Praznik rada – roštilj u prirodi, odmor, produženi vikend. Zahvaljujući borcima za radnička prava danas u Hrvatskoj možemo upravo ovako provoditi prvi svibnja svake godine. “Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi”, isticali su govornici na velikoj radničkoj skupštini u zgradi Hrvatskog doma 1890. i otvorili radnicima put u bolje sutra. No, s povijesnog gledišta ovaj je dan puno više od roštilja i uživanja u prirodi, dan kada se 1886. u Chicagu dogodio vrhunac prosvjeda u kojima su se radnici bunili protiv loših radnih uvjeta, u kojima je u sukobu s policijom poginulo više radnika, a nekoliko ih je osuđeno na smrt, piše N1.
Sve je počelo zamahom industrijalizacije
U kasnim 1800-ima stanovnici Sjedinjenih Američkih Država radili su 12 i više sati dnevno, sedam dana u tjednu, obavljali su fizičke zahtjevne poslove, a za sve to bili su slabo plaćeni. Pošteđena nisu bila niti djeca koja su radila zahtjevne i nesigurne poslove u tvornicama i rudnicima.
S najbrže rastućom industrijom te općenito zamahom industrijalizacije u 19. stoljeću u SAD-u, razvijao se i kapitalizam. Američki radnici prvi su osjetili iskorištavanje i odlučili se pobuniti.
U spomen na žrtve iz Chicaga 1886. kao simbol radničkog bunta prihvaćen je crveni karanfil – do tad je simbolizirao strastvenu ljubav, a od tada i mučeništvo ubijenih prosvjednika, piše Radio Gornji Grad. Naime, u Chicagu se te godine 1. svibnja okupilo 40.000 radnika koji su zahtijevali da im se omogući život u skladu s „tri osmice“ – osam sati rada, osam sna i osam slobodnog vremena za kulturno obrazovanje.
Godine 1890. ovaj datum postao je međunarodni dan opće solidarnosti radništva, a iste godine počeo se obilježavati i u Hrvatskoj gdje su radnici također isticali zahtjeve tri osmice i održavali prosvjede i skupove. Ipak, radnici u demokratiziranim zemljama svoja su prava dočekali tek za nekoliko desetljeća, kada su se u suradnji sa sindikatima uspjeli sporazumjeti s poslodavcima, uz posredovanje države.
Pročitajte više: Diskriminacija na radnom mjestu: Česta pojava o kojoj se premalo priča
Grah kao tradicija za Praznik rada
Kada je riječ o datumu obilježavanja ovog dana u svijetu, zanimljivo je istaknuti da se SAD potpuno odmaknuo od svibnja i nereda koji su se zbili u Chicagu, pa tako ovaj praznik slave prvog ponedjeljka u rujnu.
Postoji nekoliko vjerovanja o tome zašto je to tako. Dok neki vjeruju da razlog leži upravo u tome što se ne žele prisjećati nereda, drugima je bliža teorija da Amerikanci žele izbjeći praznik koji su usvojili komunisti i socijalisti kao svoj primarni praznik. Kada je u 20. stoljeću Sovjetski Savez službeno prihvatio Međunarodni praznik rada, on se proširio i po drugim komunističkim zemljama i stanovnici tih zemalja koristili su ga kao mjesto demonstracija raznih komunističkih, socijalističkih i anarhističkih skupina.
Iako danas u Hrvatskoj Praznik rada obilježavamo na mirnije načine, primjerice spomenutim roštiljima i druženjima u prirodi, neke navike itekako su povezane s prošlošću. Recimo, svi znamo da se u gradovima diljem Hrvatske na Praznik rada pripremaju velike količine graha, a građani su pozvani doći po svoje porcije. No, zašto baš grah?
Naime, on je oduvijek nazivan „radničkim jelom“ – energetska vrijednost u 100 grama graha je 333 kalorije, od čega je 60% ugljikohidrata, što je značilo da bi radnici jednom porcijom graha u organizam unijeli dovoljno nutrijenata da mogu nastaviti s dugotrajnim, zahtjevnim i napornim poslovima.
Foto: Canva
