Živimo u centraliziranoj zemlji gdje većina ljudi ‘trbuhom za kruhom’ dolazi u glavni grad, pa ne čudi da se će se u konferencijskoj dvorani na sastanku čuti razni naglasci. Jesu li vas ikad stereotipno gledali prema tome, je li vam neka poslovna prilika propala jer netko npr. ‘ne voli surađivati s Dalmatincima’ ili smatra da su ‘Ličani uskogrudni’? Jesu li vas pri povratku u rodni kraj na ljetovanje osuđivali zbog zagrebačke tablice na autu, vandalizirali vaše vozilo, rugali se vašem ‘nedefiniranom’ naglasku?
Zagrebačke tablice u Splitu poziv za vandale?
Niste jedine. Jedna blogerica na svojem je LinkedIn profilu prije nekoliko dana podijelila svoje iskustvo. Naime, ova rođena Splićanka sa zagrebačkom adresom uputila se na odmor u Podstranu, gdje joj žive roditelji. Suprugu su joj vandalizirali automobil zbog ZG registracijske oznake, nju i sina zadirkivali na plaži, ali to nije sve.
“Jedino sam ja nedavno na razgovoru za poslovnu suradnju imala pitanje odakle sam. I kad sam s osmijehom na licu rekla da sam iz Zagreba ali da sam rođena u Splitu, gospođa je rekla da ima užasna poslovna iskustva s ljudima iz Splita (mada joj je brend dalmatinski) i više mi se nikad nije javila. Moram priznat da me malo taklo. I to je to što se Zagreba tiče.”
Pročitajte više: Katarina Boban Filipančić Zagreb zamijenila Šibenikom, a poduzetništvo korporacijom: najviše me pokreću nova iskustva, znanja i razvoj
Čemu predrasude zbog naglaska i porijekla?
Zašto je u redu stereotipno nekoga prosuditi prema mjestu njegova rođenja i naglasku, ali i zašto neki ljudi misle da prema mjestu rođenja ima veća prava od onih koji su se doselili?
Iskusna menadžerica Nataša Krezić također je Dalmatinka u Zagrebu. „Iako sam imala niz problema tijekom karijere i života van rodnog mjesta na to gledam kao na izolirane slučajeve“, komentira. „Od prvog vrati se od kud si došla i uzela si posao mom djetetu, preko pasivno-agresivnih šala i pošalica na temu Dalmatinaca tijekom cijele karijere do problema koje je moje dijete imalo u školi jer su joj roditelji Dalmatinci-sve sam vidjela, doživjela i prošla.“
Pročitajte više: Slučaj Nikolina Ristović pokazuje da imale svoje novce ili ne, nikad ne valjaš. Baš zato ipak ih je dobro uvijek imati!
Zašto je biti došljak tako loše?
Očigledno, ovakve situacije nisu rijetkost. U gradu od gotovo milijun stanovnika, još uvijek je nepoželjno biti došljak. Kako se nositi s time? „Samo sam prvi komentar pustila, iako se nisam osjećala ni ugodno ni sigurno nakon toga. Sve nakon toga sam komentirala i uvijek jasno dala do znanja da mi se ne sviđa“, objašnjava Krezić. Nakon toga, ljudi bi joj odgovarali umanjujući značaj svoje uvrede. Predlaže pozivanje na odgovornost i oštrinu pri pristupu takvim komentarima. No, priznaje da se i kad situacija to dopušta, zna našaliti na ‘purgerski’ račun. Generalno, njeno iskustvo i mišljenje o Zagrebu, nakon 20 godina života tamo, je pozitivno.
Dugogodišnja poduzetnica i iskusna menadžerica Katarina Boban Filipančić u rodnom je gradu doživljavala negativne komentare na temelju prezimena. Slaže se da su predrasude tu. „Rođena sam i odrasla u Zagrebu, ali ne znam je li mi se ikada dogodilo da me netko nije definirao zbog prezimena i strpao u stereotip Hercegovaca, onako kako to u Zagrebu i široj okolici većina vidi i komentira.“ Brojčano smo premalen narod, da se opterećujemo malim razlikama poput prezimena, naglaska i mjesta na rodnom listu. „Nažalost, i dalje prva slika koju stvaramo o nekome, prije nego upoznamo osobu je po naglasku, pa po imenu i prezimenu, da ne ulazim u rase i ostalo od politike“, zaključuje.
Nije lako ni ljudima koji su iz Zagreba i pričaju kajkavskim naglaskom. Zbog toga često zatomljavaju i svoj naglasak u poslovnom okruženju. Nažalost, ni u 2022. ne možemo nikako doći ‘na zelenu granu’. Predrasude zbog naglaska i mjesta rođenja još su tu.
Foto: Canva
