rad njene tvrtke sve više prepoznaju i mnogobrojni klijenti.

„Klijenti ponekad ostave i napojnicu, što me iznenađuje, jer ljudi se obično lijepe na šarene artikle, ali ne i na intelektualni rad“, ističe.

Specifičnosti ovog podneblja

O poduzetničkoj klimi u Hrvatskoj Ivana ima dosta jasno mišljenje.

„Smatram popriličnim izazovom biti poduzetnik u Hrvatskoj jer ovdje kao poduzetnik svašta doživljavate. Mislim da je prikladno reći da ako ste uspjeli tu, možete uspjeti bilo gdje.“

Vještine koje vidi kao nužne u poduzetništvu uključuju radnu disciplinu, sposobnost upravljanja vremenom, organizaciju i prioritiziranje poslova, sposobnost multitaskanja, dobre komunikacijske sposobnosti, snalaženje u kriznim i neugodnim situacijama, emocionalna inteligencija i na kraju – kreativnost.

„Morate znati kako dobiti i zadržati posao te kako se istaknuti na tržištu. Da mi je dosadno, ne bih to radila. Ono što me pokreće u ovom poslu upravo su kreativnost, izazovi i činjenica da ja određujem tempo“, ističe.

Naziv svoje tvrtke Ivana je odabrala iz specifičnog razloga. Riječ “bolingo“  vuče korijene iz afričkog jezika Ngala i znači “ljubav”, a ujedno je i kombinacija prvih dvaju slova njenog prezimena i riječi „lingo“ („jezik“). Upravo ljubav prema jezicima tjera Ivaninu tvrtku prema daljnjem napretku i budućim projektima, ali ostavlja prostora i za neočekivane rasplete.

„Tko zna, za par godina možda budem dio neke potpuno druge karijere ili čak države. Možda ostanem gdje jesam i zaposlim više ljudi. Ne opterećujem se time, bitno je da sam zdrava i sposobna. Samo se nadam da će se situacija u državi promijeniti po pitanju nameta za poduzetnike, a posebno za mlade koji se pokušavaju probiti ili održati“, zaključuje.

Foto: privatna arhiva Ivane Bojčić