Predsjednik stranke Pravo i pravda (PiP) Mislav Kolakušić službeno je objavio kandidaturu za predsjednika Republike Hrvatske te naveo da Hrvatska mora prijeći na predsjednički sustav vlasti i postati predsjednička demokracija.
“Hrvatski građani moraju dobiti vlast koju biraju na izborima, a ne onu koju lažni patrioti, suverenisti, liberali i ljevičari prodaju HDZ-u koji raspolaže desetinama milijardi naših kuna na način kako njima padne na pamet”, rekao je Kolakušić, prenosi N1. Kaže da je predsjednička demokracija jedini način da građani biraju onoga tko će u njihovo ime upravljati zemljom.
Mislav Kolakušić smatra da Hrvatska treba preći na predsjednički sustav vlasti, što bi značilo značajnu promjenu u načinu na koji se upravlja državom. U ovom sustavu, predsjednik bi imao šire ovlasti i bio bi ključna figura u izvršnoj vlasti, dok bi parlament zadržao svoju ulogu zakonodavne vlasti.
Što znači predsjednički sustav vlasti?
U predsjedničkom sustavu, predsjednik države obnaša funkciju šefa izvršne vlasti. Drugim riječima, to znači da bi predsjednik imao ovlasti koje su tradicionalno podijeljene između predsjednika i premijera u parlamentarnim sustavima. To uključuje mogućnost imenovanja i razrješenja vlade, kao i donošenje važnih odluka bez potrebe za odobrenjem parlamenta.
Riječ je o modelu koji je nastao u SAD-u, 1787. godine koji je i danas na snazi u toj zemlji, a mnoge su države taj model i preuzele. Ključ predsjedničkog sustava jest u tome što predsjednik ima gotovo svu izvršnu moć, te ga se ne može smijeniti osim opozivom. S druge strane, u parlamentarnom sustavu, kakav je na snazi u Hrvatskoj, izvršnu vlast ima Vlada na čelu s premijerom koja uvijek može biti testirana na glasovanju o nepovjerenju.
Predsjednik također u određenim trenucima ima mogućnost veta ili pravo na nepotpisivanje zakona koji se može srušiti jedino apsolutnom većinom u parlamentu. U predsjedničkom sustavu predsjednik kao jedini nositelj izvršne vlasti upravlja i unutarnjom i vanjskom politikom na dnevnoj bazi.
Pročitajte više: Opet bi tjerao ‘pravo i pravdu’: Kolakušić se kandidirao za predsjednika. Prisjetimo se bisera
Smanjenje demokratskih kontrola
Predsjednički sustav imaju SAD, Turska, gotovo sve zemlje Južne Amerike te neke afričke i azijske države.
Ovaj model omogućava predsjedniku da djeluje neovisno o parlamentu, čime se smanjuje politička fragmentacija i potencijalni sukobi između izvršne i zakonodavne vlasti. Potencijalni prijelaz na predsjednički sustav vlasti u Hrvatskoj predstavlja značajnu promjenu koja bi mogla utjecati na ravnotežu moći unutar političkog sustava.
Kolakušićeva vizija uključuje jačanje izvršne vlasti kroz centralizaciju moći u rukama predsjednika, što može donijeti brže i učinkovitije upravljanje, ali također može izazvati zabrinutosti o potencijalnoj koncentraciji moći i smanjenju demokratskih kontrola.
Prednosti i nedostatci predsjedničkog sustava
Prijelaz na predsjednički sustav vlasti u Hrvatskoj donosi niz prednosti i nedostataka koji bi mogli značajno utjecati na politički sustav i društvo u cjelini. Prednosti predsjedničkog sustava su: stabilnost izvršne vlasti, brže donošenje odluka, izravna odgovornost prema biračima, smanjenje političke fragmentacije te jasna podjela vlasti.
Predsjednički sustav može pružiti veću stabilnost jer predsjednik ne ovisi o povjerenju parlamenta. Ovo može smanjiti učestalost političkih kriza i promjena vlade. S obzirom na to da predsjednik ima značajne ovlasti, donošenje odluka može biti brže i učinkovitije, posebno u kriznim situacijama kada je potrebna brza reakcija. Predsjednik se bira izravno od strane građana, što može povećati njegovu legitimitet i odgovornost prema biračima. Građani imaju jasniju vezu s izvršnom vlasti. Centralizacija vlasti može smanjiti fragmentaciju koja je često prisutna u parlamentarnim sustavima, gdje više stranaka dijeli vlast. Predsjednički sustav omogućuje jasniju podjelu između izvršne i zakonodavne vlasti, što može olakšati funkcioniranje institucija.
S druge strane, neminovni su nedostaci predsjedničkog sustava, kao što je koncentracija moći, polarizacija, teža promjena vlasti… Postoji rizik od prekomjerne koncentracije moći u rukama jednog pojedinca, što može dovesti do autoritarnih tendencija i smanjenja demokratskih kontrola. Ako predsjednik i parlament budu iz različitih političkih opcija, to može dovesti do stalnih sukoba i blokada u donošenju zakona. Predsjednici mogu imati manje odgovornosti prema parlamentu, što može otežati kontrolu njihovih odluka i postupaka. Izravni izbori za predsjednika mogu dovesti do veće polarizacije među biračima, jer se kampanje često fokusiraju na osobne sukobe umjesto na političke programe.
U slučaju lošeg upravljanja ili skandala, proces smjene predsjednika može biti složeniji nego u parlamentarnim sustavima, gdje vlada može biti brzo smijenjena putem nepovjerenja.
Pročitajte više: Politolog: Jedna kandidatkinja bi mogla Milanoviću biti veći problem nego Primorac
Sustav(i) u Hrvatskoj
Republika Hrvatska je svojim stvaranjem usvojila polupredsjednički sustav u kojemu je predsjednik birao premijera i Vladu te kreirao vanjsku politiku. Hrvatska je imala samo jednog predsjednika u polupredsjedničkom sustavu, dr. Franju Tuđmana do 1999. godine. Njegovom smrću i promjenom vlasti, Hrvatska će glasovanjem u Saboru, na inicijativu predsjednika Stipe Mesića i HSLS-ovca Ive Škrabala postati parlamentarna demokracija te ukinuti polupredsjednički sustav.
Danas hrvatski predsjednik ima sljedeće ovlasti:
Zajedno s vladom odlučuje o osnivanju diplomatskih misija i konzularnih ureda, odlučuje o postavljanju i opozivu šefova diplomatskih misija, prima vjerodajnice i opozivna pisma inozemnih šefova diplomatskih misija.
Kada je riječ o obrambenoj politici hrvatski predsjednik predstavlja Oružane snage Republike Hrvatske u zemlji i inozemstvu, donosi Vojnu strategiju, objavljuje rat i zaključuje mir, na temelju odluke Hrvatskoga sabora, imenuje i razrješuje dužnosti načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga, naređuje, uz supotpis predsjednika Vlade, uporabu oružanih snaga u slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti države, iako nije proglašeno ratno stanje, donosi uredbe sa zakonskom snagom u slučaju ratnog stanja te u slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti države.
U području nacionalne sigurnosti Predsjednik Republike, u suradnji s Vladom Republike Hrvatske, usmjerava rad sigurnosnih službi putem Vijeća za nacionalnu sigurnost, a Odluke Vijeća za nacionalnu sigurnost, kao i imenovanja čelnika sigurnosno-obavještajnih službi, Predsjednik Republike supotpisuje s predsjednikom Vlade Republike Hrvatske.
Foto: Canva / Službene stranice predsjednika RH / Facebook
